Sewen

Ni truna veselja u meni,
Svi putevi mi zapušteni!
Izgubim se u trenu
Čiju to vučem sjenu...

Stoplio sam dlanove
Pribrojio dane ko članove,
Jedan od drugog ružniji,
Jedan od drugog tužniji.

Kad poželiš život, a duša samo sanja,
Nikad dovoljno isprike ni opravdanja.
Kad poželiš više, spreman za osvježenje...
Znaj nikad nisi spreman za poniženje!
A ono je tu.
Loše stvari u prvom redu čekaju...