Sewen

Pogrešno vino u pogrešnoj čaši
I suzan pogled koji me plaši.
Ja živim opet tu tužnu scenu
Muškarac gubi voljenu ženu.

Prevari opet to srce s manom
Razmaži prošlost sa starom ranom
Tada oživim dok bol me boli
Nisam u centru dok tebe volim.

Ne znam kako trošiš dane
S kim to slaviš imendane
I čiju košulju obučeš kada hladno je...

Ja samo jedan datum pamtim
I još ne mogu da prihvatim...
Bez tebe ovaj život šta će mi!
Zauvijek ću tebe čekati!

Donesi osmjeh u moje godine,
Sad kada vremena ponestaje.
Sa tobom ja sam petnaest mlađi
Tamo u prošlosti me nađi.

Ti imaš ono što me vraća
Al' ovo društvo to ne shvaća.
Za njih sam samo starac sijed
Pa me prozivaju na red,
Za njih sam djed....

Kome treba sreća pojedinca?!
Kad za opće dobro nije,
Nek' se više ne nasmije...
Ova ljubav nije po zanatu
Uzima se svoja vrsta
Stavlja vera oko prsta
Sve je drugo samo lova
Ne, tu nema blagosova...

Ma nek provedu život
Da se ne nasmiju
Ja ne slušam više
Da me ne ubiju;
Ili slušam, a ne čujem
Ja sam odlučujem...

Dite ću svoje učit, ima da me sluša,
Triba se pomučit! Nije život skuša,
Da u more klizne, kad ne ide lipo,
Kad te vatra lizne, a virova si slipo!

Dite ću svoje tirat, da poštuje stare
U tuđe ne dirat, otvarat ormare!
Život ti slatko dade, digod je spiza gorka,
Tuđe se ne krade, tuđa je roba šporka.

Tako je mene učija i moj ćaća,
Dobro se dobrim u životu vraća.
Neka te ništa i niko postidi
Rekla je mater, ne griši, Bog sve vidi!

Dok moreš disat
Nije se stvrda led,
Čim dite počne sisat
Uči ga šta je red.

Kad dođeš svome kraju
A još si tvrd ka čelik!
Nek te po dobru znaju
Onda si čovik velik!

Načeo sam novu kutiju tableta,
Više mi ni jedna ne smeta
Navikavam se kombinirati to zlo
I alkohol.

Načeo sam sam novu kutiju cigareta,
Više mi ni jedna ne smeta,
Navikavam se kombinirati sve
Bez tebe.

Nemam prava na prigovor,
Takav je bio dogovor,
Tko prvi prevaren bude,
Dobija titulu Jude.
Al' što mi vrijedi to
Pravda te stići neće, jer si daleko...

Zakopavali smo tajne
A one zakopaju nas.
Za neke nesretne duše
Ne postoji niti spas.

Pa lebde između svega,
Neka ih čežnja ljulja.
A vrijednije su od zlata,
Vrijednije od dragulja!

Ne reci ni riječ, nasluti,
Jer puno se ima za čuti...
Samo me na tren poslušaj,
Ti si moj drugi pokušaj...

I tako, zlo i naopako,
Nije mi lako, nikako,
Kad te ne vidim, poludim,
A nisam sudac da sudim.

I tako, zemljom i zrakom,
Hladnim rajem, vrućim paklom,
Bez tebe sam svezanih ruku
I dani bez sreće me tuku.

To što imam reći, nećeš čut,
Ko sam ja da stanem vam na put,
Neka se smiješ pa makar i sa njim,
Dok se trudim da te zaboravim...

Ljubav i sreća, sve rijeđe skupa idu.
I posmisliš
Sav život nema smisla jer nemaš bol u vidu.
Ljubav je po zlato, sreća je još skuplja,
Pomisliš,
Nema glupih pitanja al' pojave se gluplja.

Koliko vrijedi nostalgija u ovom trenu?
Koliko je dovoljno da muškarac ostane uz ženu?
Jer za prekid je dovoljna riječ, ona kriva,
Izrečena u bijesu u kojem oholost pliva...

Ja sam od onih iz prošloga vijeka
Koji je spreman da zauvijek čeka,
Ja sam od onih, tehnologije stare
Koji se skoro nikad ne kvare...

Al' pregazilo nas vrijeme
Sve u nepovrat ode,
Nismo ni za sjeme
Tek demode...

Za tvoju tugu dušo sam krivac,
Dobro mi stoji bit negativac.
Dobro mi stoje navike loše
Lopovi mala bolje tetoše.

Za tvoju tugu, mene okrivi,
Pa tko ustraje pa tko preživi,
Dobro mi stoji, priznaj mi sve to
Ne može boljet nezapočeto.

Svi bi odavno već cigane zvali
Ja neću nikog i šta mi fali.
Proklinjem život, mrakom se trujem
Naviknut ja sam da plačem i psujem!

Na 31, kao sir
Topim se i nemam mir.
Ostat ću tek samo fleka
Od krasnog čovjeka.

Pronaći ću plažu ja
Bil' se samnom kupala!?
Razmaži me preko sebe
I meni se grebe...

Ljeto u zraku, ljeto na tlu
I lijevo i desno, ljeto je tu!
Zgodno bi bilo proživjeti ljeto
Nad nama natpis - zauzeto,
Cjedimo se, baš nam godi
Na slobodi!

Život mi dao boje,
I tebe zlato moje,
Al' sam pao
Nisam saslušao.

To vrijeme ima žalac
Ja sam mu bio talac
I nisam stao
Ni zaplakao...

Što je tu neupitno
Ja gubim što je bitno...

Sad sam u godinama kada pogreške nisu smješne,
Sad sam u godinama kad su nevolje neizbježne,
Ja ću oprostiti, dal' ćeš se smilovati i ti,
Znam da je teško, ništa se više neda skriti,
Na kraju ću opet ostati sam
I biti lakši 21 gram...

Ljeto je baš baza
Nema mraza!
I svi smo vrući
Šta ću u kući!

Ljeto je baš rajsko
Ovozemaljsko.
Svi zapaljeni
Svi napaljeni!

Nećemo se skrivat
Hajdemo uživat
Momci i cure
bez cenzure.

Svaki dan Ultra
Od jutra do jutra.
Vrijeme za luda zezanja
Za mladost nema vezanja.

Ludog me prihvati
Možemo zaplesati,
I pazi da ti ne ostane plik
Odgledaj film pa obriši stick!

Srce ni da pisne
Kada tuga stisne.
Umiri se samo
Jer joj pripadamo.

Srce ni da kuca
Ni da riječ zamuca,
Tuga ga uzela
Ali to si htjela.

I što ti vrijedi kajanje
Oduzimanje, zbrajanje.
Život je enigmatika
A manje matematika.
Život je više i kad je manje
A nama je ovo zadnje...

Srce ni da stane
Ni da odustane.
Sa tugom je sraslo
To je tvoje maslo...

Mirišeš na vaniliju
Želiš samnom familiju.
Želiš neko čvrsto tlo
A ja sam se razveo...

Htjela bi se skrasit,
Htjela bi se spasit,
Kud ćeš srećo zamnom,
Što ćeš srećo samnom...

Upadoh u brašno,
Zar to nije strašno,
Senzibilno bijeli
Ja sam cijeli!

Dobro jutro nesputane duše,
Primite me u orkestar putni.
Bukom srca nek ogluše
A ti štucaj, a ti rutni,
Nisam ti ni malo sličan,
Ja sam ipak kaloričan!

Nije istina da zavoljeh kiše,
Da samoća godi, da ne plačem više,
Neda mi se dalje, ubila me briga,
Ja bez tebe tek sam druga liga.

Nije istina, da visoko letim,
Starim dvaput brže, životu se svetim,
Naizgled se smijem, a u ruci figa,
Ja bez tebe tek sam druga liga.

Ako me zaboraviš do jutra rana,
Zaustavit ću mjesec da ne ode,
Ako me zaboraviš do novog dana
I sunca zraka srce mi probode,
Odbit će se, dotaći ti lice,
Evo ti od mene podsjetnice,
Sasvim slučajno
Al' nosit ćeš je trajno...

Ona je fini, čisti mrak, ta silueta,
Ne biti s njom na mjesečini, prava je šteta.
Ona je boginja pred kojom klečim ja.
A ona bi se samo igrala!

Ona je pravi dijamant koji sjaji,
A ja sam običan, kupljen na rasprodaji.
Al' imam srce koje za nju udara.
A ona bi se samo igrala!

Ona, interesira me skroz
A ja zbunjoz, totalni munjoz,
Za njom.
U mislima trčimo ledinom
I padamo u travu
Drži me za glavu,
O Bože fala, ona mi je dala....

Gazio me ovaj život, uzimao, krao,
A zauzvrat ništa nije poklonio, dao.
Razbio je sve prozore, provalio vrata
Ti si bila posljednja naplata.

Liju kiše, hladne teške,
Da ne vidiš kol'ko boli.
Ja priznajem svoje greške
Duša plače, ali voli.

Liju kiše, ne prestaju
Neka boli, al je jasno,
Tek kad tuga dođe kraju
Znat ću da je za sve kasno.

Imao sam samo tebe, dovoljno mi bilo,
I sve drugo bi nevažno, malo se popilo.
Gubio sam sve od reda do ponoćnog sata
Ti si bila posljednja naplata.

Najlipša je curica
Al je ko ja dijete
Pitam se što nosi
Te visoke pete.

Na petama žuljevi
Al trpjeti mora
Za ljepotu neku
Ma kakva je to fora?!

Puno muke, bolni plač
Da bi dospjele u trač
Misle da su super cool
Ali to je glupo full!

Da ko suho zlato sja
Ne valja što - ne valja
Iz tog da se zaključiti
Da je bolje dečko biti!

Ne odlazi još,
Znaš da nisi spremna za to
Sad kad sve je poravnato.
Kad zakopali smo laži
I srce novu šansu traži.

Ne odlazi još,
Kad se teške misli slože
Sve odgoditi se može,
Ni ja nisam spreman pasti,
Tek biti u tvojoj vlasti.

Pomoli se, da potraje...

Ne idi s njim, da nam kiše stanu
Da se radujemo, svakom novom danu.
Ostavimo greške, neka drugom služe,
Da uče na njima,da potraju duže...

Život mi je jutro sneno,
Sve je moje bilo njeno,
I sve moje njeno osta
Al je ona rekla dosta.

Kaznio sam sebe sama,
Nigdje svjetla, samo tama,
Ne pomažu riječi tuđe,
Neće sreća u moj dom da uđe.

Prevarit ću prijatelje
Prevarit ću suzne oči,
Ali tko će srcu reći
Ona više neće doći,
Prevarit ću misli svoje,
Tužne želje što me guše,
Ali kako prevariti
Ovu bol sa moje duše.

Život mi je voda mutna
Tanka nit i pravocrtna
Ja zbog nje sam pijan često
Isti pogled, staro mjesto...

Tko te voli, tko te štiti,
Najlakše je ranjiv biti!
Najgore se predati
I loše će izgledati...

A da li ćeš se pitati,
Ako samo izgorim,
Bez riječi ko bez milosti
Ni slika neće ostati...

Dal' ti mogu zabraniti suze
I da zajecaš u sebi,
Ja ništa drugo nebi.
Da ti osmjeh potraje što duže
To od srca želim
Da te razveselim.

Jer sve si mi
Onaj tik što srce pomjeri...