Sewen

Ljudi ne umiru kad ih pokopaju
Nego kad ih zaborave...
To sam tek jučer čuo
Pa sam se izuo...

Ljudi pohlepno griješe i srljaju u neznanju!

Izigran sam kao vjera, bezbroj puta.

Čuje se lavež,
A ja ko davež
Utabanim stazama
Nespretnost svoju hranim filozofijama...

Bilježim prostote pod pseudonimom,
Da zametem tragove i krajeve...

Kako god izgleda bijeg
Poistovjetit ću se s njim.
Jer čovjek sam i postojim...
Još uvijek...