Ljudi ne umiru kad ih pokopaju
Nego kad ih zaborave...
To sam tek jučer čuo
Pa sam se izuo...
Ljudi pohlepno griješe i srljaju u neznanju!
Izigran sam kao vjera, bezbroj puta.
Čuje se lavež,
A ja ko davež
Utabanim stazama
Nespretnost svoju hranim filozofijama...
Bilježim prostote pod pseudonimom,
Da zametem tragove i krajeve...
Kako god izgleda bijeg
Poistovjetit ću se s njim.
Jer čovjek sam i postojim...
Još uvijek...
Post je objavljen 21.01.2014. u 17:58 sati.