Sewen

Sa mora opet dolazi ciklona,
I novih kiša počinje sezona,
Poraze brišem, bacam ih u stranu
A sve mi želje tek u jednu stanu,
I ti osjećaš to, ti si moj anđeo.

Moji računi, odavno su pusti,
Ko zalog dajem, srce kad zagusti,
U moru snova, nema mjesta kiši,
Ti u svoj notes i mene zapiši,
Ja računam na to, jer si moj anđeo.

S vrha moga popisa, ime ti dominira,
Zapravo si jedina,
Svjetlo moga svemira.

I kad krenem prema dnu
Bit ćeš razlog što sam tu
Kao zadnja misao,
Nisam je izbrisao.

Još se sjećam slika crno-bijelih,
A skoro ih spontano razdijelih.
Sad kad su godine iza,
Želim ih vidjeti iz bliza.

Nad njima mi cijeli život bdije
Čini mi se, ostario nije,
Nije prošla ni jedna minuta
Srce lebdi, bespućima luta.

Moj živote nisi bio perje,
Nit nudio zlato i biserje,
Al sam dobre ljude sreo
S njima sam se i proveo
Dao zaklon kad nevrijeme prijeti,
Više ne bih mogao podnijeti!

Da si najbolja od sviju
Ja sam davno prepoznao.
Baš me briga što se smiju
Ja sam dobr oodabrao.

Da si najbolja od sviju
Ti me vratiš pa sam mlađi,
Dođi tu pred gimnaziju
Tu me traži tu me nađi.

Dan po dan ti pripadam,
Dan po dan te osjećam,
Svaki minut, svaki tren
Bez tebe je izgubljen.
Kad se slutnja provlači,
I navuku oblaci,
Ti si zora vedra,
Vjetar si u jedra!

Nebu se mrak dogodio,
U srce me pogodio,
Svima iz džepova je ljubav stršila,
Samo je naša svršila.

Pričam sa zidovima, gdje se vlaga skuplja,
A svaka priča besmislena je i šuplja,
Bila si zagonetka što se teško riješi,
Tko misli da je jači od tebe, taj griješi.

Ne diram stare slike, ja sa njima dišem,
Ko postavu muzeja, prašinu ne brišem,
Sve podsjeća na vrijeme kad si ovdje bila,
A sada grube deke, gdje je bila svila.

Nismo bili stvoreni za let,
A letjeti mi smo htjeli.
Srušio se pod nogama svijet
A hodati nismo ni počeli.

Otkad te poznam i kiša godi,
Čini se s tobom, hodam po vodi,
Što više pada to duša buja
Šušti a zvuči ko pjev slavuja.

Otkad te poznam, sve mi je bliže,
Sunce se brže obzorom diže
Dani su sjajni, dani su vedri,
Oazom neba, srce mi jedri.

Sa tobom napokon živjeti znam,
S tobom se smijem i opuštam.
S tobom se nitko ne može mjeriti,
I ja te neću iznevjeriti.

Budi joj štit, kad pođe po zlu,
Budi joj nada i voli ju,
Budi joj sve što nisam bio ja
Da bi te voljela.

Svak ima pravo i da pogriješi,
Svak ima šansu da se utješi,
Lome se riječi, škrte i teške
Lutamo stalno od greške do greške.

Bio sam prvi, koga je srela,
Bila je moja, nevjesta bijela,
Bila je sunce da me ogrije
Bila je jedno, sad više nije.

Budi joj snaga, kad tijelo klone,
I kolo spasa, ako potone,
Budi joj sve što nisam bio ja
Da bi te voljela.

Ako ti jednom spomene mene,
Njena sam greška pa suza krene.
Stisni je jače da prošlost baci
I da me zgužva u svojoj šaci.

Budi joj štit, kad pođe po zlu,
Budi joj nada i voli ju,
Budi joj sve što nisam bio ja
Da bi te voljela.

Prije svega, dobra večer,
Gdje si, kako si,
Odavno se nismo sreli,
Vrijeme prolazi.

Još zareže preko duše,
Kada misli mi zaruže.

Na nagovor ti si pala
Stvari skupila,
I bez riječi vrata stana
Mi zalupila.

Ja se stvrdnuo ko ljuska
Kako boli patnja ljutska.

Navika, navika me očvrsnula,
Pa sam novi čovjek ja.
Jednom si mi falila
Sad si samo slučajna!
Ko na kišu, poslije kiše
Ja na tebe ne računam više.

Imam dokaz da mogu dalje
Uvijek nagon svoje tjera
Dok život otvara svoje ralje
Drži me vjera.

Imam dokaz da pažnju grabim,
Svaki put traje duže
Znam, godinama slabim
Al' još me misli služe.

Ostavljen od sebe sama
Hodam mrtvim ulicama,
Razvratan i ljut.
Al' ni ovaj put
Nitko me neće čut.

Greške i postoje da se plate,
Kako se boriš, ne pitam te.
To pravo meni braniš,
Sad uživaš kad me raniš.

Na tvom sam testu pao,
Krive sam poruke slao,
Eh da mi vrijeme unatrag krene
Promjenio bih uspomene.

Kad izbor na odluke suziš,
I ne pitaš za išta,
Draže mi je i da me mrziš
Nego da ne osjećaš ništa!

Oće mala da ispadne faca
Ma joj malo mojih poljubaca.
Oće mala odijelo, kravatu,
Dijamante na zlatnome satu,
A ja niti zlatan zub,
Mala bit ću grub.

Reci mala kako da ugodim,
Šta da radim da ti ne naškodim,
Reci mala živoga ti klaka
Šta bi bilo da te nisan taka.
Reci u čemu je kvaka
Za 'vakog junaka.

Ti ne trebaš držat djetu
Radi štetu u krevetu,
Ako ti tu odgovaram
Pusti da se za te staram
Ja ću radit za te
Eto ti ga đatre...

I ja bi azil
Dalek je Brazil
Pismom se javlja
Pa me pozdravlja.

Otkad je pošla
Godina prošla,
Meni su sedam
Ko pas ujedam.

Moja je diva i nije kriva za to
Život i posao tamo je odnio.

Bez nje mi ruže ne cvatu
Bez nje sam u celibatu
Pitam se dali joj falim
Igram se samo sa malim,
Treba mi azil il' viza
Pa da je vidim izbliza.

Karta u ruci
I sambe zvuci
Trokira srce
Pozdravljam sunce.

Ja sam je spazil,
Ona je azil,
Duša ne spava
Ona je prava.

Ovo je pjesma drvena
Jednom će biti čuvena
Ko Miljenko i Dobrila
I nas je bol zarobila.
Ovo je pjesma drvena
To što si malo crvena,
To je jer sada znaju svi
Da jednom smo se voljeli.

Kao prvo, nisam drvo,
Kao drugo, neću dugo,
Kao treće, kad te neće
Al' se nadaš da uspjet će.

Poslije treće, nema želja
Nema više ispunjenja,
Htjeli mi smo, išlo nije
Znali nismo, sad ni prije.

Jedno nas tješi,
Kada se pogriješi,
Prljav veš iznesu svi
A mi smo ga sakrili.

Jedino nas sjeća
Svakoga proljeća
Što na kori drva piše
Ljubav prva još miriše...

Ljudi
O predragi svijete
To maleno dijete
Što se rodilo tada
Da nam postane nada
Da nam postane plam
Reče - ti nisi sam.

Ljudi
O predragi moji
Sve dok vjera postoji
Nek nam srca su puna
Čovjek na svog računa
Čovjeka ljubav spaja
Bezuvjetna i beskrajna.

I svaki dan misli o tom
Brani se samo istinom,
I svaki dan, živi za to
Da si zemaljski anđeo,

Zimska je noć, vedrinom čista
I puk uz pjesmu doziva Krista.
Zimska je noć, sveti je čas,
Sretan vam Božić, On je uz nas.

Radost
Davanja nek nas jača
U tom svijetu bez plača,
Neka smekša se duša
Čovjek čovjeka sluša
To još jedino vrijedi
Dođi kraj mene sjedi!

I reče Bog, čuvam te ja
Vjera te tvoja spasila
I svaki dan, živi za to
Da si zemaljski anđeo.

Zimska je noć, vedrinom čista
I puk uz pjesmu doziva Krista.
Zimska je noć, sveti je čas,
Sretan vam Božić, On je uz nas.

Zvijezda istoka je vodila mudrace,
Vidješe dijete te se na koljena bace.
Sva milost sveta, nad Njim tad bi
Poslat sa neba, da nam oprosti.
Pred mnoštvom, čuda i svjedočanstva,
Za spasenje čovječanstva
Reče Krist - idi i budi čist,
Mir vama - i slomi se tama!

Zimska je noć, vedrinom čista
I puk uz pjesmu doziva Krista.
Zimska je noć, sveti je čas,
Sretan vam Božić, On je uz nas.

Još si tu, zar ne,
Još imaš za nas planove,
Sve je savršeno mila,
Znam i ti si ozdravila.

Još si tu, zar ne,
Još smišljaš za nas zavjete,
Ništa nećeš reći znam
Ali ja ti opraštam.

I ne boli me
Kad si uz mene,
Kad si tu sve sja,
I zemlja se okrenula,
Sad je nebo bliže tlu,
Reci, još si tu.

Ne odlaziš, zar ne,
Sve nam vrijedi zauvijek
Imaš neki novi plan
Kad mi dolaziš u san.

Još si tu,
P.S. I love you...

Ne idem nikud
Ne želim, ne
Ako dođe vjetar
Glas mi pošalje
Tebe spomene...

Ne idem odavde,
Jer nemam gdje
Ako okrene se vjetar
I ako vratiš se
Da dočekam te.

Godišnja doba se nižu,
A ja ko čovjek na križu,
Trpim i čekam cijeli vijek,
Meni si sve i zauvijek.

E da sam jastuk, da na meni spiš,
I da me nikada ne zamjeniš.
Sav umor svoj meni ostavi,
Po sebi, mene noćas namjesti.

Rasut ću zvijezde po zidovima svim
Vječnost bih htio, tu da ostavim.
Vjerujem uvijek u jedan sretan kraj,
Ako to nije, malo pričekaj.

Zaključaj me u stih prije sna
Nebi li se u snu nova pjesma rodila.
Pa da me pjevaš jutrima tim
Da sam na usnama, kad već ih ne ljubim.

Znam da ti ćeš otići
Prije no što pupoljci
Ukrase naš ogoljeni hram.
Kao Nova godina
Kad se Staroj otima
Ja se s tobom već opraštam.

Ti samo sretna budi,
Ja ti ne sudim,
Krivnja je s obje strane
A koliko patnje stane
Da smo znali mi,
Možda bi se dogovorili.

Što je jednom vrijedilo
Danas je izbljedilo,
Uhvati nas nespremne u čas,
Kad se sreća razdijeli,
Ostanu tek biseri,
Slike koje vezale su nas.

Mjesec me dira vlažnim prstima
U praskozorje jeseni.
Ja u potrazi za dokazima, čvrstima
A dokazi potreseni.

I uskoro će svi, pod stopalima šuštati,
A grane će ogoljeti.
Misli će čudne zvukove ispuštati,
Znam da će boljeti.

Zbogom ljubavi,
To što nikad nismo imali
To ću jutros svijetu uzeti,
I sunce za mene, neće izaći,
U nadi da ću mir svoj pronaći,
Zbogom moja ljubavi...

Ko anđeo, takla si me krilom,
Tako stilski, ko sa svilom,
Uglađena za seansu,
Vratila mi renesansu.

Ko anđeo, sa ljutskim u sebi
Savršenstvo je u tebi,
Da li sanjam ili mrem,
Da sam tako opčinjen?

Prava se ljubav rodila,
Lancima, oslobodila...

I nek sam vezan, to tako godi,
Ljubav je uvijek, bila u modi,
I nek sam vezan, svjetlost mi daje,
Samo nek svijetli,samo nek traje...

Ponesi, što možeš ponijeti
Jer ja više ne mogu podnijeti
Ovu šutnju što nas kida
Između ova četiri zida.

Odnesi, što možeš odnijeti
Jer ja više ne mogu podnijeti
Korake što mi dolaze
I kraj mene prolaze...

A usnio sam san
Vinom poljuljan,
U kojem smo se budili.
Ne vjerujem u sne
Ni sanjarice!
Nismo se potrudili!

Jedno je san, jedno je java
Idi i pusti me da spavam!

Svi su nam parkovi, postali strani
Tu smo se skrivali, tu su ti dani,
Ulice prazne, nigdje žive duše,
Na vapaj, zidovi, samo se ogluše.

Naša je ljubav, kao nova rana,
Bila je priča, cvijećem ispričana,
Ko da je vode, nestalo u vazi,
A mi ni slabi, niti smo u snazi.

Ja se ne kajem što sam se izgubio,
U tvom krilu bijah siguran.
Ne zaboravljam da sam te ljubio
I još ljubim, to je srca plan,
Samo s tvoje strane izigran!