Sewen

Jutros se sunce diglo sa pogrešne strane
I duže je trebalo danas, da jutro svane.
Nerado priznam jer tuga, uhvati s leđa,
Kao i ljubav tvoja pa me izvrijeđa.

Miriše kava sa mlijekom i pecivo vruće,
Znam miris stiže do tebe, do tvoje kuće,
Sve što si voljela nekad, još uvijek imam,
Nisam od onih što neda i samo uzima.

Da može proljeće izmjerit sreću
Ja se u ostalo mješati neću,
Pa da mi da tek pelud sa cvijeta
I da te moja prisutnost ne smeta,
Lakše ću podnijeti to što sam meta
Jer toliko teži sva moja sjeta.