Sewen

Htio bih ti reći, prije nego odeš,
Prije nego strijelom, srce mi probodeš,
Da si meni bila i svjetlo i tama,
I nebo i zemlja, građanka i dama.

Htio bih ti reći, da olakšam duši,
Prije nego kula, pješčana se sruši,
I da uvijek bit ćeš stranica od snova,
Skrivena od ljudi, bez ijednog slova.

Ako se snađem, jer život čeka,
Bit ćeš mi strana, bit ćeš daleka,
Zato sad pamtim, mislima letim,
Da te se barem, ponekad sjetim.