Sewen

Nosi me more, od vitra do vitra
Digod je slabo, a digod pritra.
Najviše volin kad vitar stane,
Bonaca čista sa svake strane.

Navika ja san, sa morem trajat,
Gubit i jubit, trpit, osvajat,
I kad su nevere i kad sve kala,
Sa moga žala, reć ću mu fala.

Kad odem ja, sa ovoga svita
Zemlja je vakih odavno sita,
Baci me s broda, moru me vrati,
Tek na dnu mora, mirno ću spati.

Kad odem ja, tu me pošalji,
Na groblje barki di su koralji,
Jer za života s morem san cva
Sad i u smrti, mornar san ja!