Sewen

Ovom je stazom, bez traga sunce
Magla tkala svoju priču,
Al' poslije svega, isto se vraćam
Na istom mjestu vrbe niču.
Sad mi je jasno, zašto su tužne,
I zašto žrtve, nekad su nužne.

Upoznat tebe, kako se smiješ,
Na svijetu nema, ništa draže,
Al' poslije svega, zašute usne
Ni jedna riječ tu ne pomaže,
Sada je kasno, ništa ne vrijedi,
Zadnji put sada, kraj mene sjedi.

Ne brini, neću te dirati,
Ništa te, neću ni pitati,
Šutimo, neka ovaj vlažan zrak,
Ako je moguće, pomogne,
Da rastanak bude lak.