Sewen

Čemu ta sjeta na tvome čelu,
Svejedno nosiš haljinu bijelu,
Čemu taj pogled, sad kad sam sam,
Ali znam...

Vrijeme će teći, s nama, bez nas,
Sve će pobjeći, sve će sasjeći,
Vrijeme ko svijeće dogoren plam,
Ali znam...

Nek zaborav stigne kao pismo,
Bili smo skupa, sad više nismo,
To ću pismo pročitati glasno,
A odavno znam, za nas je kasno,
Danas se pisma ne pišu lako,
Oboje znamo da je tako...