Sewen

Kiša je na staklu, ostavila trag
Kao ti u meni.
Ne bih se mjenjao ni u snu
Nek oblaci putuju.

Poštujem odluke,
Naglo donešene,
Jer one puno govore.
To što ne šutimo
Kad se naljutimo,
Same su istine.

I što me briga, ako sunce
Skoro i ne svrati,
Što me briga ako neće,
Mojom stranom zgrade sjati,
Netko će doći i sve će proći,
Netko kao ti...
Pa će moje prozore oprati...