Sewen

Otvoren prozor i svjetlo u mraku
Opet je nešto, sveto u zraku,
Zavjese duge, s vjetrom se njišu
Lako je njima, na tebe mirišu.

Glazba se nježno s tišinom mazi,
Složene zvijezde na mlječnoj stazi,
Skoro perfektno, skladno za dlaku,
Ne znaš da fališ jednom ljuđaku.

Sve i da se prozoru primakneš,
I da duge zavjese razmakneš,
Mene nećeš šaptom dozvati,
Ni što je ljubav nećeš doznati,
Sve i da me vidiš da čekam te
Umoran od stalne potrage
Svaki vapaj ti ćeš poreći,
Al tko si ti da pričaš o ljubavi!