Sewen

Sinoć prođoh, prvim mrakom,
Jednim poznatim sokakom,
Suza s lica, tiho potekla.
Kroz tišinu, pjesma šara,
Harmonika puna para,
A mene se ona odrekla.

Imali smo, želja tristo,
Danas ništa nije isto,
Rana kao, da od jučer je,
Nešto stvari, put predamnom,
Samo mjesec ide zamnom,
Nije važno, ona ne čuje.

Zbogom selo moje,
Livade proplanci,
Zbogom jutra rana,
Mladosti junaci.
Zbogom draga moja,
Bude sretna s njim,
A ja ću polako,
Da te ne budim.