Sewen

Stvrdnut kao takog na dnu šalice,
Između dva kuhanja i pauze,
A zidna ura me opominje,
Vrijeme je....

Miran kao riba iz akvarija,
Kako bilo, ali uvijek marim ja,
A zidna ura me požuruje,
Vrijeme je....

I past ću kao zvijezda bez sjaja,
Probudit ću se oznojen i sam,
Ovom čekanju kao da nema kraja,
I već sam umoran.

Sve više brine,
Što mi to čine,
Uspomene, koje pokrivam.
I iz daljine,
Bez mjesečine,
Branim ono što još poštivam!