Sewen

Znaš sve moje poroke, zbog kojih sam navik'o uživati,
Zbog kojih je svijet pomična granica bez stražara.
Znaš sve moje draži izbrojene na zajedničkim prstima
I skriven podsmijeh, zatamljen u luci obećanja.
Ti držiš košaru šumskog voća, sladunjave tamne boje,
Na kojem sam postavio život ovaj.
Ti čuvaš pozdrave od sutra, pred kojima ću pasti,
Pred kojima se klanjam u snu, bezbrižno kao dijete.
Ti si muškarac u ženskom tijelu, kad glasom udaraš po stolu.
I ti si žena u muškoj mašti dok puštaš uzdahe istisnute iz misli.
Kapetan si razarača i cirkuska plesačica.
Držiš me čvrsto u pogledu, uzimaš i spremaš, kako ti dođe,
Jer ja sam ti zeleno dao. Bacaš me i maziš me, hvataš, tučeš,
Liječiš mi rane poljupcima, tamo gdje je plaćanje najslađe.
I čini mi se da smo jedno i čini mi se da smo isti,
Dok sagorjevamo u svečanosti blaženstva, u vatrometu nenametnutih želja,
I čini mi se da nas požuda tjera, da glad razbacujemo posteljom.
I svakog se dana dva stranca bude upoznavajući se slučajnim dodirom,
Probijajući ljusku istine, jer ti ne želiš drugačije,
Jer ni ja ne želim drugačije, a znam da ti znaš...