Sewen

Ja sam rođen kad bagremi cvatu,
Gdje niz polje Čikola žubori.
Imao sam mladost svu u zlatu,
Od ljepote koju sam Bog stvori.

Mnoge vojske protutnjaše stazom,
Ostaviše pustoš i prazninu,
Al' procvjeta cvijeće s prvim mrazom,
K'o ljubav za moju domovinu.

Domovino uvijek će te biti,
Sve dok snage u ljudima ima.
Što se voli, to se srcem štiti,
Gdje je vatre zu ima i dima.

Domovino, postojana, sveta,
Ja ti pjevam s pratnjom tamburaša,
Nevina si k'o duša djeteta,
Domovino, ti si lijepa naša.

Sada kćeri i svog malog sina,
Učim što je i moj otac mene.
Na svijetu je jedna domovina,
Najsvetije to su uspomene.

Pa da duša,kad joj dođe vrijeme,
Mirno krene ka nebeskom raju,
Zasadili mi smo čvrsto sjeme,
Nek' su sretni oni što ostaju.