Sewen

S istog smo oblaka mi sišli,
Al' smo se opet mimoišli,
Opet mi pobježe tvoj treptaj sanjivi.
Da li to meni činiš svjesno,
Od tebe to je neumjesno,
Kad oboje smo malena ranjivi.

Vjetar me nosi k'o maslačak,
Ja opet čekam nade tračak,
Otpuhnut će me daleko u pravcu tvom,
Redovito me peru kiše,
Crni se oblaci nadviše,
A ide nedjelja za nedjeljom.

Strah me je dalje krenuti,
Ponovno razodjenuti,
A znam da trebam to,
Ma kako god izgledalo.

Strpljiv sam, čekam uzalud,
Možda se isplati moj trud,
Možda češ sutra mignuti
Iz očaja me dignuti.