Sewen

Imao sam prijatelja sto,
Niti jedan nije ostao.
Sav je život lažnog sjaja trud,
Poslije svega čovijek nema kud.

Zlatnom stazom kročio sam ja,
Prošao bezbroj kilometara,
Sva se moja sila slomila,
Ko i vino gorkog okusa.

Što mi majko nisi dala to -
Tvrdo srce, srce pogano.
Bacila me među vuke,
I svezala obje ruke.
U šaci je grumen zlata,
Svak me ima ko za brata,
A kad šaka prazna osta,
Rekli su mi da je dosta.