MORE MOJE
Šta se piniš more moje, ka da ti je tisno,
Ko li te je naidija pa si tako bisno. A ja san te doša vidit, znan da bura puše, Davno san ti prida tilo, evo sad i duše. Pokidala su se more, moja jidra bila, A bila su more moje, galebova krila, Skupila se koža suva, na rukan i licu... Meni more puno znači, tebi tek sitnicu... Umiri se samo čas, zamirisi jače, Pusti suze nek mi teku, nek mi obraz plače, Ja sritan san more moje, a isto me straj, Ovu sliku nosin more, sa sobon u raj... |
| < | ožujak, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||