Sewen

Žao mi je,
Al' vidim ta lica koja ne poznajem,
I vidim da me ništa ne veže,
Samo crnina pomješana s trenucima...

Žao mi je,
Ja gledam u zidove koji govore,
I hladni su i vlažni i stari,
I uzbuđen sam jer još uvijek sam dijete.

Žao mi je,
Jer nemam kome reći da sam miran,
Jer nemam kome reći da je kasno,
A moram ipak pruziti ruku.

Žao mi je,
Ni jedna adresa mi nije poznata,
I ni jedan cvijet ne miriše više,
Samo lišće šušti kad jesen svane...