Sewen

Nekad jesen, cvijećem cvjeta,
Kao zadnji obris ljeta,
Nekad jesen sa pozlatom zri.
Nekad mi smo bili sretniji.

Nekad jesen zimu tka,
U svem' tugu prepozna,
Što je ljubav, već izmišljen mit!?
Njemu svijet, a meni osta Split.

Te romanse, nema više,
Godine se prebrojiše,
U nijednoj, ne vidjeh te ja,
A sina sam tebi rodila.

Ti još možeš da se spasiš,
Dal' je vrijeme da se skrasiš?!
Kriju svijetla, dok se tiho gase,
Najvrijednije od naše romanse!