Sewen

Nikad jebenije veljače,
Ljudi se glupošću seljače.
U svetačkim haljama
I krvavim raljama.

Nebo se naoblačilo,
Dok je se presvlačilo.
Pa tama, tamu mijenja,
Livade - gomile stijenja.

Iznutrice grčem sijevaju,
I krv mi prolijevaju.
Imam napadaj....
Sreća joj je kraj.....