Sewen

Prosulo se sunce zlatno,
I miriše svježa trava,
Iznad mene svod ko platno,
A meni se spava....

Ustao sam jutros rano,
Komarci mi spavat brane,
Od Firme slobodno dano,
Da zaradim na dvije strane.

Traktorče me moje zove,
Da isprobam gume nove,
Najmiliji snima plove,
A do podne, bit će love.

Cijelom selu, a i dalje,
Travu kosim, slažem bale,
Susjed zove, susjed šalje,
U zaradi nema šale.

Bilo podne, kad me strese,
Oznoji se blijedo čelo,
Zaboravih sve adrese,
I koje je moje selo.

Zadnjom snagom stigoh kući,
Vapi majka moja draga,
Pomože mi naprijed ući,
To je sinko djelo vraga.

Lezi sine, otac plače,
Riče poput nekog lava,
Oko kuće pali drače,
To je sinko crni đava.

Moja ljubav zanesena,
Reče - dalje neće moći.
Na kraj sela ima žena,
Ona će nam tu pomoći.

To je tetka roda moga,
Sve uroke ona tjera,
Tetka puno moli Boga,
Za sve postoji mjera.

Mrmlja tetka i nabraja,
Pa me ljubi pa mi veli,
Otvori sad vrata raja,
Al' mene to ne veseli.

Ajde ženo vozi brže,
Tijelo mi se brzo hladi.
Neće noge da izdrže,
A umrijet ću i od gladi.

Što se zbilo, ne znam reći,
Ja izgubih dva, tri sata,
Probudih se još lebdeći,
Već se tama tiho hvata.

Gospodine, doktor reče,
Izgubili skoro mi smo,
Infuzija žilom teče,
Evo i otpusno pismo.

Nema ovo s vragom veze,
Klonite se sunca samo,
Pustite sve druge teze,
Oboje istinu znamo.

Dvije tisuće i deveta,
A vi još hodate bosi.
Tko živi od tih kleveta,
Mjesto glave, tikvu nosi.

Hladovina sad me vuče,
Snježno bijela ja sam lica.
Neki ljudi sporo uče,
Omami ih sunčanica.