Sewen

Razbacana razmisljanja po pjescanoj plazi,
Gdje svako zrno je putnik...
I svako zrno je jedan drugi dan.

Zudim ponekad za maglovitim jutrima,
Za mrazom na prozoru.

Od malih rijeci, sastavljeno je pismo,
Koje ti saljem u strahu,
Jer sitnica povrijedi jace...

Vrijeme okrece svoju sliu,
I svjedok sam razaranja,
A htio bih jednom, nepokoren biti!

Trazim odgovore na prividan sklad,
Dok bljestim u jednoj suzi...

Da li je odmazda biti iskren prema srcu?
Ili je istina ostati sjena osjecaja?

Korak za korakom, teskim,
Ja putujem stazom tastine,
I smirujem dah...