. • Cestitka Garavom na tako sazetim, zrelim i promisljenim zapazanjima . Kangrga je jednom rekao u TV interviuvu: "Bit ce nesto od nas" Kad se davimo svakodnevno u ovom drustvenom blatu, ponekada nade i ponestaju. Ali, ako se ima na umu da smo generacije kojma su u cjelokupnoj istoriji zapale najvece zrtvenicko odricanje ali i naj veci izazovi, ako ne i privilegije,zatecenim u dosad nevidjenim orkanskim drustvenim krizama u kojima se civilizacijska epoha petmilenjsko klasnog nadmetanja, sada napokom raspada po svim svojim drustvenim savovima Gotovo da nema vise dana ni sata u kojima se ne dozivljava tektoska rasprnuca visokih detonacija, bljeskova sto zasljepljuju, vibracije koje lome sve nejake, gomilajuci psihijatrijske ustavnove, kazemate, vjesala, lomace, robije, popravne institucije, koje Nietzsche nazire kao "Popravljanje covjecanstva", upravo tamo gdje se ono nejvise lomi, iznakazuje, gdje mu se trga inskonski duh, vjeru u sebe ( Sapere aude). Samo jaci, koji se penju na vrske lutajucih santa, sad naziru sve oko sebe, taj bljestavi lom smetisnih nanosa, koji se u vlasitom dimu i odurnom zapahu tu raspadaju u zajednickoj gomili : Klasna bestijalnost, krscanske svinjarije, liberalni uljez, demokratski lopov, ideoloski demagog,,ekonomski tiranin. • Sav taj historijski nanos se napokom nasao na svojoj nagomilanoj hrpi! Navucimo maske, promatrahjuci taj trulez koji nestaje u svoj epohalni bezdan
Zonina cestita domovinske zahvalnosti
Dogodjaj vretena, da se okrece oko svoje osi . Tek zato smo narodjeni, k tome trenirani i modelirani. Ne vidjeti van sebe ovozemaljska je duznost, onosvjetska svinjarija, domovinski centripetalni zijali.
Zona se popela i na vlastiti vrh , da cestita domovinsku bestidnost par onima koji su je sebi priustili. Sebi samoj tek sanjanu zonu, gdje nema rebalansa, kreditirane na kapaljku vegetacije.
Gdje se trune u sjaju odlicnika, bez provjetrine , u zapahu tudjeg preznojavanja i u vlastitom izmetu.
Novac je zlato dvojake drustvene razmjenske dosjetljivosti.
Kao razvodnjena papirnata novcanica primjenivlje je platezno sretsvo od zrnatog i teskog zlata.
Dok je politickom parazitizmu vladajucih Svetaca novcanica idealni oblik i za njegov inflatorski trik,kojeg vade iz cilindricnog sesira cirkusnim abrakadabra, kad god se pojavi val novog stomacnog ganstrotitisa, nasljedne im genetike deformirane stomacne digestivnosti.
Za svaki takav napadaj dovoljno je izvuci skladistene novcanice i konzumirati ih prema potrebnim kolicinama, grgljanjem u sprijecavanju prijetece ekonomske epidemije koja se etapno pojavljuje, navodno, u ljencarskim slojevima populusa.
Lijek ima jednokratnu efektivnost u vremenskom razmaku tek u toku prve konzumne transakcije. Za svaki novi ganstrotitiski nadrazaj potrebne su nove smirujuce doze.
Lijek je idealna nadopuna ili zamjena pogansko agresivnim krvoprolicima manjih i neznatnijih razmjera.
Ljudski izum krvnika u civiliziranim rukavicama .
Zanimljiv clanak“O vodi na talijanski nacin“, kolumniste Glasa Istre Elia Velana , navodi na razmisljanje:
Severino
Nije poznato da se politika ikad bavila domenama van brige o sebi samoj. Nasa lijepa Italia osvojila je primat obogacujuci drustveni rijecnik novim izrazom, koji se pojavio na Sicilji pocetkom 21. stoljeca:"Kradljivci vode". Danasnje kuce za vodu uvod su globalnog kapitala da posve prisvoji i primarne zivotne resurse- vode,kisika i suncane energije.
„Koristoljupci u zasjedi.
Ne zamjeram ljudima koji pribjegavaju metafizickim stredsvima da bi prezivjeli; oni koji organiziraju trgovanje tim sredstvima – i usput misle na sebe- potpuno su i konacno u meni suprotnom taboru, s druge strane zivotne barikade- upali u asketski ideal. Trgovina onostranim svjetovima osigurava onog koji joj se utjece jer nalazi priliku da za sebe ojaca potrebu za duhovnom potporom. Kao sto se psihoanaliticar vrlo cesto stara da drugi uspjesnije izbjegne potrebu pre dugog propitivanja vlastitih slabosti, zastupnik monoteistickih bogova namece svoj svijet kako bi se, s vremenom, sam sigurnije preobratio.“ Michele Onfray, isto.
"Ljudska lakovjernost nadmasuje onu koja se moze zamisliti. Covjekova zelja da ne vidi ocevidno, zudnja za zabavama i prizorom, cak ako pripada i medju najpotpunije izmisljotine, volja da bude zasljepljen, nemaju granica. Draze su mu bajke, izmisljotine, mitovi, price za malu djecu , nego suocavanje s otkricima surove stvarnosti koja sili da se podnosi tragicna ociglednost svijeta.- Da bi odvratio smrt , homo sapiens salje ju na dopust. Da bi izbjegao rjesavnje problema, on ga presucuje. Morati umrijeti odnosi se samo na smrtnike: vjernik, naivan i bezazlen, znade da je besmrtan, da ce nadzivjeti planetarno stradanje.“
Michel Onfray, Ateoloski traktat, 24
Three monkeys sat in the coconut tree,
Discussing things as they're said to be,
Said one to the others „now listen you two,
There's certain rumor that can't be true,
That man descended from our noble race.
They very idea! Is a dire disgrace.“
„No monkey has ever deserted his wife,
Starved her babies and ruined her life.
And have you ever known another monk,
To leave her babies with onother to bunk?
Or pass them on from one to another,
Till they hardly know, which one is their mother?“
And another thing, you will never see,
A monc build a fence around a coconut tree,
And let the coconut go to waste,
Forbidding all other monks to taste,
Why if I put a fence aroun this tree,
Starvation would force you to steal from me.“
And here's something else amonk won't do,
Go out at night and get in a stew ,
Or use a gun or aclub or a knife ,
To take some other poor monkey's life.
„Yes, the man descended , the ornery cuss,
But brother, he didn't descended from us.“
@ Borivoj
Mi nemamo vlast koju zasluzujemo Obicna je to floskula u obliku opticke iluzije koja se usmjereno raznosi poput epidemije na masovnu neupucenost i temeljito iznurivanje, kao i njene daljnje pasivizacije, kako bi se u njeno ime nastavila opca pljacka drustvenih dobara od strane vladarsog velikog Gusara .
I nije to tek nasa pojava. Siri se globalno jos od pocetka dvadesetog stoljeca, kad je uronuli kapitalizam morao krenuti u prvi svjetski osvajacki rat radi ponestajajuceg mu viska vrijednosti, kojim je do tada komotno zivotario u svojim nacionalnim enklavama.
Tko onda odrzava taj pakleni drustveni stroj pomocu kojeg jedna neznatna manjina uspjeva podcinjavati cjelokupno covjecanstvo svojim razuzdanim hirovima, razaranjem humanih evolutivnih stecevina , unistavanjem prirodnih resursa, opce kontaminacije planetarne zivotne izvornosti, i nacin ponistavanja egzistencijalnih uslova dolazecim generacijama. Ne samo odrzavanja sadasnje nametnute bijede usred stvorenih tehnoloskih uvjeta , koja zahtjevaju raspodjelu stvorenog izobilja za cjelokupno covjecanstvo.
Tko jos, u toj glomaznoj masineriji klasnog sustava ima smjelosti da se okomi upravo na njegove najvece zrtve radne mase, koje vegetiraju pod pendrekom drzavotvornog monstruma, koordinatora njegovih zakonodavno represivnih kanona, njegove krscanske manipulativne tehnike zastrasivanja vjecnim nebeskim prokletstvom osamucene joj pastve.
I tko jos ne vidi novo nastalog drustvenog monstruma, Glasacku kastu, koja se parazitski izlezava na povlastenim primanjima samo zato da se pojavi na desetak minuta za svakih cetiri godina sa narucenom listom utvrdjenih politickih zlocinaca koji ce “sluziti demokratskom izbornoscu” vladajucoj oligarhiji.
Jer, ne vidjeti taj zloduh klasnog cirkusa , nisu tek po srijedi neupucene mase.
Tu su takodjer intelektualni Spinovi, zanesenjaci i placenici, sa zadatkom da ispreplicu covjacanstvo svojom elitnom paucinom o vjecnome “neprijatelju “ sto prijeti iz susjednog dvoristva, ugrozava nase “patriotsko ognjiste, nase vjerske, plemenske, nacionalne, rasne , etiche , kulturne , morane i svekolike nametnute im nastranosti.
Jedna opca optuzba uperena na mase, zlokobno je vlastito izuzece, distanciranje od svega gdje se nismo nasli upravo tamo gdje smo terbali biti kao suodgovorne jedinke za postojece drustveno stanje..
Josipovic: Donijeli su rebalans misleci na svoje potrebe
Jedan od nacina da se ovlada masama jest da se one odrzavaju fizicki i psihicki iznurenima.
Ekonomska tiranija i duhovna demagogija posve su se dokazale na visini tog zahtjeva vise milenijskog klasnog sustava.
Premjerka Jadranka Kosor i kardinal Bozanic rade posve dobro povjereni im zadatak.
„Socialism is neither an aspiration of angels, nor a plot of devil.
Socialism moves with its feet firmly planted in the ground, and its head not lost in the clouds; it takes science by the hand, asks her to lead, and goes whitersoever she point.“ Daniel De Leon – The Vatican in politics, 1891.
„Socialism is the logical seguence of economic and sociological development.
It is the movement which owerthrons the Political State; rears the Industrial Commomwealth in its place; harmonizes the system of ownwership with the collective systam of operating the plants of production; and abolishes economic dependancy the fundation of all slavery.“
Daniel De Leon- Reform or Revolution
Ljudska plazma nezaustavljivo prodire u svaku poru drustvenih napuklina poput fluidne bujice, natapajuci njene kulturne usjeve poganskom kontaminacijom agresivnog nasilja, pogodujuci opcoj razuzdanosti animalne dominacije jaceg nad nemocnijim bicem.
Od Mojsijeve povlastene nacije do Vatikanske nebeske nadcinjenosti nad suznjim masama, od robova okovanim lancima do savremeno skitajuceg lumpen proleterijata,uzgajala se ljudska ljustura bez sadrzajnog dostojanstva..
Namet klasnog nasilja nad neukim podanistvom, doktriniranog staraoca tudjeg izobilja u zamjenu za sticanje vjecno nebeskog blagostanja.
Sluzanska skromnost podcinjena elitnom snobu, tastim uobraziljama bahatih debila u drustvenim stajama patrijarhanog svinjca.
Ideoloski tvorac sveopcih demagogija sto usitnjuje ljudsku narav u njene atomske cestice moraliteta, etickih, etnicko plemenskih, nacionalnih, patriotskih, rasistickih, vjerskih i inih neprijateljskih drugosti, i uz ciji se podsticaj tvori usitnjelo i nemocno bice prema naliciju nadcinjenog ekonomskog tiranina.
JEDINSTVENA LITERATURA RADNICKOG POKRETA SAD AMERIKE 20. STOLJECA.
NJEGOV RAZVOJ I ZASTOJ SAZDAN NA TEMELJIMA ZNANSTVENOG SOCIAJLIZMA MARXA-ENGELSA, PRVE INTERNACIONALE I PROLETERSKOG INTERNACIONALIZMA NAJVISIH CIVILIZACIJSKIH DOMENA SVOG VREMENA .
SIKANIRAN OD STRANE EUROPSKOG I AZIJSKOG DEVIJANTNOG „KOMUNIZMA“ DRUGE I TRECE INTERNACIONALE, LENJINOVE PREDAJE OKTOBARSKE REVOLUCIJE BIROKRATSKOJ KASTI NACIJONAL LIDERSKIM DIKTATURAMA, I REFORMISTICKIM DRUSTVENIM SNAGAMA, U SVRHU PRODUZENJA DOTRAJALOG KLASNOG SUSTAVA U OBRUCU DIKTATURE KOMUNISTICKIH PARTIJA I PRETVARANJE PRIVATNOG VLASNISTVA U DRZAVNICKO NASILJE NOVIH POSJEDNIKA, CIME JE POCINJEN JEDAN OD NAJVECIH ZLOCINA NA ZABARUSAVANJU POVJESNE NUZNOSTI PRETVARANJA PRIVATNOG VLASNISTVA SVIH SRETSTAVA PROIZVODNJE U OPCE DRUSTVENO DOBRO NA CIVILIZACIJSKI KULTURNIM I MATERIJALNIM STECEVINAMA.
SAKUPLJENA LITERATURA, NAZALOST, NE MOZE BITI DOSTUPNA VAN SVOJIH PROSTORA ZBOG NJENIH DERUTNIH UNIKATA.
POVJESNICARI I JAVNI DJELATNICI DOBRO SU DOSLI NA NJENO ISTRAZIVANJE.
Za nadati se d a ce spomenuta literatura u svojoj konacnici biti pohranjena pored ostavstine Giuseppine Martinuzzi u istarskom gradu Labinske Republike.
Tek sto se jucer javila sa vrhova spisateljskog Everesta, gdje je trebalo iznijeti na propuh jedno Cedo nacije, danas je, nasa Jelena, vec uronila u balkanske bare povucena teretom sindikalnog kosmara u hrvatskim glavama.
Kao da ovdje iskrsava pitanje: ili ces se baviti sindikatom ili politikom
Bez rijeci o tome kakvim sindikatima niti kakvom politikom.
Nikome i ne pada na pamet da o tome sitnicari i dosadjuje citateljima Jutarnjeg Lista.
Jer navodno svima je vec jasno sto su Sindikati u samostalnoj, slobodnoj, demokratskoj i nezavisnoj drzavi Hrvatskoj.
Kao sto je jasno i svakom malom djetetu, dok sutira svoju krpenu loptu blatnjavim rupama pokraj arenskih zdanja, sto je politika.
Zna se da sindikati nisu politika, i da politika nije sindikat.
Da se radi o dvijema zasebnim krpenim loptama koje svakodnevo sutira do mile volje i nasa citava razigrana nacija.
Vjecna im je trajnost jer se lako obnavljaju krpetinama sa bilo kojeg drustvenog odpada.
Ako pak netko tom prilikom padne na tjeme, i dobije vrtoglavicu pomjesanih Sindikata i Laburista, zna se da ce se onda krenuti laburistickim stazama na sutiranje pravih ljudskih glava diljem srednje istocnih podatnih pjescara sto se poput jastuka ugodno ljuljaju na naftnom fluidu.
Dok ce Sindikati biti zdusni arbitri tih makabarskih olimpijada.
Jelena, hocete li uspjeti izroniti iz te nase zive blatnjave bare.
Socialism or humanism?
Personaly could't find a inch distance in between them.
Exept, and perhapes, one could declare himself a humanist by not considering himself a socijalist.
But you could't be a socijalist by not being a true humanist.
PS.
The common photos would never use publicly, unles prior permition by the whole group.
Sincerely, your Severino
Our present social epoch is realy like to be mostly devoted to keepe human activity masses brain to it zero level, in order to be easier manipulated for the interest of few.
Well, the humanity in whole, certainly can't be allway prouds of its own evolutional milestone.
But one have also to be aware,as our noted writer Mirko Kovach warning .: „The Elite could be worst than the Mob itself.“
To be with you again, Severino
Miklenic je olicenje sveopceg epohalno drustvenog zla, akomuliranog u nadcinjenom ljudskom elementu nad suznjim masama. Odraz stanja njegovog posmrtnog dilirijuma i ljesinarsko tamijanskog zapaha sto kontaminira ljusku razboritost i melje je u inertno vegetativno stanje.
Miklenic stoga, nije i ne moze predstavljati tek neku zasebnu individuu, cak i da se pojavljuje kao osobni mandatar samog Lucifera u opcoj apokaliptickoj abrakadabri nad ljudskom razboritoscu, nad dijalekticko bioloskom usponu covjeka, sto ga u konacnici formira u dostojanstveno planetarno bice.
Miklenic je stoga predstavnik socioloske sramote jednog feudalnog status quoa u svom potpunom drustvenom regresu
Ore 7. Notte da tregenda, i 40 venti di Capo Horn sono sbarcati in Sardegna. Vento d’acqua, a secchiate, per tutta la notte. Senza luce, con spifferi d’aria gelata. Questa č Cala d’Oliva, carcere di disperati.
Ore 7,30. Pietro Marongiu inneggia a Manitů, nel ciglio di una scogliera a Cala Sabina. Sarŕ ascoltato dalla divinitŕ della celeste prateria?
Ore 8. Un gruppo di cinghiali incazzati si avvicina da noi. Dicono “a fora sos istranzos!”, forse gli stranieri siamo noi.
Ore 9. Discutiamo sul servizio che Rai3 alle 11.30 ci dovrebbe dedicare. Č un’occasione importante. Nel frattempo leggiamo su Facebook il nostro book dell’isola dei cassintegrati. Ci colpisce il commento di un signore di Bolzano, che scrive: Dove sono i sindacati nazionali? Immediatamente risponde un sassarese, con lo spirito goliardico che li contraddistingue: “In casinu che zi li ponghiani!!”.
Ore 10. Forse dovremmo essere piů moderati con i sindacati nazionali. Avendo completato il nostro dizionario di impropreri nei loro confronti, abbiamo deciso che per qualche giorno non li menzioneremo piů.
Ore 10.45. Tempo sempre tremendo. Da dove prenda le previsioni il nostro metereologo Peppino non č dato sapersi. Oggi aveva previsto bonaccia, insultato anche lui.
Ore 11.30. Bellissimo servizio a Rai3 su di noi, si collegano anche con la torre Aragonese, la nostra Houston, la centrale di controllo, il nostro avamposto dal quale partono tutte le iniziative. Purtroppo non riescono a collegarsi in diretta con noi all’Asinara. Peccato. I nostri colleghi e amici sono stati formidabili nelle loro dichiarazioni, bravi Marco Nurra, Michele Azzu e Stefano Masperi, quest’ultimo dalla torre aragonese.
Ore 12.15. Ci comunicano che testate nazionali hanno fatto ampi servizi su di noi: Corriere della Sera, Messaggero, Espresso, Il Fatto quotidiano, Libero. La nostra lotta ha fatto breccia, finalmente. Solo su facebook i nostri sostenitori sono giŕ 40mila.
Ore 13.30. Qualcuno dovrŕ tenere conto delle reazioni della grande attenzione sulla nostra vicenda. Ma segnali concreti ancora non ne abbiamo. Il governo latita, non si hanno notizie di Scajola. E gli arabi della Ramco, nostri possibili acquirenti? Si mormora di una trattativa ben avviata.
Ore 14.30. Dobbiamo mandare il nostro ministro degli Esteri in missione sulla terra ferma, non c’č mezzo. Chiediamo un’appoggio all’ente parco, tramite gli infaticabili Giuseppe Grieco e Pierpaolo Congiatu. La missione č segreta, durerŕ tre giorni, sicuramente il ministro ne approfitterŕ per vedersi le partite di Champions League, questo lo hanno capito anche i pastori barbaricini che giŕ bene ne conoscono il carattere.
Ore 16. Qualcuno deve lasciare l’isola, ma domani comunque sono previsti nuovi arrivi a rinforzare la comitiva. La voglia di continuare č intatta, anzi piů forte di prima.
Ore 16.30. Su Andria, la nostra capra produttiva, abbiamo perso quasi ogni speranza. Dove si sarŕ cacciato? Speriamo sia nascosto al riparo con la sua fidanzatina.
Ore 17. Il nostro ministro, assieme ad altri tre colleghi, lascia l’isola da Fornelli a Stintino, a trasportarlo č il mitico Antonello Sanna, che anche stavolta ha sfidato il mare in tempesta per noi, sposando in pieno la nostra causa. Lo fa con entusiasmo. E’ un grande marinario, un grande lupo di mare di quelli di una volta.
Nitko jos nije uspio da toliko izjednaci naizgled dvije suprotne drustvene hobotnice otkrivajuci njihovu gotovo istovjetnu narav: krscanskog cinika i komunistickog sarlatana .
Davor Butkovic ipak nije mogao izdrzati a da se ne pomokri,po vlastitom tekstu pri samom kraju.
Nije stoga ni cudo da se ovom lijepom planetom krecemo kao usrana stvorenja: praznoglavi intelektualci, prepisivaci kojekakvih katekizama, taste mudronje, imperativni samouvjerenjaci, zrtve drustvenih izopacenosti i vlastitih ogranicenja.
Gdje su tek, i uz sve to, zakinute mase od vlastite iskonske razboritosti, zrtve neupucenosti, procisceni mozgovi, duhovna podredjenost namjestena materjalnim oskudicama.
Kako vam samo, i sve to ide na ruku, da mazete svojim izmetom djela i misli humanisticke znanosti, trpati u istu vrecu drustveni olos i njegove dragulje. Poistovjeciti komunisticke nakaze sa socijalistickim idealima .
Blago Kaptolsko- Komunistickim celijama dok radjaju piskarala po vlastitom naliciju.
Ta se drustvena pojava ustanovljava jos kroz minule vjekove.
Konacno ju znanstveno utvrdjuje humanizam devetnajstog stoljeca, jos ranijom predhodnicom uoblicenoj u Konstitucji SAD o pravu i duznosti americke nacije na svoj revolucionarni preobrazaj kad god zato nastanu odgovarajuci drustveni uvjeti.
Kao i sljedeci, ne manje znacajan nagovjestaj, jednog od najznacajnijeg sociolosko arhitetskog prednacrta svih vremena, znanog kao SIU, nastalim upravo u toj najrazvijenijoj zemlji na samome pocetku dvadesetog stoljeca
Dali je taj drustveni izazov posve mimoidjen, odgodjen za naredna vremena, ili pak bacen na historijski odpad kao ne prepoznata vrijednost, dolazece ce generacije, za nadati se, to najbolje procjeniti, znati primijeniti, i krenuti u potragu za izgubljenom karikom ljudskog dostojansva, nestalom u krvavom socijalnom metezu dvadesetog stoljeca.
- Ovo je Trg slobode, porečki Trg slobode! Danas je i Trg slobode riječi! Neki nam poručuju: Ništa nije sigurno!? Žele da riječ ne bude sigurna? Na ovom Trgu slobode riječi, u ovom gradu: Riječ je sigurna!, početak je govora istarskog župana Ivana Jakovčića održanog u sklopu njegovog performansa danas u Poreču.
Župan se u govoru otvoreno referirao na 50. porečki Annale čiji je naziv i bio "Nitko nije siguran" i za koga je radove ove godine selektirao Slaven Tolj, istaknuti hrvatski vizualni umjetnik. Prilikom otvaranja Annalea, vidljivo iritiran Jakovčić je kazao da bi tu manifestaciju radije zatvorio nego otvorio, što je pokrenulo lavinu kritičkih napisa u svim hrvatskim medijima.
Župan je porečki Trg slobode novim znakovljem pretvorio u tri različita trga: Trg slobode riječi, Trg slobode misli i Trg slobode govora. Govor je nastavio u sličnom tonu, a naglasak je ipak dao na slobodu govora.
- Iz ovog su grada ljude odvodili u smrt jer su mislili, jer su govorili! Neki su s ovog trga ljude otpremali u Dachau jer su htjeli misliti. I moj otac je htio misliti. Neki su iz ovog grada ljude odvodili na Goli otok jer su htjeli govoriti. I moj je otac htio govoriti. Neki su mi s ovoga trga poručivali da će ubiti moje riječi, moje misli, moje govore. Još sam živ, još sam tu.
Na ovom sam Trgu slobode uvijek vrlo glasno govorio što mislim! Na ovom je Trgu slobode tisuće ljudi strahovalo za moju slobodu samo zato jer sam glasno mislio. Neki bi nam danas opet zabranili riječ, zabranili misao, zabranili govor. Ovo je sukob svijeta slobode protiv njihovog svijeta isključivosti! Neki bi željeli da svi mislimo isto, govorimo isto, oblačimo se isto. Hrvatska još nije sasvim slobodna. Na ovim trgovima slobode riječi, misli i govora Hrvatska je sasvim slobodna, zaključio je svoj govor župan Jakovčić.
Nakon tog dijela performansa župan je podijelio sto pari kratkih hlačica koje je osobno i potpisao uz povike "Roba tutto firmata!", a da bi upotpunio doživljaj okupljenim je novinarima i slučajnim prolaznicima podijelio i naljepnice s napisima "Trg slobode, riječi, misli i govora".
Tko su ti "neki" koji nam žele oduzeti pravo na riječi, misli i govor bilo je jasno u zadnjem dijelu performansa kada je Jakovčić pohitao do poštanskog ureda gdje je poslao tri paketa u koje je spremio jedan par kratkih hlačica i kopiju svog govora. Pakete bi trebali dobiti Milan Ivkošić, kolumnist Večernjeg lista, te novinarke Jutarnjeg lista Nađa Irena Fišić i Patricia Kiš koji su svojim pisanjem razljutili župana i, sudeći po njegovim riječima, pokušali ga lišiti gore spomenutih sloboda. (B. VINCEK)
KOMENTIRAJ:
Severino / Utorak, 10.08.2010. - 19:29.
Zupane , na tvom bi mjestu, uz tolike komentare, ne samo, odstupio, vec okupio sve kojima si po Istri dijelio fotelje po vlastitom arsinu, i na tom istom trgu slobode objesio se pred njima, ili sa njima .
odgovori
otisla djevojka do Nina i kazala: "Mogu li dobiti slobodu govora?"
"Potpisanu?" upitao je Jakovcic i pruzio joj naljepnicu na kojoj pise TRG SLOBODE RIJECI.
toliko o slobodi.
istra24 / Utorak, 10.08.2010. - 17:29.
• odgovori
Bahato je reagirao na izlozbu i reko da bi je on mogao i zatvoriti. Onda se naljutio jer je novinarka napisala da u biti nema ukusa (kratke hlacice, crne mokasinke(!) i bordeaux carape. Svasta. Bilo bolje da nije reagirao. Pa sta ima veza ako nema ukusa? Pa nemaju svi. :)
greenboy / Utorak, 10.08.2010. - 17:28.
• odgovori
da mi je znati dali ti je sloboda govora bila ovakva onog dana kad ti se rodio sin Jugoslav, danan Jugo kako voliš reći, ma koga farbaš konju jedan, uskrs je daleko, jako jako daleko,,,,,,,,,ovo sam očekivao od ludog Kajina al od tebe......vidim da se načudit nikad dosta.....mila majko.....i glas istre, kasnite, sve novine su već to objavile još u podne....
bandit / Utorak, 10.08.2010. - 16:33.
• odgovori
zaboravih.... zašto nikada u javnosti nije izašlo koliko ti je sin slupao automobila u nesrećama. čudno niti jedan put nije nigdje ništa pisalo, pa ni na Ladonjaipressu. Zanimljivo, ne.....
bandit / Utorak, 10.08.2010. - 16:31.
• odgovori
majke ti, od.ebi iz lijepe Istre. Sloboda govora, misli, riječi..... Toliko ti ukaljao te fraze da je strašno. Nemaš ti pojma o čemu pričaš. Po definiciji si lopov i manipulator. Ajd lijepo objasni ljudima, za početak, kojim si čudom još na vlasti. Onda na koji način objašnjavaš da je 104 % zaposlenih u državnim uredima u Istri iz redova IDS-a. Gori ste od HDZ bar 5 puta. Zašto si pored brojnih ostalih sranja, a ima ih, na otvaranju izložbe održao onaj primitivni govor. Tu zavlačiš neku slobodu na 100 načina a s druge strane ocijenjuješ izložbu i presuđuješ istoj..... Čovječe, daj se odluči, ostani gnjida kao do sada i šetaj po izložbama vina, pjančevanje ti ide bolje od pametovanja o slobodi i otvaranja izložbi.
Istrijan55 / Utorak, 10.08.2010. - 15:10.
• odgovori
Sposobnost i umijece - nasem zupanu - ne moze nitko oduzeti. Steta je da je takav "politicki"talent izgubio svoju pravu i radnu sposobnost te upao u zamke vlastite - politicke birokracije. Upao je u klasicnu zamku - osjecaja da je nezamjeniv i nepogresiv.....Ustvari - da li je imao drugog izbora - jer sve su "DEMOKRACIJE" ustvari vrlo slicne - i uvijek predvodjene nekim slicnim likovima kao sto je i nas Nino..... Svakako zanimljiva poruka svima nama - da slijedeci put razmislimo - sta se desava kada ne uvjetujemo PROMJENE - zakonima - koje sami izglasavasmo - kada glasamo za uvijek iste likove i kada samo znamo kritizirati tudji rad a ne krenuti od poboljsanja - svojeg osobnog !?? Da li svi zajedno zasluzujemo BOLJE od postojeceg ili je nas zupan - ipak samo proizvod - postojece kvalitete NARODA - koji ga je tu i postavio.....Vrijeme ce pokazati tko je bio u pravu - ali za ovaj perfomance - cista petica nasem majstoru iz Poreca....
Lexxus / Utorak, 10.08.2010. - 15:25.
• odgovori
U redu župane, slobodni smo već 20 godina i možemo pričati što nas je volja. Ne želimo više živjeti u prošlosti nego želimo bolju budućnost, POSAO i veći standard. Pusti kratke hlačice koje si dobio od prije par godina i u koje više ne možeš ući zbog debele guzice i počni raditi nešto konkretno ili prepusti mjesto sposobnijima, koji će manje pričati i degustirati a više raditi. Što je slijedeće??? Dijeliti ćeš palice za golf i otvarače za botelje vina???
zzzz / Utorak, 10.08.2010. - 14:14.
• odgovori
nemaš ti nino toliko majica i printanih govora za sve one kojima bi ih trebao poslati ... zabrazdio si, župane ... miči svoje debelo dupe iz politike dok nas nisi sve rasprodao ...
postkapitalist / Utorak, 10.08.2010. - 13:59.
• odgovori
sloboda govora, ali slaven tolj više ne krasi pulska pročelja. Jakovčićevi pitori su ga već zatukli.
tocka / Utorak, 10.08.2010. - 13:43.
• odgovori
jakovcicu, zelis li slobodu govora izadji iz politike. slobodu govora imamo mi, porezni obveznici, cijom lovom baratas i iz cijih si dzepova sad i djelio ove hlace na poreckom trgu slobode. OPET SI DAO NESTO NASE ZA DJABE. srami se!
Neka gospoda mogla bi vec jednom prestati praviti maskaru od sebe .
I onako ih vec ima na pretek u javnoj djelatnosti i svugdje gdje se jos ubiru bodovi vlastitom egu.
Skromnost-postenje vec su duboko nagrizeni. Dok oni , koji se zbog njihovih ideala vrte oko samih sebe, tek postaju smijesne pojave prevazidjenje od vlastitog vremana, i nemilosrdne osrednjosti sto ih drzi okovane u sluzbi drustvenih luda.
Vilim Ribić od četiri Vlade u 12 godina dobio milijune
•
Autor: Ana Plišić, Ivana Kalogjera-Brkić, Igor Alborghetti
Objavljeno: 06.08.2010
Vlada se još 1998. obvezala plaćati rad povjerenika na fakultetima i znanstvenim ustanovama, no novac do nekih od njih nikada nije stigao
ZAGREB - Izvori u hrvatskoj Vladi potvrdili su Jutarnjem da će zbog mjera štednje otkazati sporazum s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja (NSZVO) te da im više neće godišnje isplaćivati iznos od 2,3 milijuna kuna. Spomenuti novac dio je sporazuma, potisanog još 1998., gdje se Vlada RH obvezala dodatno plaćati rad povjerenika na fakultetima i znanstvenim institutima.
Sporazum, kojeg se dosad nije javno spominjalo, potpisali su tadašnji državni tajnik u Ministarstvu znanosti Nikola Rožinski i predsjednik Velikog vijeća sindikata Vilim Ribić.
Izvor u Vladi RH-a pojasnio je kako je tim sporazumom regulirano pitanje mjesečne financijske nadoknade za povjerenike koji rade u znanosti pa im se zbog navodnog povećenja radih obveza trebao isplaćivati dodatak na osobni dohodak. I tako punih 12 godina
Godišnje nagrade
Znakovito je da je Ministarstvo znanosti novac redovito uplaćivalo na račun Ribićeva sindikata a ne osobno povjerenicima. Zajednička kasa bila je pod izravnom kontrolom Vilima Ribića, jer, kako tvrde naši izvori iz Vlade, a i neki sindikalni povjerenici, novac nikada nije bio isplaćen na tekuće račune onima za koje je bio namijenjen.
- Prvi put čujem za to. Nikakav dodatak na plaću mi nismo primali. Rad u sindikatu čisto je volonterski rad. Znam da se kolegama u osnovnim školama za sindikalne aktivnosti umanjuje norma, no mi nikada nismo dobili to pravo - rekao je jedan od bliskih Ribićevih suradnika. Jedini novac koji vidimo od sindikata godišnje su nagrade koje se dodjeljuju po sasvim drugim kriterijima od onih koje vi spominjete, dodao je.
Bez nadzora
Dakle, gdje je završavao novac koji je Vlada uzimala od poreznih obveznika i uplaćivala ih na račun sindikata? U ovom trenutku gotovo je nemoguće sa sigurnošću tvrditi gdje je završilo ili kako je potrošeno gotovo dva milijuna eura vladinih subvencija sindikatu. Jedan od sugovornika iz Vlade ključnim problemom smatra činjenicu da država nije do sada nikada imala volje i odlučnosti rasplesti misterij tijeka novca u različitim sindikatima u državi. Drugim riječima, niti jedna Vlada nije bila u stanju poslati financijske inspektore koji bi napravili finacijsku kontrolu poslovanja sindikata. Očito su po srijedi politički razlozi i strah Vlade kako bi na takve poteze reagirali sindikalno članstvo i javnost.
Izvorni potpisnik sporazuma iz 1998. Nikola Ružinski, a sada državni tajnik u ministarstvu Marine Matulović-Dropulić izjavio je za Jutarnji da se ne sjeća tog sporazuma, ali je za svaki slučaj dodao kako je vjerojatno sve bilo po zakonu kad je on nešto tako potpisao.
Za Ribićev sindikat je nezgodna činjenica i podudarnost da se iznos novca koji im je tijekom 12 godina bio uplaćivan na račun podudara s cijenom koju su prije dvije godine platio za zemljište na atraktivnoj lokaciji u Ulici Florijana Andraševca u centru Zagreba na kojoj se planira izgradnja sindikalnog doma.
- Ispada da smo sindikatu kupili teren za gradnju, potužio se jedan dužnosnik Vlade.
Ribić je u više navrata objašnjavao cijelu transakciju, pa je tvrdio da je zemljište kupljeno zajedničkim ulaganjem tri središnjice: sindikata medicinskih sestara, učitelja i znanosti.
Tvrtka bez zaposlenih
- Zemljište je kupila tvrtka Sindikat gradnj čiji su vlasnici za sad tri sindikata”, napisao je Ribić u travnju 2009. kao odgovor na medijske napise o zajedničkom ulaganju sindikata.
Kasnije se pisalo da će zdanje na terenu koji je sindikat platio u gotovini, dijelom biti i komercijalizirano. Osim službenih prostorija planira se, naime, i gradnja podzemnih garaža na tri razine, a dio parkirnih mjesta sindikati bi iznajmljivali. Javnosti također nije poznata činjenica da je Ribić direktor Sindikat gradnje, tvrtke koja nema nijednog zaposlenog. Tvrtka je osnovana 10. prosinca 2008.,a registrirana je, među ostalim, i za poslovanje nekretninama. Novac koji vlada svaki mjesec uplaćuje na račun sindikata adekvatan je iznosu za plaće za 17 sveučilišnih nastavnika.
Komentar
Tu fascinantnu drustvenu pojavu naseg vremena najbolje je predocio strajkujucim radnicima SAD Amerike Daniel De Leon jos pocetkom 20. stoljeca, nabadajuci tok kukca na iglu u svrhu analize njegovog dvojakog bitka na kojem je sazdan cjelokupni izrabljivacki sustav kapitalizma.
Uncle Sam, koji proglasenjem stecaja vlastite firme prelazi na novu djelatnost bankarstva.
Dok „ radnicki vodja“, ( nas sindikalac), tek zalosno plagira svoju prodanu dusu i tijelo, za vecu ili manju skudu tom istom stecajno „propalom“ poduzetniku, sada bankovnom vlasniku cjelokunog nacionalnog bogatsva.
Od kako se taj programirani drustveni cirkus prvo pojavio u tadasnjoj najrazvijenijoj kapitalistickoj zemlji, u toku se sljedeceg stoljeca umrijezio sirom Globusa, da bi mu danas pripale i one zadnje blatnjave periferije do kojih mu ranije nije stalo.
Jednim te istim scenarijem u dva cina. Prvim, nastupom glavnog statiste mrsavog i bljedolikog Unlce Sama, koji svojim prevrtljivim pregnucima poseze za velikim materijalnim bogatsvima, proglasava vlastiti stecaj, i metamorfozira u nabreklog bankara.
U drugom cinu ga slijedi „radnicki vodja“, (nas sindikalac), takodjer bljedolikog i iscrpljenog lika, koji ce nastupiti u vlastitoj stecajnoj ulozi, plagiranja glavnog junaka iz prvog cina; bacajuci se na koljena, nudjenjem vlastite duse i tijela za vecu ili manju skudu,i iznevjerit ce sve one koje je tek predstavljao, cjelokupnu vlastitu radnicku subracu.
Tony Blair: „Tek kao počiticar spoznao sam Boga i postao vjernik“.
Jutarnji list, 5, 8.2010.
Jos od kako je Mojsije kreirao monoBoga po vlastitom nalicju, nakalemivsi ga na novonastale drustvene zahtjeve Povlastene Nacije, klasno je drustvo time steklo svoj jedinstveni kotac-zamasnjak, kojim ce se zavidnim uspjehom kotrljati kroz civilizacijsku epohu privatnih posjeda nad cjelokupnim proizvodnim sredstvima.
Kroz stoljega i milenija kotrljat ce se blatom pomjesanim zdrobljenim lesevima, u znoju i krvi porobljenih masa.
Tek prelazenjem iz jednog geopolitickog tla na drugo, iz robovlasnickog u feudalizam, iz feudalnog u danasnji drustveni kosmar, i u cijem se karuselu lagodno voza nekih tisucu posjednika cjelokunog planetarnog dobra.
Bahatim i prezrivim posmatranjem svjetskog pauperiziranog proletarijata, zakinutog svakog ljudskog egzistencijalnog dostojanstva.
Vremena su to u kojima se agresivna ratovanja pretvaraju u drustveno pravilo, kao jedini oblik perpetuirajuceg opstanka vladajuce oligarhije.
Kad nedostaje neposredni povod agresiji, onda je treba izmisliti demagoskom „preventivnoscu“, te pod zajednickom egidom Tony Blair- G.W. Bush: „S Isusom, jer me promijenio iz dna duse“, krenuti u naj veci masakr covjecanstva poslije Hitlera i Staljina.
Neverinov Kasandrin sindrom se ne moze unijeti u danasnju civilizacijsku epohu ni pomocu naj dubljih starovjekovnih arheoloskih iskopina. Presaditi ih nasred savremene civilizacijske epohe, i kvasiti ih da ponovno proniknu autohtonim naravima nekadasnjih monolitnih zajednica, u odnosu na savrene konstituirane totalne oligarhije nekolicine uzurpatora moci nad velikom vecinom razvlastenih masa.
Narocito postaje apsurdno zapostavljanje razvoja proizvodnih snaga na kojima danas pocivaju i sva pozitivna dostignuca covjecanstva.
I nije problem u danasnjim inertnim i neukim masama, kao ni u rascvjetaloj grabezljivoj pomami i “zlobi”, narocito ne kad joj se prepisuje primarna uloga motivatora cjelokupnog savremenog zla, starog tek koliko je proslo vremena od prvih ograda privatnog posjeda.
U odnosu na cjelokupnu pisanu povijest covjecanstva, nase savremeno drustveno zlo, ma kako ga prozivali,kao da je nastalo pred par dana.
Sto vise, to se drustveno zlo i dalje sada razvija u praviljnim proporcijama sa sverastucom kontradiktornoscu actualnih anakrononih odnosa zasnovanih na klasnim osnovama socjalnih podjela na izrabljivace i izrabljene..
Postavljanje stvari naglavce, koje tamo vec jesu , sto vise, kao da i ne proizlaze iz nekog naravnog (prirodnog) neznanja, jer, kao takvo ono i ne postoji.
U postojecem klasnom sustavu tek hara onaj sveopci drustveni monstrum kultiviranog neznanja, u oblicima taste, snobovske i intelektualne malodusne inbecilnosti, potiskujuci racionalnu i zdravo razumsku ljudsku iskonost na njeno samo drustveno dno.
Pomalo smijesno, ako ne i farsno, zaticanje intelektualnih elita u krscanskom kupusu covjeka zlog, i zlobnog po rodjenu, kako bi se upravo na njegova ledja prebacio sav teret sa grbavog starkelje raspadajuceg drustvenog sustava, a niposto da ga se sagleda, kamo i oplakuje, kao poljedicnu tragediju tog istog sustava.
Brojim primjedbe da sam nerazumljiv.
Do sad ih je pet.
Ako uracunam sebe, to je vec sest.
Koliko jos neizbrojanih.
Najteza je kad se ne razumije same sebe.
Ne razumjeti sebe, tesko da se moze razumjeti ni druge.
Razlicita su nam umijeca i sklonosti prema pisanoj rijeci.
Hineci, nisam joj nikada pridavao znacaj.
Bela Hamvas jedini koji je na tome silazio niz dlaku:
„Umijece izraza kao njega samodopadnosti.“
Ma dragi Bela, da si to ranije sapnuo, bila bi danas bogatija lista onih koji ne razumiju.
Kojesta drugog se obrce posrijedi.
Umjece egzistencije:
Dodvorivanje.
Laganje.
Laktasenje.
Prsatost.
Tastina.
Podkradanje.
Smisljanje.
Pokornost.
Sljedbenistvo
Samoomalovazavanje .
I ono ukleto, nalik stolarevom savjetu da na svom umoru oprosti mnoge mu nanijete nepravde, pri zadnjem uzdahu da uzvikne:
„ Dobro, ali cvoru ne oprastam nikad vise.“
Podvojenost, koja trga poput lavljih zuba ljudsko cjelinu u tisuce njenih djelica, i tjera, od rodjenja do smrti, da skuplja vlastitost u svim tim zasebnim rasutim komadicima, na sazaljevanje i ocigled preostalih bioloskih vrsta.
@Neverin
Pribjegavanje u poistovjecenje organiziranog drustava na civilizacijskim kanonima, sa tiranijom i oligarhijom, pricinja se ne samo posve ispraznom, vec izvan svakog zdravorazumskog konteksta.
Arheologijom iskopavamo vlastitu proslost.
Znanstvenom arhitekturom gradimo svoju socijalnu buducnost.
Ili se pak jos uvijek nismo nato odlucili.
[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]