29.03.2009., nedjelja
Re. Više od ljevičara
Draga L,
Sličnih stihova, na temu Ljevičara, u sebi nosim više.
Često puta, suoćen novim pojavama dresiranih misli i stavova doista se pitam tko sam.
Tko može, na primjer, poricati Ljevićarstvo jednom Krleži, koji je bio redovito snabdijevam tada nepoznatim mandarinkama na trtžištu Jugoslavije, i koje su njemu pristizale iz brionskog Edenskog vrta po cijeni da prestane ljevičariti.I doista, zadnje što je napisao bilo je to davnih pred kraj tridesetih sa Antibarbarusom.
Samo pred koji tjedan može se naići u mom saitu spomen naše ljevićarke Mirijane Krizmanić koja se nije ustručavala primiti veliku PREDIZBORNU nagradu prve dame Zemlje i to iz ruku velikog ljevičarskog mešetara Bandića.
Ima nas Ljecičara sve više i na pregršt.
Eto nam i zadnjeg na toj listi, in person iz Vatikanskog brloga, koji najavljuje suživot sa Darwinizmom. Zar i to nije ljevičarenje.
Uskoro bi Desnica mogla postati pravi društvenu štos.
Obama će uskoro graditi socijalizam u Americi a Putim postati i službeno Imperijalist na čelu stotinjak ruskih prekonočnih miljardera.
Kad kaos postaje jedina garancija opstanka jednog raspadajućeg ustrojstva onda i ljevičarstvo dolazi na tržišnu potražnju.
Draga L, mene tamo nema,barem za sada, dok uspjevan preživjeti sa par sto eura mjesečno. Sutra čemo vidjeti tko će biti taj izdržljivi Svetac koji će to ostati, na inat svemu zemaljskom. Ne, ne prekosutra ili u nekom doglednom vremenu, već rane sutrašnje zore čovječanstva.
Do daljnjeg, primite moje iskrene pozdrave,Severino
|
- 22:20 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
LJEVIČAR SAM PROGLAŠENI,
MAŠTO TO ZNAĆI.
OSTAJUĆI U MIŠJOJ RUPI,
DOK TRAJU REZERVE HRANE.
|
- 12:52 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
28.03.2009., subota
Draga L.,
Uz obilna razmišljanja i stručne sugestije vaše me cijenjeno pismo uvelo dobrim dijelom u problematiku predmeta, kao i sugestivnost gladnom da bi, možda, trebao više jesti.
Poteškoće kontaktiranja sa poznatim osobama se također dodatno pogoršavaju iz razloga što prebrzo nestaju kao stogodišnjaci, ali taj problem uopće ne osporava ideju Udruge, naprotiv, upravo je to i pokreće. Kao i bojazan da nestajanje Manjine, koja je u toku čitave historije bila odgovorna za održavanje društvene ravnoteže sa velikim zlima, uvodi čovjeka u ono u čemu se već nalazi, tj. u opće društvenu kaotičnost na svim njegovim razinama.
Također vam moram istaći da obraćanje idealima 19 stoljeća, nužno ne znači zapostavljanje drugih, pa se i tu pojavljuje već spomenuti naprotiv, jer upravo u tom stoljeću se oni pojavljuju na zajedničkoj pozornici čitave, neke pet milenijske pisane povijesti čovječanstva.
Od , možda, nekih prvih ograđenih mezopotamskih stočnih pripitomljavanja kojim se rađa nova riječ privatnog vlasništva, Mojsijevog izuma povlaštene nacije, starogrčke pojave također jedne nove riječi demokracije, usred cvjetanja robovlasništva, kao Isusovog Kršćanstva koje ustanovljava slobodnog čovjeka, srednjevjekovna Renesansa , Prosvjetiteljstvo i Humanizam, kao da se sastaju na zajedničkom dogovoreno latinskom RADUNU.
Marx i Engels ih samo zapažaju, analiziraju i prebrojavaju . Po riječima samog Marksa njegova je sreća što se rodio nakon Newtona, Descartesa, Darwina, Kanta, Hegela i drugih, koji su svojim djelima već pridonijeli jednoj od najsavršenijih društvenih ravnoteža koje mu omogućuje njihovu opću sintezu u Znanstveni socijalizam.
19. stoljeće nikako kao neka pojava „danog trenutka“, kao možda još jedan „Horuk“u spašavanju što se spasiti dade iz klasne golgote Čovjeka- Barbarina, Krležinog Rogatog Dvopapkara, Siledžiju na Olimpu konkurentnosti u mjesto civilizacijskog Suradnika.
19. stoljeće,ne kao još jednu reformsku društvenu Glistu, ili neku prolaznu pojavu koja ubrzo zastarijeva, završavajući na anakronom smetlištu povijesti, već kao perpetuirajuća vrijednost nove epohe Humanizma koja otvara veličanstvenu uzletnu pistu čovjekovom letu prema samome sebi, najcjelovitijem planetarnom biću.
O tome se radi, dali Malobrojni mogu sada i nakon svega zajedno naprijed, oslobođeni maloumnih doskočica ograničenih dometa škrtarećih interesnih čvorišta, koja, nakon svega, tek nudi današnja totalna društvena dekadensa, opći raspad čovjekovog bića na svoje najsitnije atomske djeliće kako bi se naknadno rekonstruirao prema potrebi „sadašnjeg reformskog trenutka“ u biće poslušnog Robota, nojevske glave zaturene u nepregledni pustinjski pijesak, i pridonašajući tako velikim dostignućima 19. stoljeća, možda, upravo riječima naše Vedrane Rudan:
„ Otkrićima pizdinog dima“.
Srdačno vas do daljnjeg pozdravlja, Severino
|
- 18:39 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Draga L.,
Kako da zahvalim za vaše lijepe riječi, kojima me obradujete ponuđenom stručnom suradnjom na donošenju jednog pred nacrta Statuta zamišljene asocijacije, ( Hrvatski: Udruge) „ Daniel De Leon“
Odmah da vam priznam vlastito pribojavanje na prilaženju jednoj tako velikoj društvenoj ideji sa tako malo osobne snage.
Najme, Udruga je isprva zamišljena kao međunarodna politička asocijacija za koju sam smatrao da postoji više nego dovoljan kvorum za njen formalni osnutak sa poznatim mi osobama marksističkih nazora u svijetu.
Uzalud. U ovoj zemlji zakoni ne priznaju ništa van nacionalnog, ( osim agresivne asocijacije Atlanskog pakta), što je dovelo u pitanje može li se ovdje uopće stvoriti taj nužan kvorum, odnosno, suočavanjem realnošću koja upravlja jednim malim društvom ustajale bare.
Ideja zamišljene Asocijacije je, u pravi ili krivi moment, temeljita obnova znanstvenog socijalizma Marxa i Engelsa formuliranog u Prvoj Internacionali, i od njih naslijeđena kao opća skica budućeg socijalističkog društva.
Pre velik posao su obavila ta dva ljudska gorostasa da bi mogli vlastitu društvenu skicu pretvoriti u neko „arhitetsko“ rješenje.
De Leon (1852-1914), već krajem 19.stoljeća prepoznaje općenitosti koje se pojavljuju u Marksovim i Engelsovim radovima , kao pojmovi Država i Diktatura proletarijata.
Rođen u Venecuveli, iz dobrostojećih roditelja koji mu omogućuju studije u SAD i diljem Europe,kao mladi hegeljanac, kasnije marksista, autor je teorije o radničkim savjetima, kojom oduševljava Lenjina da je ugraduje u ruske Sovjete, gdje postaje kasnije, zajedno sa Balkanom, tek puka nakaznost „ Radničkog savjeta“.
Po De Leonu, kao i po Marxu i Engelsu, socijalističko društvo je moguće samo u visoko razvijenim kapitalističkim zemljama.
Stoga slijede dvojaki društveni argumenti današnjice:
1. Socijalistička revolucija civiliziranog svijeta, jednokratan je čin demokratske izborne većine date nacije.
2. Sve daljnje reformske mjere spašavanja jednog dotrajalog sistema, umjesto njegove smjene, pojavljuju se već početkom 20.stoljeća u obliku Kautskovštine, Socijaldemokracije Druge Internacionale, Oktobarske revolucije i njenog ishodišta Treće Internacionale, pretvarajući se u dalekosežnu pogubnost za bilo kakav revolucionarni preokret u nekoj bliskoj budućnosti.
Drugim riječima: „ Promjeni formu da spasiš sadržaj“ postaje glavni moto glavnine društvenih snaga 20.stoljeća Socijaldemokrata, raznih „socijalista“, komunista, Staljinista i Nacista.
Ništa bolje da bi nad svemu tome likovao jedan raspadajući društveni sustav koji danas hara Globusom, ugrožavajući čovječanstvo u njegovoj cjelovitosti, kao i sve životni prirodni ambijent Planete.
Nacrt Statuta Asocijacije, svakako je zamišljen da se temelji na spomenute dvije stavke, što bi ga činilo jedinstvenim dokumentom u promociji znanstvenog socijalizma utemeljenog u Prvoj Internacijonali, koja ukazuje na novu društvenu snagu proleterskog internacionalizma i uloge De Leonovih radničkih savjeta pred revolucije, u njenom toku i poslije, kao jedini upravljački ekonomski organ budućeg socijalističkog društva.
Reforma, sazdana na lažnim premisama o tobožnjoj nužnosti „IZGRADNJE“ jednog boljeg društva, odigrava se tako čitavim 20. stoljećem, inscenirana na nekoj pozornici kao jedno od monstruoznih društvenih makabara svih vremena.
Dok eho De Leonovog „krika“ novim 20. stoljećem kruži svijetom: „ Dosta nam je vaših „reformi“! Moralnih mediokritetsko i djetinjastih aspiracija malograđanskih pokreta, u vremenima kolosalnih društvenih problema, koji kucaju na vrata svakom čovjeku sa zahtjevom da budu riješeni.“
Dok Roza Luksemburg uzvikuje: „ U kočenju, druže Kautsky, niste nam potrebni.“
Dok Šljapnikov uzvikuje Lenjinu na 10. partijskom kongresu: „ U čitavom svom životu i 20 godina koliko sam u Partijhi, još nikad nisam niti vidio niti čuo nešto demagoškije i podlije.“ Bio je to odjek riječi Thomasa Munzera, koji je Luthera, poslije njegovih pamfleta u korist protestantskih kneževa, a protiv protestantskih seljaka, nazvao Doktorom Lugnerom ( dr. Lašcem) / Ante Ciliga/
Dok više od 3 milijuna njemačkih radnika 1933. godine očekuje poziv svog sindikalnog i komunističkog vodstva na generalni štrajk, nalogom iz Moskve umrtvljuje se prvi izazov socijalističe revolucije u svijetu tadašnje razvijene Njemačke, kao nepoželjnog socijalističkog partnerstva jednom moskovskom feudu..
I dok se tome kasnije pridružuje Bertrand Russall:
„ It is suprising that, while men and women have struggled to achieve political democracy, so litle has been done to introduce democracy in industry „ / Why Men Fight“/
Dotle Staljin, u ime svojih „reformi“ otpravlja nepovratno preko 30 milijuna ruskih žitelja u sibirsko živo blato, a Hitler ga tek jadno sustiže u sličnom cilju „reformiranja“ sa istrijebljenjem nekih 6 milijuna židova. Pol Pot sa preko dva milijuna Kambođanaca, dok ta ista reformska sto kraka Aždaja na Balkanu puni jame „neprijateljima socijalizma“.
Sve to, sve dotle, ostavljajući široke pute kapitalizmu bez većih prepreka u njegovom suludom maršu upravljanog čovječanstva prema Novom Potopu.
Jorge Luis Borges, svojim Instant stihom, divno utopijski preskače taj vodeni nasrtaj leteći u oblake osobno sanjane budućnosti.
Toliko do daljnjeg, draga L., uz srdačni pozdrav, Severino
|
- 18:34 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
21.03.2009., subota
NASILJE
je uvijek pripadalo Gomili, u društvenim prosperitetima i njihovim krizama.
Dok su njegove perverzne grupacije njime manipulirale shodno zahtjevima historijskih vremena i danih društvenih prilika.
Među okorjelima svakako se tu zaticao njihov klasni nametnik i kršćanski suradnik u podmetanju onosvjetskog blaženstva u zamjenu za ovozemaljsko sužanjstvo.
Ideologija je pak pridonijela svoj dio „demokracije“ kao volje Većine koja punim pravom vlada nad manjinom.
Nasilje, i nad onom manjinom koja je odgovorna za sva plemenita dostignuća današnjeg čovječanstva.
www.severinomajkus.com/blog
|
- 16:51 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
16.03.2009., ponedjeljak
DA KRIZA NEMA TREBALE BI SE IZMISLITI
Gospođa Mirijana Krizmanić još uvijek može vratiti nagradu. Izbori nisu prošli.
Teško da se gospodin Rohatimsky može vratiti na popravni. Suviše je daleko zaigrao za momčad Kapitala. Lovorov vijenac ima svoju najvišu cijenu, tko ga stekne s njim izgara.
Teško, veoma teško,da će arhitekt koji osvaja glavne natječaje i koji ujedno potpisuje ugovore sa Svetom stolicom,stavljajući Hrvatsku u red rijetkih zemalja u kojoj svaki njen građanin silom „pravne“ države uzdržava svakog župnika u zemlji sa dvije prosječne mjesečne plate. Dok u predizborna vremena gospodin Jure Radić,valjda,češće svraća na molitvu sa naknadnim poklonima luksuznim svetištima za širenje mržnje spram drugosti, koji niću zemljom poput gljiva poslije kišnog razdoblja. Može se doseći kraljevstvo nebesko tuđim mukama, ne i ovozemaljsku savjest.
Drugi pak potpisnici, poput „Katice za sve u Državi“ gospođe Kosor, koji raspolažu ne manjim svotama za glasačku armiju lažnih invalida domovinskog rata,“staying home patriota“, svjetski kriminalnih protuha, heroja-kukavica rata i mira, tima nema raja na Zemlji ni na Nebu.
U Krizama smo se rađali. Krize su nas kalile.
Sav smisao življenja je biti u njihovim podaničkim službama.
Što manje shvatljivog to lagodniji Bitak, ni Ovdje ni Tamo.
www.severinomajkus.com/blog
|
- 09:39 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
13.03.2009., petak
POZDRAV IZ POREČA
|
- 21:51 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
07.03.2009., subota
La rocca della Regione Istriana!
- 17:51 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
03.03.2009., utorak
POZIV
Onima koji još uvijek vjeruju u Socijalističko društvo sazdano na temeljima PRVE INTERNACIONALE, i arhitetskog nacrta RADNIČKOG SAVJETA kao ekonomske osnove budućeg društvenog sustava, čiji je autor Daniel De Leon,
pozivate se na inicijativno okupljanje za formiranje PROMOTIVNE UDRUGE predloženim imenom „DANIEL DE LEON“, čovjek, političar, osnivač Socijalističke Radničke Partije Amerike revolucionarnog socijalizma , ( 1852-1914), i na čijim je političko ekonomskim temeljima jedino moguće uspostaviti buduće Socijalističko Društvo najviših civilizacijskih dometa suvremenog svijeta.
Vaš lični doprinos na utemeljenju takve promotivne udruge bio bi od najvećeg značenja da zajednički prekinemo lanac vlastite savjesti i pustimo na slobodu osobno ljudsko dostojanstvo koje teži svom punom društveno humanom ujedinjenju.
„Dosta nam je vaših „reformi!“ Moralnih mediokritetsko i djetinjastih aspiracija malograđanskih pokreta, u vremenima kolosalnih društvenih problema, koji kucaju na vrata svakom čovjeku sa zahtjevom da budu riješeni.“
D. De Leon
Daljnje informacije, kao i vaše savjete i prijedloge, možete uputiti na :
E mail sevmajkus@inet.hr
www.severinomajkus.com/blog,
i na adresu Majkusi 4, VIŠNJAN, 52463
Severino Majkus
|
- 22:22 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
01.03.2009., nedjelja
POVODOM INICIJATIVNE AKCIJE OSNUTKA
PROMOTIVNE UDRUGE „DANIEL DE LEON“
Draga drugarice Mary,
Povodom pokretanja inicijativne akcije za osnivanje
MEĐUNARODNE PROMOTIVNE ASOCIJACIJE
„DANIEL DE LEON“
ČOVJEK,POLITIČAR, OSNIVAČ RADNIČKOG SAVJETA
I
ARHITEKT ZNANSTVENOG SOCIJALIZMA
stiže se već do njenih prvih prepreka .
Današnja Hrvatska, kao nacionalistička tvorevina i posljednja Gubernija svjetskog kapitala, ne prepoznaje ništa van Nacionalnog.
Nikakva internacionalna organizacija, s toga, ne može biti stvorena u njenom nacionalnom toru.
Preostaje, dakle, da se upravo u tom okruženju stvore uvjeti koji bi zadovoljili birokratski ukus zemlje za jednu udrugu nacionalnog karaktera, i koja ipak može da djeluje međunarodno i prima vanjsku suradnju.
S tim u vezi pojavljuje se novi problem, odnosno pitanje dali se na ovim prostorima mogu naći TRI OSOBE formalno nužne za osnivanje Skupštine Udruge, njen Program i Ustav zasnovan na Revolucionarnom Marksizmu Proleterskog Internacionalizma sazdan na principima I. Internacionale.
Drugim riječima, Socijalizam od Marksa i Engelsa do Daniela De Leona, koji je tako rano morao napustiti svoju plodnu aktivnost na čelu SRP-a Amerike u svojoj 62. godini života, 1914. godine. Upravo kad ga je tadašnje čovječanstvo najviše trebalo u borbi protiv Kautskovštine Druge Internacionale i one Treće, čijim putovima suvremeni svjetski kapital u najvećoj svojoj krizi rađa i izbacuje kanalizacijskim tokovima na svjetlo sunca Fašizam i Svjetskog Ljevičara 20. stoljeća-najveće idejnog političkog protuhu čovječanstva svih vremena.
Današnji SRP Amerike, koji se uspio održati zahvaljujući svojim preostalim stogodišnjacima, stvorio je na sreću svoju internetsku stranicu www.slp.org u kojoj su pohranjeni glavni radovi De Leona i SRP Amerike u toku njegovog postajanja od 118 godina.
Na žalost naše Europe i Svijeta, velikih društvenih Cirkusa i Bakanala , tadašnji Fašizam i Ljevičar 20. stoljeća, u punoj sprezi, i nesuglasicama, kreću i u 21. stoljeće, drsko ne izmijenjeni, uvijek sigurni u sebe i fizičku snagu kojom ih na izmjenice snabdijeva Međunarodni Monetarni Fond.
Promotivna inicijativa udruge „Daniel De Leon“ neka stoga bude skroman prilog za Davidovu praćku kojom će se konačno dokrajčiti to veliko klasno društveno zlo Svjetskog nametnika-Goljata.
Srdačno vaš,
S. Majkus
PS
Nestrpljivo očekujem vaš dio stoljetne arhive radničkog pokreta Amerike kojeg mi šaljete.
|
- 18:54 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|