Draga L.,
Kako da zahvalim za vaše lijepe riječi, kojima me obradujete ponuđenom stručnom suradnjom na donošenju jednog pred nacrta Statuta zamišljene asocijacije, ( Hrvatski: Udruge) „ Daniel De Leon“
Odmah da vam priznam vlastito pribojavanje na prilaženju jednoj tako velikoj društvenoj ideji sa tako malo osobne snage.
Najme, Udruga je isprva zamišljena kao međunarodna politička asocijacija za koju sam smatrao da postoji više nego dovoljan kvorum za njen formalni osnutak sa poznatim mi osobama marksističkih nazora u svijetu.
Uzalud. U ovoj zemlji zakoni ne priznaju ništa van nacionalnog, ( osim agresivne asocijacije Atlanskog pakta), što je dovelo u pitanje može li se ovdje uopće stvoriti taj nužan kvorum, odnosno, suočavanjem realnošću koja upravlja jednim malim društvom ustajale bare.
Ideja zamišljene Asocijacije je, u pravi ili krivi moment, temeljita obnova znanstvenog socijalizma Marxa i Engelsa formuliranog u Prvoj Internacionali, i od njih naslijeđena kao opća skica budućeg socijalističkog društva.
Pre velik posao su obavila ta dva ljudska gorostasa da bi mogli vlastitu društvenu skicu pretvoriti u neko „arhitetsko“ rješenje.
De Leon (1852-1914), već krajem 19.stoljeća prepoznaje općenitosti koje se pojavljuju u Marksovim i Engelsovim radovima , kao pojmovi Država i Diktatura proletarijata.
Rođen u Venecuveli, iz dobrostojećih roditelja koji mu omogućuju studije u SAD i diljem Europe,kao mladi hegeljanac, kasnije marksista, autor je teorije o radničkim savjetima, kojom oduševljava Lenjina da je ugraduje u ruske Sovjete, gdje postaje kasnije, zajedno sa Balkanom, tek puka nakaznost „ Radničkog savjeta“.
Po De Leonu, kao i po Marxu i Engelsu, socijalističko društvo je moguće samo u visoko razvijenim kapitalističkim zemljama.
Stoga slijede dvojaki društveni argumenti današnjice:
1. Socijalistička revolucija civiliziranog svijeta, jednokratan je čin demokratske izborne većine date nacije.
2. Sve daljnje reformske mjere spašavanja jednog dotrajalog sistema, umjesto njegove smjene, pojavljuju se već početkom 20.stoljeća u obliku Kautskovštine, Socijaldemokracije Druge Internacionale, Oktobarske revolucije i njenog ishodišta Treće Internacionale, pretvarajući se u dalekosežnu pogubnost za bilo kakav revolucionarni preokret u nekoj bliskoj budućnosti.
Drugim riječima: „ Promjeni formu da spasiš sadržaj“ postaje glavni moto glavnine društvenih snaga 20.stoljeća Socijaldemokrata, raznih „socijalista“, komunista, Staljinista i Nacista.
Ništa bolje da bi nad svemu tome likovao jedan raspadajući društveni sustav koji danas hara Globusom, ugrožavajući čovječanstvo u njegovoj cjelovitosti, kao i sve životni prirodni ambijent Planete.
Nacrt Statuta Asocijacije, svakako je zamišljen da se temelji na spomenute dvije stavke, što bi ga činilo jedinstvenim dokumentom u promociji znanstvenog socijalizma utemeljenog u Prvoj Internacijonali, koja ukazuje na novu društvenu snagu proleterskog internacionalizma i uloge De Leonovih radničkih savjeta pred revolucije, u njenom toku i poslije, kao jedini upravljački ekonomski organ budućeg socijalističkog društva.
Reforma, sazdana na lažnim premisama o tobožnjoj nužnosti „IZGRADNJE“ jednog boljeg društva, odigrava se tako čitavim 20. stoljećem, inscenirana na nekoj pozornici kao jedno od monstruoznih društvenih makabara svih vremena.
Dok eho De Leonovog „krika“ novim 20. stoljećem kruži svijetom: „ Dosta nam je vaših „reformi“! Moralnih mediokritetsko i djetinjastih aspiracija malograđanskih pokreta, u vremenima kolosalnih društvenih problema, koji kucaju na vrata svakom čovjeku sa zahtjevom da budu riješeni.“
Dok Roza Luksemburg uzvikuje: „ U kočenju, druže Kautsky, niste nam potrebni.“
Dok Šljapnikov uzvikuje Lenjinu na 10. partijskom kongresu: „ U čitavom svom životu i 20 godina koliko sam u Partijhi, još nikad nisam niti vidio niti čuo nešto demagoškije i podlije.“ Bio je to odjek riječi Thomasa Munzera, koji je Luthera, poslije njegovih pamfleta u korist protestantskih kneževa, a protiv protestantskih seljaka, nazvao Doktorom Lugnerom ( dr. Lašcem) / Ante Ciliga/
Dok više od 3 milijuna njemačkih radnika 1933. godine očekuje poziv svog sindikalnog i komunističkog vodstva na generalni štrajk, nalogom iz Moskve umrtvljuje se prvi izazov socijalističe revolucije u svijetu tadašnje razvijene Njemačke, kao nepoželjnog socijalističkog partnerstva jednom moskovskom feudu..
I dok se tome kasnije pridružuje Bertrand Russall:
„ It is suprising that, while men and women have struggled to achieve political democracy, so litle has been done to introduce democracy in industry „ / Why Men Fight“/
Dotle Staljin, u ime svojih „reformi“ otpravlja nepovratno preko 30 milijuna ruskih žitelja u sibirsko živo blato, a Hitler ga tek jadno sustiže u sličnom cilju „reformiranja“ sa istrijebljenjem nekih 6 milijuna židova. Pol Pot sa preko dva milijuna Kambođanaca, dok ta ista reformska sto kraka Aždaja na Balkanu puni jame „neprijateljima socijalizma“.
Sve to, sve dotle, ostavljajući široke pute kapitalizmu bez većih prepreka u njegovom suludom maršu upravljanog čovječanstva prema Novom Potopu.
Jorge Luis Borges, svojim Instant stihom, divno utopijski preskače taj vodeni nasrtaj leteći u oblake osobno sanjane budućnosti.
Toliko do daljnjeg, draga L., uz srdačni pozdrav, Severino
Post je objavljen 28.03.2009. u 18:34 sati.