29.06.2011., srijeda
Covjecanstvo na prekretnici
Kako je krscanski nacizam pustosio ovu omamljenu ljudsku zajednicu u toku dva desetljeca, biljezit ce samo povijest, ako je bude.
Jesu li dva svjetska rata, i uzurpirane tvorevine dviju Jugoslavija, doista pretvorile Balkan u jednu zastrasujucu ljudsku kosturnicu, da bi ovdje u svojoj konacnici, i bez otpora, veliki medjunarodni brat IMF-a ustolicio svoju virtualnu imperiju jednom domisljatom genetskom modifikacijom nove bioloske vrste podredjenih svojstava, poput njenih prvih egzemplara: Zubovica, Biskupica, Bebica, Barisica, Jezica ,Rasima i ostale im bratije ?!?
|
- 11:56 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
27.06.2011., ponedjeljak
KOGA VI TO LAŽETE NOVINARSKI PAPANI
Antonija je mrtva zato što su ovdje već svi mrtvi !
Ni čvrčka ni bube mare nije više bilo u njenom društvu ! Srpski monstrumi i harvatski heroji zajedno su poslagani na tom bedemu balkanske kosturnice!
Antonija nije mogla ovdje živjeti posve sama !
Antonija je mrtva jer ga četiri države nisu zatvorile. Pobjegao je u Hrvatsku jer je znao da ga ona neće izručiti
Autor: Jutarnji list
Srbija je tražila izručenje Paravinje, ali je Hrvatska to odbila jer je njezin državljanin.
ZAGREB - U tragičnoj priči o ubojstvu djevojke Antonije Bilić, nevjerojatna je činjenica da su čak četiri države Srbija, Hrvatska Slovenije i Njemačke - u jednom trenutku držale osuđenog silovatelja, ali su ga sve odreda pustile na slobodu?!
Naime, Paravinja je u Srbiji, kao što smo pisali, još 2003. pravomoćno osuđen na četiri i pol godine zatvora zbog silovanja i pokušaja silovanja sredinom 90-ih godina na području Sremske Mitrovice. Tada je, kako bi izbjegao služenje zatvorske kazne, pobjegao u Hrvatsku, čije je državljanstvo imao, svjestan da Hrvatska ne izručuje svoje državljane.
Nešto kasnije Srbija je za njim raspisala tjeralicu zbog koje je 2006. uhićen u Sloveniji, ali se i tamo uspio izvući uz plaćanje jamčevine. Iako mu je sudac odredio zabranu napuštanja Slovenije, Paravinja je otišao u Hrvatsku. Srbijanska policija je saznala da je Paravinja u Hrvatskoj i zatražila njegovo izručenje, ali ga je Hrvatska odbila izručiti pozivajući se na zakon prema kojem ne izručuje svoje državljane
Paravinju je prije tri godine uhitila i njemačka policija, ali ga je pustila da se vrati u Hrvatsku umjesto da ga je izručila Srbiji. Sustav četiri države dopustio je osuđenom silovatelju da se slobodno kreće, a njihovi su propusti mladu Antoniju koštali života koji je tek započela.
|
- 14:56 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
26.06.2011., nedjelja
„20 godina hrvatske neovisnosti: Sve sto smo cinili, zivjeli i stvarali, pokazalo se posve nevaznim i suvisnim. Dosli su barbari.“
Pise Rajko Grlic za Jutarnji list
Da Grlicu, dosli su barbari! Uvijek su oni dolazili. Sravnjavali su sa zemljom sve sto je njima bilo nepojmljivo. Poigrali se Kartagom i Aleksandriom.Razorili veliki Rim. Atile i Gin-gis kanovi stvarali su vlasitu paralenu povijest na inat covjecanstvu. Nasi slavenski preci su u stoljecu sedmom podpalili sav Balkan. Nasi katolicki Hrvati podgrijavali se na Markovom trgu Gupcevom lomacom i gusili Pestansku revoluciju sa Jelacičevom sabljom. Bijelim terorom gorjela je Prva Jugoslavija, Crvenim je gorjela Druga. Barbarin Churchill je sa prvom letecom aveti davio bojnim otrovom Armenski i Kurdski zivalj i ispisivao pjescanom trakom unutrasanje granice naftnih polja Iraka, koje ce barbari Bush i Blair krscanskim znamenjem: „S Isusom jer me promijenio iz dna duse“ doslovno potpaliti sav Srednji Istok.
A sve ono sto nisu uspjeli sravnati sa zemljom Hitler i Staljin, poravnat ce HU, Putin i Obama, prije no sto ljudska povijest uspije iscrtati Globusom svoj humani profil.
|
- 10:12 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
25.06.2011., subota
„Sociajlisti ce se nesunjivo i dalje prepirati u detalje o postkapitalistickoj ekonomiji. Trenutacno ne postoj model koji bi bio besprijekoran i bez mane.(*) Ovakva nesavrsdenost moze se usporediti s kapitalistickom ekonomijom koja radi besprijekorno i koja nije nikada odgovarala za siromastvo, odpad ili krizu. Ona je priznala odgovornost za iznimnu nezaposlenost, ali vodeca svjetska kapitalisticka nacija domislila se sjajnom rjesenju ovog problema. U danasnjem SAD-u vise od milijun ljudi sada bi trazilo posao, kad se nebi nalazili u zatvoru.“ Str. 38
(*) Steta sto i varedni analiticar marksizma Terry Eagleton u svom djelu: „Zasto je Marx bio u pravu“ ovdje zaobilazi De Leonove teorije, bez koje marksizam vise ne moze biti cjelovit !
|
- 15:27 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
PITANJA
Zasto policijske armade cetiriju drzavnickih velesila Hrvatske, Srbije, Bosne i Srpske Krajine love bez uspjesno jednog svog golorukog manijaka, isto bi bilo kao i pitanja zasto se jedan Napoli vec godinama razmece i davi u gomilama vlastitog izmeta, cemu se jedna svjetska armada NATO-a razmece igrama skrivacica jednim Gadafijem dok on bezbrizno tamani citavu libijsku naciju, cemu jedna beskrajna koljacka zanimacija svjetskih imperatora Clintona, Busha, Obame i Blaira nad Irackim golorukim populusom, ili kako jedna splitska trojka Kerum-Biskup- heroj Gotovina uspjevaju odrzati svoj gradski zivalj u kruznom dilirijumu iz jednog kontejnera do drugog…
|
- 10:40 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
23.06.2011., četvrtak
Sazimajuci svoje cetverodnevne utiske boravka u dragom Splitu, u danasnjem Jutarnjem listu se pojavio na istu temu clanak Jurice Pavicica, i u kojem je mnogo bolje oslikan nas danasnji Split. Dok se predamnom vukla masa pauperiziranih skupljaca plasticnih flasa sa ulicnih kontejnera, i odsutne stomacine kamuflirane u ispeglanom ruhu casnih sestara , lebdecih fratara podno impozantnih panoa okicenih zgrada herojom Antom Gotovinom, izgubljenicima koji su vec dobro naceti u stjeranim prebivalistima samog dna covjecanstva i okicenog raspela krunicama, kockastim znamenjima i natpisima: "Boze ocuvaj nam Hrvatsku", kao i isflekanih majca Cavoglavlja slaveci heroja Gotovinu.
.
Cijenjenim citateljima ovog bloga prenosim ga u cjelosti. Onima koji su ga vec procitali nece biti na odmet da to ucine jos jednom:
'Pozivnica za svečanost povodom dana partizanskog ustanka stigla mi je na kućnu adresu, na papiru s državnim grbom u memorandumu, a pod ozbiljnim, svečanim dopisom bili su potpisani župan Ante Sanader i splitski gradonačelnik, Željko Kerum.'
Kad sam prošlog petka stigao kući i otvorio poštanski sandučić, spazio sam u dnu pretinca, među gomilom papirnog junka, pozivnica, pisama, letaka za dostavu plina i popusta na carsko meso, jednu jednostavnu, bijelu omotnicu, piše Jurica Pavičić za Slobodnu Dalmaciju
Kuverta o kojoj je riječ sadržavala je pozivnicu na svečanu akademiju povodom 22. lipnja, Dana antifašističke borbe, svečanost koja se upravo u trenutku dok pišem ovaj tekst održava u splitskome Hrvatskom narodnom kazalištu.
Pozivnica za svečanost povodom dana partizanskog ustanka stigla mi je na kućnu adresu, na papiru s državnim grbom u memorandumu, a pod ozbiljnim, svečanim dopisom bili su potpisani župan Ante Sanader i splitski gradonačelnik, Željko Kerum.
Gledao sam tog jutra taj svečani, bijeli list s hrvatskim grbom na vrhu i razmišljao o gorkoj ironiji papira koji držim u ruci. S jedne strane, u Hrvatskoj ne postoji grad koji ima više prava slaviti dan antifašističkog ustanka nego što ima Split. U Hrvatskoj ne postoji regija koja je tako jednodušno i tako masovno podržavala partizanski pokret kao što ga je podržavala srednja Dalmacija od Murtera do Korčule.
Isto tako, u Hrvatskoj i u Dalmaciji ne postoji grad koji se od 1941. do 1944. fašizmu opro tako gorljivo, tako masovno i tako jednodušno drsko. S izuzetkom tanke talijanske elite, pročetničkih rojalista i jedva par desetaka ustaša, Split je u Drugome svjetskom ratu bio jednodušno partizanski grad, a borba protiv Talijana, Nijemaca i ustaša u Splitu je – jednako kao u Nizozemskoj ili Poljskoj – ujedinjavala sve ideologije i sve boje.
U Splitu, antifašistički je otpor ujedinjavao i Hrvate i Jugoslavene, i haesesovce i unitariste, i komuniste i katolike, i lijeve i desne. Moja obitelj – obitelj nabožnih varoških obrtnika – jednako je pomagala partizane kao i obitelji komunista batelanata, ali i građanske obitelji s klavirom i srebreninom.
U Splitu ‘45, svaka familija i svaki portun imali su nekog tko se vratio iz partizana, a nažalost vrlo često - i nekog tko se nije vratio. Nema, dakle, grada u Hrvatskoj koji bi s toliko prava imao slaviti 22. lipnja.
A opet – ne postoji u Hrvatskoj danas grad koji na tu svečanost ima tako malo prava, i u kojem slavljenje Dana antifašističke borbe do te mjere ima okus bljutave, neiskrene šarade.
Naime, isti taj grad u kojem nas gradonačelnik i župan pozivaju na akademiju povodom antifašističke borbe, proteklih je tjedana dospio u središte globalne pažnje ne po tome što se fašizmu učinkovito opro, nego po tome što je fašizam demonstrirao masovno i javno.
Svega desetak dana uoči akademije na koju su me tako pristojno pozvali poteštat Kerum i župan Sanader, na istoj Rivi na kojoj su ‘43 stajala njemačka vješala stajalo je nekoliko tisuća ljudi koji su napali gay paradu, skandirajući „pedere u logore“ i uzdižući desnu ruku na mussolinijevski rimski pozdrav.
Isti grad čije je vodstvo pozvalo stare antifašiste na akademiju u teatar, grad u kojem svaki treći zid rese ušata U zgodno garnirana raspelom, u kojem narisanu svastiku možete vidjeti u svakom kvartu, a grafit „ajmo ajmo ustaše“ krasi čak i nadbiskupski dom u Zrinsko-Frankopanskoj ulici.
To je grad u kojem se uoči utakmica na stadionu ori Marko Perković Thompson, čiji nogometni klub vodi čovjek koji se slikao s ustaškom kapom, a čiji zidovi jasno daju do znanja da bi – što se lokalnih grafitera tiče – za Srbe i pedere trebalo nanovo otvoriti Jasenovac.
Pošto ne postoji pristojan način da se to kaže, kazat ću otvoreno i neuvijeno: Split je danas u golemoj mjeri fašistički grad. Ne katolički, ne „ukorijenjen u kršćanstvo“, ne konzervativan (jer konzervativno uključuje i kućni odgoj). Ništa od toga – nego jednostavno – fašistički.
Kako se to dogodilo? Gdje smo, na kojoj točki izgubili ono što smo imali? Kako je grad koji je u ovoj zemlji prednjačio prema odbojnosti prema fašizmu postao grad koji fašizam diše, živi i emitira poput zračenja, inficirajući njime kužno cijelu naciju? Mogućih odgovora na to pitanje ima mnogo, i svi su krajnje spekulativni.
Jedni će – prilično neutemeljeno – za to optužiti ove ili one „došljake“. Drugi će reći da se Split nije promijenio nego je uvijek bio gorljiv i netolerantan grad, samo se ta ljutita gomila 2011. obrušila na gejeve, 1991. na Saška Gešovskog, 1945. na „sluge okupatora i nenarodne elemente“, a 1920. na talijanske dućane. Treći – kojima sam dijelom i ja sklon – sve će pripisivati socioekonomskim prilikama, te korijene toga fašističkog lumpenproletarijata tražiti u svim onim uništenim industrijskim kolosima, svim zatrtim radnim mjestima koje je posisao tranzicijski tsunami, da bi umjesto njih diljem Splita nikle bezdušne, prevelike crkve.
Ispljunuti od svoje domovine, nezaposlena djeca nezaposlenih roditelja, izloženi koktelu tuđmanovskih dnevnika i katolicizma kao državne (a najmanje – kršćanske) ideologije, „neki novi klinci“ našli su uporište tamo gdje su ga našli: u podignutoj desnici i stadionskoj okuci.
Niti mogu, niti želim sociologizirati napamet i pogađati koji je od svih ovih odgovora točan. No, ono što mene osobno frapira je ta duboka shizofrenija s kojom moraju živjeti ti mladi, desni mulci. Naime, oni su antikomunisti, ali žive u stanovima ostalim od socijalizma i od penzija koje su starci zaradili u socijalističkoj firmi.
Oni su turbohrvati, ali se nikad nisu makli dalje od Šibenika, a glavni grad zemlje mrze jer je to grad „šminkera“, BBB-ja i „ljubitelja pederčina“. Oni slave ustaše, ali nakon tri pive stvarno će vam priznati da im je bar netko poginuo u partizanima. Oni navijaju za „bilu boju“, ali nose crne majice. Žive za Hajduka i crtaju Torcidino T uz ustaško U, ali moraju živjeti s tim da je njihov klub bio s Titom na Visu, te da je u partizanima nastupao sa zvijezdom na prsima.
Žive u gradu koji vole, opiru se „splitofobiji“ i ne daju nikom da zucne „ništa kontra Splita“. Ali – istodobno se pretvaraju da taj grad nije cijelo jedno stoljeće bio ono što je bio: a bio je partizanski i protuustaški.
Stoga bih sve te klince upitao – bez uzaludnog truda da ih preodgajam – kako zaboga miloga živite sa svim tim kontradikcijama? Kako sve to pospojite u glavama, a bez kurcšlusa? Kako možete biti ustaše, a navijati za partizanski klub? Kako možete voljeti klub, a ne voljeti njegovu prošlost? Kako se možete lokapatriotski busati svojim gradom, a opet – prezirati ono što je on bio, ne pred dvjesto, ne pred sto godina, nego takoreći jučer?
Koji to mentalni napor iziskuje, kad volite jedan klub, grad i regiju, a ne volite sve ono što ga iz srži i suštinski određuje? Kako se nosite s tim nevjerojatnim proturječjem, a da vam ona ne sprže mozak kao jaje na tavi?
U ovoj smo zemlji zadnjih desetljeća svašta vidjeli i naučili. Vidjeli smo kakve gluperde ljudi mogU biti. Poučen time, na sve sam spreman, sve mogu shvatiti i na svako smo zlo pripremljeni. No, i pokraj svega toga, ovo nevjerojatno proturječje, tu splitsku shizofreniju godine dvije i jedanaeste – ja naprosto nisam kadar shvatiti, piše Jurica Pavičić za Slobodnu Dalmaciju.
|
- 22:33 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
- 20:11 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
- 19:59 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
- 14:48 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
 [/IMG]
"Nad starim gradom"
|
- 14:30 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
http://imageshack.us/g/715/p1130069.jpg/
|
- 14:26 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
 [/IMG]
"Usnuli svatovi"
"Drowsy Wedding"
|
- 12:44 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Sirotinjske poklade[
Carneval of the poor
URL=http://imageshack.us/photo/my-images/215/mail0019.jpg/] [/IMG][/URL]
|
- 00:59 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
[URL=http://imageshack.us/photo/my-images/593/mail0018.jpg/] [/IMG][/URL
|
- 00:35 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
22.06.2011., srijeda
Pozdrav iz grada Nikole Viskovica,Emanuela Vidovica, danas ispiriranog Miljenkom Stancicem, a vec sutra "Svetom Tjelovom", "Antifasizmom". Prek sutra...ah!, zar nije "Demon iz naseg okruga"
 [/IMG]
|
- 23:25 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
18.06.2011., subota
NEK SAM UKLET ILI LUD
STJERANOG SEBSTVA
MNOME KAD OVLADA
NAMET TUDJ'...
|
- 10:38 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
MARVA SE ŠIBA IZ PREDOSTROŽNOSTI
Halima Um Kais priča vanzemaljcima kako je, početkom 21. Stoljeća, pokraj njene kuče u Svetoj zemlji Sirije pala bomba i ranila njenu trogodišnju kćer Sabiju. „Doista ne znam zašto su nam gadjali kuću, mi smo samo siromašni zemljoradici. Maloj mi je ostao šrapnel u čelu i moramo ga izvaditi, ali ne zanamo tko nam može pružiti medicinsku pomoć.“ (JL)
Halima nije znala da je zemaljsko čovječanstvo posve odsutno na svom egzistencijalnom dodvoravanju u slavljeničkom pirovanju gospodara Planete: biskupa, generala, farizejskih dobročinitelja, spin intelektualaca, i čuvara jurisdističkih ključeva njihovog zemaljskog raja.
Halima takodjer neće nikad poimati zašto jedan šrapnel u kćerinoj glavi.
|
- 09:38 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
14.06.2011., utorak
KAD SE UDRUŽE KRŠČANSKI PEDOFILI
I
HRVATSKI NACIZAM
"Fra Jozo Ćirko: Sretan sam što slike s Rive obilaze svijet. Nisam vidio nasilje, nego normalnu reakciju na pedere i lezbače." (JL)
|
- 07:04 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
12.06.2011., nedjelja
SPLITSKO NALICJE HRVATSKE PARANOJE
Autor: Nikola Sever-Šeni
Objavljeno: Jutarnji list, 12,6.2011
Teško je povjerovati da se 10.000 ljudi spontano okupilo, kaže Lučin i dodaje: Objektivno, policija je odgovorna. Katastrofalno su loše procijenili. No, MUP i policija su cijepljeni od svake odgovornosti
ZAGREB - Nikako se ne može govoriti da je policija postupala u skladu s propisima, mišljenja je SDP-ovac Šime Lučin koji je za Jutarnji komentirao izgrede na gay paradi u Splitu.
- Najprije, u Splitu su u subotu održana dva skupa. Jedan legitiman i legalan, s 200 sudionika i neprijavljeni, nelegalni od 10.000 sudionika. Teško je povjerovati da se 10.000 ljudi spontano okupilo - govori Lučin i čudi se: - Pored tajnih i svih ostalih službi koje policija ima na raspolaganju, ovako loše procijeniti, to je strašno. Policija je u subotu 200 sudionika Gay Pridea doslovno dopratila u sačekušu na rivi na kojoj je bilo 10.000 neprijavljenih! Koji su, usto, gađali kamenjem! Na rivi u Splitu nema kamenja! Kako je nekome moglo promaknuti kamenje?
Činjenica je, kaže Lučin, da je policija odobrila skup, činjenica je i da se desilo to što se desilo i činjenica je da je dužnost policije da spriječi takve incidente. - Objektivno, oni su odgovorni. Katastrofalno su loše procijenili unatoč onome što se pisalo po splitskim fasadama, prometnim znakovima, na društenim mrežama - analizira nekadašnji ministar unutarnjih poslova i zaklucuje,
- Sve se to moglo spriječiti. Deset tisuća ljudi nije se u sekundi stvorilo na rivi. Moglo se Gay Pride u hodu preusmjeriti na manje rizičnu lokaciju. Moglo se, u krajnjem slučaju, otkazati događaj ili skratiti rutu, kad je sve upućivalo na nerede. Ali ne, nosi su ljude doveli u sačekušu gdje su ih gađali kamenjem, kovanicama, bocama…
Unatoč svim propustima koje je nabrojio, Šime Lučin uvjeren je da se nikome iz policijske hijerarhije te iz Ministarstva unutarnjih poslova ništa neće dogoditi. - MUP i policija trenutno su cijepljeni od svake odgovornosti. Nitko ozbiljan posljednjih godina nije odgovarao za ništa što se dogodilo. Sada, pred izbore, bespredmetno je tražiti smjenu ministra ili ravnatelja policije. Jedino što građanima preostaje je da strpe da sve ovo prođe - zaključuje Šime Lučin (SDP).
|
- 18:33 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
08.06.2011., srijeda
Jutarnji prenosi sa Balkana Ivu Lucica: „ Ozbiljno prijeti novi rat izmedju Hrvata i Bosnjaka“
Treba doista skinuti kapu hrvatsko srpskim nacionalistickim kaprisima, uz njihovu spremnost da zato snose i vlastiti ceh suzivota ili smrti.
Hi Neverin, kaznama bi tek pospjesio jednu bolju fluidost balkanizma. Mozda , to prepustiti nadleznijim instancama hipokripsko srednjevjekovnom moralizmu koji raspolaze bogatijom tehnikom torturnih umjeca.
|
- 12:04 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Hrvatski Gazimestan nad zgaristem Matije Gubca
Pred arenskom lozom rimskog imperatora, pored Draskoviceve biste, tristotinjak tisuca nabrijanih gladijatora, samo sto iscekuje pocetak onosvjetskog spektakla.
Iz bljestavog zezla grom novog Moisije kad odjekne: „Ili jesmo katolici ili nismo!“
Hipodromom trot tad odjekuje truba apolkaliptickih konjanika. Ljudska velebna djela sotononskih zloba sirom Zemlje da se zgaze !
Sa kakvom se samo parazitskom pomamom ta drska hipokrizija nalijepila zubima i noktima za ugrabljeno ovosvjetsko kraljevstvo, ne stedeci metode ni sredstva obmanjivanja zagubljene joj pastve, da bi to carstvo prenijelo i u onu svoju idiotsku vjecnost onogsvjeta.
|
- 10:09 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
07.06.2011., utorak
Avion Croatia Airlinesa kojim je papa Ratzinger otputovao iz Zagreba u Rim preuređen je specijalno za tu priliku, cijeli timovi inženjera i tehničara danima su u hangaru na Plesu preuređivali Airbus 320 u leteći papamobil - a sve za mukte
Dragi mladi prijatelji, ne dopustite da vas zavedu privlačna obećanja lakoga uspjeha, načinu života koji daju prednost izgledu, na štetu nutrine, rekao je Sveti otac Benedikt XVI. mladima na Trgu bana Jelačića, piše Boris Dežulović u Slobodnoj Dalmaciji.
“Ne popuštajte kušnjama da se pouzdate u posjedovanje, u materijalne stvari, odričući se slijediti istinu koja ide dalje, poput visoke zvijezde na nebu, kamo vas Krist želi povesti”, poručio im je papa: “Dopustite da vas povede u Božje visine!”
Komentar ovog bloga:
Ovo krscansko bljezganje proporcionalno je u skladu sa njegovim totalnim osipanjem.
|
- 23:41 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
05.06.2011., nedjelja
KADA TONEMO U BARUSTINE VLASTITIH BRBLJARIJA, UVIJEK NAIDJE POMOC PO KOJEG CITATA TUDJIH MISLI DA NAS IZVLACI NA JEDNU CVRSTIJU HRIDINU :
„Suvise smo se prilagodili ukusu publike. Nije nikakvo cudo. Istupamo pred sirokom javnoscu i zelimo da se svidimo. I zato s nasih pjesama skidamo sve sto je na njima osobito. Oduzimamo im njihov specificni ritam i prilagodjavamo ga konvenciskoj ritmici. Biramo pjesme iz najmladjeg kronoloskog sloja, svakojake cardase i poskocice, jer su najpristupacnije i najdopadljivije. Oponirao sam. Mi smo tek na pocetku puta. Zelimo da se narodna pjesma sto vise prosiri. Zato se moramo malo i prilagoditi ukusu publike. Najvaznije od svega jest da smo vec stvorili suvremeni folklor, nove narodne pjesme, koje govore o nasem danasnjem zivotu.
Nije se suglasio. Upravo te nove pjesme najvise su mu parale usi. Kakva bijedna imitacija! Kakav fals? I danas se rastuzim kad se toga sjetim. Tko nam je prijetio da cemo skoncati kao Lotova zena ako se budemo samo osvrtali? Tko je fantazirao o tome da ce se iz narodnog melosa roditi novi stil epohe? Tko nas je pozivao da narodnu glazbu pokrenemo s mjesta i da je prisilimo da koraca rame uz rame s danasnjicom?
To je bila utopija, rekao je Ludvik. Kako sad to utopija? Te pjesme su tu! Postoje! Narugao mi se. Pjevate ih svi u ansamblu. Pokazi mi jednog jedinog covjeka izvan ansambla koji ih pjeva! Pokazi mi jednog jedinog zadrugara koji bi sam, sebi na veselje, zapjevao neku od tih vasih pjesama o zadrugama! Iskrivila bi mu se usta koliko su neprirodne i izvjestacene! Ti propagandni tekstovi pristaju toj kvazinarodnoj glazbi kao lose prisiven ovratnik! Kvazimoravska pjesma o Fuciku! Kakva besmislica! Praski novinar! Kakve on ima veze s moravskom Slovackom? Napomenuo sam da Fucik pripada svima i da valjda i mi imamo pravo da o njemu pjevamo na svoj nacin.
Zar o njemu pjevate na nas nacin? Pjevate po receptu agitpropa, a ne na nas nacin! Zar se samo on borio kao ilegalac? Samo su njega mucili?
Ali on je najpoznatiji od svih!
Naravno! Propagandni aparat zeli da u galeriji mrtvih heroja nacini rd. Zeli da medju herojima ima glavno heroja, da bi ga mogao propisno iskititi u propagandne svrhe.
Cemu taj podsmjeh? Svako vrijeme ima svoje simbole!
Dobro, ali zanimljivo je upravo to tko j pretvoren u simbol! Stone ljudi drzali su se tada podjednako odvazno, a zaboravljeni su. A izginuli su i poznati ljudi. Politicari, pisci, ucenjaci, umjetnici. Od njih nisu stvoreni simboli. U sekretarijatima i skolama ne vise njihove fotografije i ako su stvarali i velika djela. Samo sto upravo ta djela smetaju. Tesko ih je podesiti, podrezati, filtrirati. Djela su u propagandnoj galeriji heroja samo na smetnji.
Reportazu o vjesalima nije napisao nitko od njih!
Tacno! Sto da se radi s herojom koji suti? Sto da se radi s herojom koji posljednje casove zivota ne iskoristi za teatralna istupanja, za davanje pedagoskih lekcija? Fucik, iako ni po cemu nije bio slavan, smatrao je za beskonacno vazno da saopci svijetu sto u zatvoru misli, osjeca , prozivljava, sto ima da mu kaze i preporuci. Sve je to pisao na papirice i stavbljao na kocku zivote drugih ljudi koji su ih krijumcarili iz zatvora i cuvali. Kako je samo visoko cijenio vlastite misli i osjecaje! Koliko je cijenio samog sebe!
To vise nisam bio kadar podnijeti. Fucik je dakle bio naprosto umisljen, zaljubljen u samog sebe?
Ali Ludvika vise nitko nebi mogao zaustaviti. Ne, umisljenost nije bila glavni poticaj koji ga je tjerao da pise. Glavni poticaj bila je njegova slabost. Biti hrabar u samoci, bez svjedoka, bez nagrade u obliku divljenja, sam pred sobom, za to je potrebna velika odvaznost, velika duhona snaga. Fuciku je bila potrebna pomoc publike, U samoci je stvarao sebi bar fiktivnu publiku. Osjecao je potrebu da ga gledaju! Potrebu za pljeskom koji ce mu uliti snage! BAR FIKTIVNIM PLJESKOM! Potrebu da zatvor pretvori u pozornicu i da svoju sudbinu ucini podnosljivom time sto ce je ne samo prozivjeti, nego i odigrati, odglumiti! Sto ce se ogledati u ljepoti vlastitih rijeci i gesta!
Bio sam pripremljen na Ludvikovu tugu. I na ogorcenje. Nisam, nisam, medjutim racunao na takvu zlobu, na takvu ironicnu mrznju. Sto mu je skrivio mucenik Fucik? Vjernos covjeka za mene se ogleda u vjernosti. Znam da je Ludvik nepravedno kaznjen. Ali u toliko gore. Njegova promjena nazora Zto je suvise motivirana . Zar covjek moze u potpunosti izmjeniti svoj zivotni stav samo zato sto ga je netko uvrijedio? Sve sam to rekao Ludviku u lice. Ali tada se opet dogodilo nesto neocekivano.Ludvik mi vise nije odgovarao. Kao da je gnjevna groznica koja ga je drzala odjednom minula. Gledao me isoitivacki, a zatim potpuno mirnim i tihim glasom rekao da neka se ne ljutim. Da se mozda vara. Rekao j to tako cudno i hladno da se jasno vidjelo kako to ne misli ozbiljno. Nisam htio da se nas razgovor zavrsi takvom neiskrenoscu. Pored sveg ogorcenja, jos uvijek me je drzal prvobitna zelja . Htio sam naci zajednicki jezik s Luvikom i obnoviti staro prijateljstvo. I ako smo se tako ostro sukobili, ipak sam se nadao da cemo negdje na kraju duge svadje opet doci na onaj zajednicki teren na kojem smo se nekad dobroosjecali, na kojem cemo opet moci lijepo zajedno zivjeti. Ali uzalud sam pokusavao da produzim razgovor. Ludvik se ispricao rekavsi kako ima obicaj da pretjeruje i da je, nazalost, opet dopustio da ga misli odvuku kamo ne treba. Molio me neka zaboravim sve sto je pricao.
Da zaboravim? Zasto da zaboravim tako vazan razgovor? Zar nebi bilo bolje da ga nastavimo? Tek sutradan sam naslutio pravi smisao te molbe. Ludvik je kod nas spavao i doruckovao. Poslije dorucka ostalo nam je jos pola sata vremena za razgovor. Pricao mi je o tome koliko napora mora ulagati da ishodi odfobrenje za nastavak studija. Kakav se sada ispasta za ono iskljucenje iz partije. Kako nitko nema povjerenja u njega. Da cemu samo uz pomoc nekoliko prijatelja koji ga poznaju jos iz predveljackih vremena mozda nekako uspjet da se upise na fakultet. Zatim je pricao o nekim svojim znancima koji se nalazeu istoj situaciji, o tome kako ih svuda prate i kako se pazljivo biljezi svaka njrgova izjava. Kako ljude iz njihove okoline neprestano podvrgavaju ispitivanjima i kako im neko zlonamjerno ili nepromisljeno svjedocenje moze upropastiti zivot za nekoliko godina. Zatim je opet srenuo razgovor na neku sasvim beznacajnu temu, a kad smo se rastajali, rekao mi je da mu je drago sto me je vidio i ponovno me zamolio da zaboram sve ono o cemu je sinoc govorio.
Medjusobna veza izmedju ove molbe i napomena o sudbini o sudbini njegovih znanaca bila je suvise jasna. Od nje mi se smrklo pred ocima. Ludvik nije htio govoriti samnom jer se uplasio! Bojao se da nas razgovor nece ostati nasa tajna! Bojao se da cu ga prijaviti! Uplasio se mene! To je bilo uzasno. I opet sasvim neocekivano. Ponor izmedju nas bio je mnogo dublji nego sto sam slutio. Bio je tako dubok da nije dopustao ni da zavrsimo razgovor! ( Kundera, Roman, str. 126-129)
|
- 13:12 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Dotle dok Marx, Engels i De Leon bivaju vodeci gorostasi covjecanstva koji su temeljito zahvatili drustvene probleme vlastite epohe, te iznasli im znanstvena rjesenja, nasljedne generacije ne samo sto raspolazu tim povijesnim stecevinama, vec i jednom enormnom zadacom da se one cuvaju i sire u duhu nadolzecih epoha, te da njeguju njen spiralni razvoj socijalne evolucije u njenom prirodnom toku, i u skladu sa aktualnim potrebama i zahtjevima civilnog drustva .
|
- 00:28 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
As long as Marx, Engels and De Leon are the leading giants of humanity that fundamentally took on the social problems of their own era, and had found their scientific solution, the future generation not only acquired this historical inheritance, but also an enormous challenge to protect and spread these in the spirit of the forthcoming times, and to foster the spiral development of its social evolution in natural course, and in accordance with the actual needs of the particular civil streams.
|
- 00:17 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
04.06.2011., subota
SEST STOTINA HRVATSKO VATIKANSKO OKLOPLJENIH SKELETRA DANAS PIRUJE NA DRASKOVICEVOM TRGU I U LUDJACKOM DILIRIJUMU TU IZVODI SVOJ MAKABARSKI PLES NAD OSTACIMA HUMANIH ZRTAVA !
|
- 12:02 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
02.06.2011., četvrtak
 [/IMG]
Giuseppe Garibaldi
|
- 23:01 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
 [/IMG]
Pozdrav iz Sveucilisne kavane Padova
|
- 22:36 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
01.06.2011., srijeda
POVJESNI PERGAMENT HRVATSKOG BESRAMLJA
Tomić o Tuđmanu: Kakav nemoralni i bešćutni gad moraš biti da bi sjeo za stol s ubojicom svojih ljudi
•
Franjo Tuđman
Hrvoje Polan
Autor: Ante Tomić
Objavljeno: prije 1 h i 43 min
Kada vam netko spomene mudrost, čistoću i nevinost tuđmanizma, sjetite se ovih epizoda s Ratkom Mladićem
Mnogo je vremena prošlo, ali ja ne prestajem žaliti za jednim savršenim trenutkom u prvoj polovici 1992. kad je Hrvatska držala baš sve pobjedničke karte u rukama. Srpski je otpor bio slomljen, naše su snage u svakom smislu bile premoćnije, brojnije, naoružanije i motiviranije, a političke prilike upravo nisu mogle biti bolje.
Živjeli smo u moralnom zanosu naroda koji brani svoje kuće i dvorišta, a takav nam je bio i međunarodni ugled.
Za čitav svijet bili smo zemlja u ispravnom, pravednom ratu. Sve adute sudbina je tada podijelila Franji Tuđmanu
Vojska mu je bila u strahovitom zamahu, nabrijana da najuri i JNA i martićevsku i arkanovsku bandu, prvo sa svoga teritorija, a zatim ih, u savezu s Bošnjacima, porazi i u BiH, da u nekoliko mjeseci razjebe sva Miloševićeva četnička govna.
“Pred sam Božić 1991. u operativnom središtu zazvonio je telefon”, pripovijeda u subotu u Jutarnjem listu Petar Stipetić .
“Javio sam se, a na drugoj strani je bio zapovjednik Banjalučkog korpusa general Nikola Uzelac. Prepoznao me je: ‘Pero, molim te, zaustavi to. Narod je u stampedu.’ Odgovorio sam mu: ‘Nikola, ne mogu ti ništa obećati, ali za tri dana pripremi kavu. Evo nas u Banja Luci.’ Nisam blefirao.
Tada smo zaista za tri dana mogli ući u Banja Luku.” Da je Franjo Tuđman u tome fenomenalnom trenutku poslušao nekolicinu svojih razboritijih vojnih zapovjednika, Hrvatsku bi poštedio iduće tri godine rata, a na Bosni vjerojatno ne bi trulila maligna izraslina Republike Srpske. Smrvio bi neprijatelja čisto i bez mrlje i sve nas učinio ponosnima.
Narod mu vjerojatno ne bi ozbiljnije zamjerio ni da se nakon toga okrunio i sina Miroslava proglasio princom nasljednikom.
No, Tuđman je bio što je bio, svojeglava, nedokazana, budalasta prznica, bolesno fiksirana na zamisao širenja hrvatskoga državnog teritorija.
Bacio je svoje sjajne pobjedničke karte, okružio se hercegovačkim radikalima i gurnuo nas u agoniju rata s Bošnjacima, krvavu pustolovinu u kojoj smo izgubili i zanos i čast i međunarodni ugled.
Sad je kasno
Savezništvo s muslimanima obnovio je tek tri godine kasnije, kada su oni, da se ne lažemo, vojno potukli snage HVO-a i kada je uništen život desecima tisuća srednjobosanskih Hrvata, a oni u Hercegovini zaustavljeni u trajnoj frustraciji, u raskoraku između ambicija i mogućnosti.
Umjesto da Stipetić pije kavu u Banjoj Luci, tamo su otišli Bobetko i Boban da s Ratkom Mladićem dogovaraju prodaju nafte.
Kako je to izgledalo, prilično nam zorno ilustrira dnevnički zapis Ratka Mladića o jednom razgovoru s Momčilom Perišićem: “Pozdravio te Slobo.
U ponedjeljak 10. januara 1994. treba da prihvatiš nekoga iz Hrvatske koji će doći u Sanski Most radi potpisa o isporuci nafte.” Nešto kasnije Mladić će se i sam susresti sa Slobodanom Miloševićem i zabilježiti njegova opažanja: “Ja sam s Tuđmanom dugo razgovarao, on je politički glupak, ali je u teškoj situaciji...”
Nisam mogao suspregnuti gađenje čitajući ove strašne rečenice. I bilo me je iskreno sram, premda u životu nisam glasao ni za Franju Tuđmana ni za HDZ. Slobodan Milošević nije bio čovjek velike pameti, ali njegova opaska da je Tuđman “politički glupak” perfektno je točna.
Trebaš zaista biti glupan da bi vjerovao da se sa Slobodanom Miloševićem išta ljudski možeš dogovoriti. Trebaš biti vrhunski kreten da bi odbacio političke i vojne adute kakve je Franjo Tuđman 1992. odbacio.
Osim toga, kako je samo imao obraza? Ratko Mladić već je tada, 10. siječnja 1994. kad je dočekivao naše biznismene u Sanskom Mostu, bio dokazani ratni zločinac odgovoran za granatiranje Zadra i Šibenika, bio je krvnik iz Škabrnje i Prkosa. Gotovo sam pljunuo u novine.
Kakav nemoralni i bešćutni gad moraš biti da bi sjeo za stol s ubojicom svojih ljudi, svojih hrvatskih vojnika i civila, žena i djece i s njim, kao da ništa nije bilo, ugovarao prodaju nafte za tenkove i oklopne transportere, kojim će Ratko Mladić dalje ubijati nove vojnike i civile, žene i djecu, samo ovaj put u Srebrenici.
Evo izbora
Predizborno je vrijeme i u Hrvatskoj demokratskoj zajednici posljednjih dana mnogo govore kako se trebaju vratiti na svoje ishodište, natrag u devedesete, u slavno doba prvoga hrvatskog predsjednika.
Kada vam netko spomene mudrost, čistoću i nevinost tuđmanizma, sjetite se ovih epizoda s Ratkom Mladićem, piše Ante Tomić za Slobodnu Dalmaciju.
|
- 19:29 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
„ Zagreb zbog Pape postaje 'zabranjeni grad'. Pogledajte koje će sve ulice biti potpuno blokirane“ (Jutarnji list)
Ovo vec lici na ples makabra pred samo smaknuce ljudskog dostojanstva. Kao da u toj sveopcoj pustosi vise i nema covjeka.
Zar nakon toga ovdje predstoji i neko drugo smaknuce.
Te kolikim je zagrebcanima zaprijecen prilaz njihovim egzistencijskim kontejnerima .
•
|
- 18:10 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Facebook atentatori, Jutarnji lit,16. 2011.
Pravnici o uhicenju mladica zbog uvredljivog pisanja o Papi:
„Reakcija policije je vrlo opasna !“
FASIZAM JE KAMUFLIRAN RAZNIM UNIFORMAMA. Netko je to u Americi jos davno bio rekao :
„Kad nam dodje ovdje pojavit ce se u demokratskom ruhu.“
I zar nisu tek rijetki koji bi indignirano odbacili ulogu profesionalnih cirkusanera na skropljenju omamljujucim melenom jedne otudjene bioloske vrste, i kad bi nato jos bili podareni basnoslovnim blagom, stecenim drumskim razbojstvima, nad tim putujucim zagubljenicima u vjecnom traganju za jednom odbacenom krusnom korom..
|
- 14:57 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]