31.12.2009., četvrtak
• Umjetnost i alkoholizam
Strahote alkoholizma i za alkoholičara i za njegovu okolinu zastrašujuća su stvarnost i svakodnevnica. Zapostavljanje i maltretiranje obitelji, nesigurnost, socijalna izopačenost, agresija samo su neki od pojmova kojima je ispunjen život tim ljudima. Otkuda onda ideja da se povlači analogija između nečeg takvog i umjetnosti? Kako se može usporediti ljepota i uzvišenost doživljaja umjetničkog djela s alkoholizmom, pita se Iveta.
Ljudska je cud, vjrojatno, naj fanscinantnija planetarna prirodna pojava, barem od kada je Covijek izrastao kao dominantna bioloska vrsta, i nikakve je prepreke nisu do sada ometale na tom evolutivnom putu vjecnih dijalektickih izazova.
Umjetnost i alkoholizam tek se koincidentno sada sudaraju, i niposto nisu medjusobno uslovljavene, tim vise sto se u gornjem pitanju pojavljuju u svoj svojoj opcenitosti.
“ U okviru tih sudara davno se vec ne radi o umjetnosti, nego o krvi i zlatu.”
M. Krleza
Sama pojava alkoholizma na tom polju moze se iskljucivo legitimirati kao njen efekat, niposto kao neki njen kvazi partner.
Vise slojne drustvene devijantnosti posjeduju i svoje razlicite usloljenosti. Alkoholizam i nasilje su tipicne pojave.
Prve smo delegirane generacije u ljudskoj pisanoj povijesti da se tim pitanjima konacno moze prici sadrzajno i ucinkovito sada kad su tehnoloski uvjeti dosegli onaj mitski povjesni covjekov san moguceg opceg izobilja.
Stoga je danasnji covjek, mozda, i izraziti produkt tog drustvenog dispariteta, i u izravnoj kontradikciji u kojoj se zatice na svome zaostalom subjektivnom zadatku i odgovornosti da se dostignute tehnoloske stecevine konacno preusmjere na dodrobit cjelokupnog covjecanstva, umjesto da i dalje ostaju u anakronoj sluzbi njenog manjinsko klasnog usisavaca.
Sto vise, citavo proteklo stoljece, pokazalo je po prvi puta u ljudskoj povijesti svu nakaradnu pogubnost takvih disparitetnih tokova, gdje se tehnoloska dostignuca mogu posma okrenuti protiv covjeka samog, kad iz bilo kojih razloga ne bivaju praceni i odgovarajucom socijalnom revolucijom.
U samoj spici te drustvene anomalije danas,nad covjekovoj sudbini kao da titra onaj prevagavajuci jezicac koji treba odluciti dali ostati u klasnom toru ekspoatatora i eksploatisanog, nadcinjenog i podcinjenog, siledje i njegove zrtve, ubiti ili biti ubijen.
Ili upregnuti sve civilizacijske snage prema drustveno zjapecim zahtjevima radikalne socijalne revolucije na uspostavi besklasnog drustva, i njegovog sklada u daljnjem covjekovom razvoju opce humane suradnje, umjesto animalne konkurentne promocurnosti zasnovane na snazi jaceg nad slabijim, zvjerske siledje nad humanom zrtvom.
|
- 14:19 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
28.12.2009., ponedjeljak
HRVATSKA DRUSTVENA FARSA
Josipovic je, prema prvim biralisnim rezultatima za Predsjednika Hrvatske, polucio oko 33% od neke trecine ukupnih glasaca zemlje.
Kolika je ta trecina od trecine neka ustanove matematicari.
Svakako vise nego dovoljna da ga prizna za glavnog aktera treceg cina nacionalne farse sto se odvija po scenariju nacionalistickog odpada zemlje, Vatikanskog interesno uplivnog cinizma i staljinistickog nasljedja prenijetog iz KPJ u HDZ Hrvatske.
Od 12 aktera znakomita se cini Kainova sporedna uloga borca regijske nezavisnosti Istrie, potaknute Pazinskim sugestijama Tudjmana onim istrijancima koji ne zele novu Hrvatsku da se slobodno mogu iseliti drugamo. Od IDS-ovog borca za regionalnu nezavisnost, Kainova uloga tako postepeno transcendentira u :“Svi za mnom“ u hrvatski drustveni supak.
Druga sporedna uloga, nazalost, pripala je gospodji Pusic. Osoba nedvojbene intelektualne vertikale i autohtone prostornosti, neshvatljivo se zatice u preskakanju muskaracko prsatih provincijalnih plotova niskog korovnog rasljinja.
|
- 12:41 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
27.12.2009., nedjelja
----- Original Message -----
From: Severino Majkus
To: vedran_cindric@eph.hr
Sent: Sunday, December 27, 2009 2:54 PM
27.12.2009.
Nakon danasnjih izbora u Hrvatskoj, koji ce se na temelju manjinskog glasackog kvoruma ponovno ustoliciti jedan koruptivan politicar, da upravlja raspadajucim drustvenom sustavom, jos uvijek je moguce da se odmah pridje formiranju Jedinstvenog Sindikata Zemlje Svih Struka, uposlenih i nezaposlenih, oba polova, sposobnih i nesposobnih zitelja zemlje.
Nadvecinskim kvorumom time bi raspustili Politicku drzavu, Vladu, Parlament, Sudstvo i Armiju, te proglasili Republiku Proizvodjaca.
Njome bi upravljao Jedinstveni Sindikat na iskljucivo ekonomskoj osnovi, organizacije proizvodnje i njene distribucije za sve stanovnike zemlje, bez ikakve vladarske nadleznosti, i za uvijek satrtog koruptivnog sustava vladavine manjine nad vecinom.
Taj jednostavan drustveni poduhvat civiliziranog graditelja nebodera vratio bi covjeka sa njegovog dubokog iskoraka prema svojoj inskonskoj nastabi pecine
|
- 15:14 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
25.12.2009., petak
NAJ OGAVNIJA RIJEC GODINE OVDJE UPRAVO TUTNJI :
„SVI ZA MNOM“
NAJ LJEPSA SNENA IZ MARXOVE GROBNICE ODJEKUJE:
“PSIHICKI POREMECENI UJEDINITE SE !
NISTA ZA IZGUBITI, CJELI SVIJET DA SE POVRATI !“
|
- 15:13 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Hvala ti Miro,
U ovim nultim praznickim prazninama,kad preostali Covjek tako kukavicki bjezi od sebe sama, i ugurava vlastitu nistavnost u tudju podkoznost easy going-a, laissez faire i pijanog intertaininga, sve dotle dok mu stecevine posma ne ishlape, lijepo je sazivjeti jos po koji egzemplar netaknute prirode iz tvog albuma.
Sretno prema novoj 2010. godini tebi i tvojima zeli vam od srca Severino
|
- 06:56 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
21.12.2009., ponedjeljak
Ljevicarska posast 20.stoljeca (3)
Jedno fiktivno pitanje neka je ovdje dozvoljeno:
„Kojim bi tokom prozuborilo to 20. stoljece bez svjetske ljevice?
Dva su moguca odgovora na slicno dvosmisleno pitanje :
1. Prepustiti to besposlenim Gatarama .
2. Koje bi drustvene snage inaugurirale „Dobro jutro“ radjajucem stoljecu, a da se tu nisu zatekle kautskovstina i reformatorstvo Druge internecionale Novih tendencija, ako ne, bas one drustvene snage iznikle iz neuspjele Pariske komune i njenih tekovina uskladistenim u Prvoj internacionali : revolucionarnog socijaslizma medjunarodnih razmjera.
Povijest ce, za nadati se, iznaci bolji odgovor od ovdasnje susrdzanosti : zasto, i upravo reformatorske snage dobijaju mandat da se sjedine sa otrcanim klasnim grbavcom umjesto jednog dalje razvojnog slijeda revolucionarnog socijalizma obogacenom iskustvom poraza Pariske komune i na temeljima znanstvenih dostignuca Marksovog proleterskog internacionalizma..
Ovdje nek su dozvoljene tek neke logicne pretpostavke :
Prvi svjetski imperijalisticki rat za sigurno nebi bio izbjegnut, ali lako je moguce zamisliti neki njegov drukciji tok bez aktivne partecipavcije Druge internacionale u njenoj agrisivno globalnoj nakani.
Za Rozu Luksemburg i Karl Liebknecka nebi se nasle neke drustvene snage koje ce ih izvestiti pred zid strijelackog stroja.
Niti bi se nasle neke druge drustvene sile koje ce direktno utjecati na sam porazavajuci ishod rata, kojim upravo njegovi inicijatori: njemacki Junkeri, predstavnici krupnog kapitala, kukavicki sad traze svoj daljnji modus vivendi bez da se podigne bijela zastava na iskrvavljenom kontinentu.
Nebi se tada zatekla zeljeznicka kompozicija financirana od njemackih Junkera da iz Zuricha preveze Lenjinovu grupu do Petrograda, kako bi pokrenula svoju naumljenu revoluciju na celu ruskog muzika protiv ustroja Romanovog feudalnog apsolutizma i time stvorila uslove za jedan prividan svjetsdki mir.
Nebi usljedilo zvjersko pogubljenja djevojcica Ramanovih, niti bi Trocki bio u prilici da izvrsi onaj stravican pokolj Kronstanta, niti bi Druga internacionala prenijela svoj porazavajuci nacionalisticki utjecaj na buducu Trecu internacionalu, koja se svecano odrice proleterskog internacionalizma u korist nacionalnog, odnosno nacionalsocijalizma.
Lenjin nebi zasigurno, onako bespomocno, predao tekovine Oktobarske revolucije u ruke birokratskoj kasti Staljinizma, niti bi veliki socijalisticki revolucijonari Mjasnikov i Sljapnikov se ikad zatekli na 10. Kongresu SKPb, uzvikujuci Lenjinu: „U toku dvadesetgosnjeg revolucionarnog iskustva jos nismo bili suoceni slicnim izdajstvom socijaslisticke revolucije kao sto upravo ovdje to cini Lenjin.
Istina je da su Staljin i Hitler vec postojali, ali ne i neminovna pretpostavka da su vec tada postojali drustveni uvjeti za njihov zajednicki holokaust 20. stoljeca.
Naprotiv, okoncanjem Prvog svjetskog rata, ruse se poput zdanja od karata tri velika carstva : Austrougarsko, Rusko i Bizant.
Americki sjeverni kontinent vec je prozimao svoje ustavno pravo iz 1787. godine na revolucionarni preobrazaj zemlje kad god zato nastanu drustveni uvjeti, iz kojih direktno nice 1890. godine revolucionarna partija socijalizma (Socijalist Labor Party of America), ciji glasnik salje De Leonov krik citavom svijetu: „Dosta nam je vasih 'reformi'! Moralno mediokritetsko i djetinjih aspiracija malogradjanskih pokreta, koji kucaju na vrata svakom covjeku sa zahtjevom da budu rijeseni.“
Lenjin se divio tom glasniku iz Novog kontinenta i pazljivo pratio razvoj De Leonovih koncepata socijalisticke revolucije u tadasnjem razvijenom kapitalistickom drustvu, mogucom izbornom pobjedom putem glasovnice Ujedinjeh Radnickih Sindikata (SIU), svih struka u jednoj politickoj partiji, i koja bi danom izborne pobjede proglasila Socijalisticku republiku besklasnog drustva kao jednokratan cin.
Sljedi logicna pretpostavka da bi ondasnji pred oktobarski Lenjin bio moguca naj pouzdanija poveznica tadasnjih revolucionarnih stremljenja koja su podjednako buktila na oba kontinenta.
De Leon je umro rano 1914. godine. Lenjina je ponijela struja Oktobra u pravcu tamosnje jedino moguce novog klasnog preustroja, hirom slucaja iz loseg u goreg.
Pa, iz svega toga, jednom zdravo razumskom umu, zar nebi bilo moguce percepirati jedan posve drugi dvadesetstoljetni tok raspadajuceg kapitalistickog sustava tadasnjeg Svijeta , da se na mjestu reformatorske ljevice nasla revolucionarna radnicka klasa Njemacke, koja je 1933, godine bila posve zrela za istinsku socijalisticku revoluciju, i da je svemocni Staljin nije sprijecio na tom povjesnom putu sa svojom produzenom rukom Kominterne?!
Zar bi nakon toga usljedio Molotov- Ribentrop sporazum, Drugi svjetski rat, kao i staljinistcko kapilarno sirenje jednog od naj ogavnijih drustvenih sistema pod okriljem one Besramne Svjetske Ljevice u sluzbi klasno drustvenog grbavca 20. stoljeca.
|
- 13:40 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
20.12.2009., nedjelja
Ljevicarska posast 20. stoljeca (2)
Intelektuane snage, zar se vise ne racunaju?
Koje intelektualne snage?
Zar one koje se upravo zaticu u njenoj sabijenoj uzrecici stoljeca:
„Da, istina je, bit cu glavni savjetnik buduceg predsjednika Bandica!“
Nesreca ovog populusa nije dakle samo pojava proslo stoljetne Ljevice, njegova stijesnjenost u klasnom toru, izgubljenog prava na nuzni napoj, i vjecna meta izmedju izrabljenih i izrabljivaca, podredjenih ili nadredjenih, covjeka ili zvjeri, biti ubijen ili biti ubica. Zahvaljujuci upravo na uspostavi svesrdne suradnje te ljevice sa uronulim drustvenim klasnim grbavcem, kojemu se uz svesrdnu pomoc ulijevala nada za vlastitu perpetum opstojnost u nagovjestenom drustvenom vakuumu zvanom: „Kraj povijesti“.
Nije vise ni zivotni smisao covjeka u tome, u kojoj ce se mjeri odvijati njegov daljnji opstanak, dijelom uspavan, zagubljen, dijelom depresivan, ili pod utjecajem vjerskih halucinirajucih obecanja onosjetskog zagroblja. Vec u tome da se danasnji covijek konacno posma probudi, da iznadje vlastito sebstvo i krene punim dostojanstvom na osvajanje vlastite sudbine u svoje ruke.
Dopustaju li jednu takvu nadu ova vremena koja su vec zamela tragove Marksovih stopa na Starog kontinentu, kao i Zaratustrove koje je On otiskivao Panonijom spustajuci se sa visoravni Balkana. Danas posve prekrivene blatom, pomjesanim krvlju, znojem i suzama, i prepustenim petrificiranju kao za spomen obiljezije nekom buducem namjerniku u prolazu.
Ili, hoce li taj moguci prolaznik tek spustati istrazivacku sondu u dubine tog blata, vrsiti mikroskopske analize podno Jasenovca, Golog otoka i Briona.
Slijediti tragove Atilove pustosi,te pronalaziti generalske i marsalske stope kako bi dosli do nekoliko milijuna nagaznih mina koje su ostavljali u nasljedje svojoj drugarskoj subraci.
|
- 00:03 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
18.12.2009., petak
Ljevicarska posast 20. stoljeca (1)
Kao u gotovo svim suvremenin drustvenim pojavama tako i u ljevicarskom pokretu dalje vlada opca zbrka.
Osobno, sve cesce prezimljem tu cinjenicu na njenim incidentnim drustvenim raskrsnicama na kojima se ona sve cesce sudara sa Znanstvenim socijalizmom.
Ako preostane vremena, istinski se nadati jednom njihovom zamasnom obracunu, iza kojeg bi trebao isploviti na svjetlo dana taj stoljetni nokturno drustvenih mora, a koja uglavnome, drzi covjecanstvo u postojecoj mat poziciji.
Za povijest nista novo u tome.
Rano Krscanstvo je slicno dobilo svoj puni zamah time sto je postalo svojevremeni drustveni premac u pretvaranju Roba u Covjeka, da bi tek u toku dvomilenijske evolucije konacno isplivalo na drustvenu povrsinu u vlastitu suprotnost.
Devetnajsto stoljetna pojava Marksovog znanstvenog socijalizma ovdje nije za neku sadrzajnu usporedbu sa pojavom Nazarecanovog krscanstva, ma da su im ishodi na izgled gotovo identicni.
Dok Krscanstvo postaje predstavnik naj dekadentijih drustvenih stremljenja, svjetska Ljevica ga na tome uzastopno slijedi.
Na tom putesenstvu dijeli ih tek jedna razlicitost.
Dok je Krscanstvo inauguriralo neku kvazi drustvenu jednakost u bijedi, savremena se Ljevica gorko poigrala slicnim nakanama, ali u posve drugim drustvenim uvjetima, u kojima je Covjek konacno dostigao svoj povjesni san opceg izobilja.
Dok je Krscanstvo posma krahiralo na idejnim kontradiktornostima jednakosti u siromastvu, savremena je Ljevica nedvojbeno prekrndasila cinicnom pretvorbom opceg izobilja u vlastito, cime se uvrstila medju najzlocudnije pojave u cjelokupnoj povijesti covjecanstva.
Vec se na pocetku 20.stoljeca pokazala njena golgota u obliku Socialdemokracije, iz cije se naravi radjaju sva daljnja drustvena zla 20, stoljeca.
Rodjena u nakaznim suprotnostima u kojima se zatice kapitalisticko drustvo na svom samo vrhuncu, u mladoj socialdemokraciji se ubrzo oblikuje njeno svojstvo fluidnog pokreta koje biva u stanju da se prilagodjava svakom drustvenom koritu sa jednakom lakocom vlastitog zuborenja kroz Prvi svjetski imperijalisticki rat, i da sto vise utjece na formiranje novih tokova Druge i Trece internacijonale, koje ce direktno i indirektno pridonositi pojavi fasizma, nacionalsocijalizma i staljinizma. ( Vidi M. Krlezu u govoru na knjizevnom kongresu Ljubljane 1952.)
|
- 20:05 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
17.12.2009., četvrtak
Nesudjeni antropoloski primat
Da je Covjek tako jedinstven na sagledavanju vlastite buducnosti kao sto biva na sveopcem dezurstvu u decembarskom mrtvoriju Bozica, tek bi tada postao dostojni globalni primat svih zivotnih vrsta.
|
- 12:02 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
16.12.2009., srijeda
NJIHOV SE BOZIC PRIBLIZAVA
Na trg Zrtava fasizma hrvatske Metropole treba postaviti stupove srama .
Na dan njihovog Bozica da se za njih privezu Sanader, Kalmeta, Polancec. Roncevic, Zuzulj, Radic, Nevenka Tudjman, Seks, barba Luka, Jurica , Bandic, Jezerinac i Bozanic.
Jadranku Kosor zaposliti da u toku dana napaja privezane sa vodom iz Save.
Dan iza njihovog blagdana uputiti ih na obavezno otplacivanje svega sto su opljackali, na obavezni rad, sve dotle dok ne otplate svu nanijetu stetu ispacenom narodu Zemlje.
Za svaki daljnji krscanski blagdan, Malog Bozica, Tri Kralja, pa sve do iduceg Uskrsa, na stupove privezivati, u njihovom stilu, sve ostale im suradnike, sve dok se Zemlja ne ocisti od posljednjeg lopova.
Bajica, Karamarka i Simunovica uputiti na biro rada da sebi nadju primjerniji posao.
Smjesta rastjerati Vladu, njen Sabor i Vrhovni Sud.
Proglasiti sve njihove vile, ukljucujuci i buducu, na remontu u toku, za vjecnog bivseg Predsjednika, sve jahte i luksuzna zdanja, u Drustveno vlasnistvo i pretvoriti ih u djecija obdanista i rehabilativna odmaralista nemocnih staraca i bolesnih osoba.
Takodjer poslati na biro rada 80% drzavnih parazita i uvrstiti ih na nove korisne poslove..
Sve se to moze lijepo stici u toku dolazeceg tjedna, a preostale narodne krvopije slati takodjer na rad ciscenja i posumljavana krsnih pejsaza, cime bi se do iduceg Uskrsa Zemlji ponovno vratio proljetni sjaj za nasu razigranu djecu.
U nedostatku radne snage mobilizirati politicare iz svih stranaka i prelate koji su nakupili na svoja korporalna cuda ogromne kolicine sala, kako bi nakon toga postali, barem fizicki, normalna ljudska bica.
Sve se to moze bez primjene njihovog nasilja, bez daljnjeg prolica ljudske krvi, bez uzrokovanja i jedne djecije suze.
Udruzimo se na vrijeme za novo moguce humano proljece.
Jer,"Hoce se imati mnogo moralne smionosti za promatranje cinjenica i ostati ne poremecen u svojoj vlastitoj ravnotezi."
M. Krleza
|
- 11:15 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
15.12.2009., utorak
CARITAS ILI SOLIDARNOST
Kao gotovo sve danasnje institucije klasno drustvenog zvjerinjaka na umoru, karitativne bivaju najpodmuklije.
Sazdane na eksploataciji ljudske savjesti, koja cesto pribjegava moralnom rasterecenju, poput roditelja koji velikodusno otvara svoj novcanik pred dosadnim djetetom da ga skine sa svog dnevnog vrata, ili pak da se time osigura jedan uvjerljiviji status osobnog drustvenog imagea.
Nedavni primjer iz hrvatske metropole, gdje se organizira jedna takva dobrotvorna hajka koncertnim nastupom vodeceg kantautora Zemlje, sakuplja se zamasna svota novca, zlorabeci zdravstvenu tragediju jednog ljudskog bica.
Tek se proslih dana pojavila na svjetlu dana javnosti izjava tragicne zrtve, koja nije primila ni jednu Kunu od te domace „casne“ valute.
Taj se mafijski scenariji sirom svijeta odvija na jednaki nacin, mjenjajuci povremeno tek njegove kulise.
Karakteristican scenarij za dva igrana cina veoma se temeljito razradjuje u njegovom prvom diijelu.
Igra se multipliranom filmskom trakom, istovremeno na prostorima regijski razvijenijih dijelova svijeta, odabranim statistima fisickog invaliditeta, sporednih, ali dobro uigranih uloga.
Ova vrsta trzista radne snage sazdana na kvalifikaciji uvjerljivosti, ne samo da posve zapostavlja pravo opstanka fizickom invaliditetu, vec biva i njegova prioritetna osobina.
Drugi cin te opce ljudske tragedije odigrava se na drugim prostorima i za javnost nikad prisutnu.
Glani statisti sabiru ulov, sortiraju u klase.
Najbolje dijele medjusobno.
U ostatku se uvijek nesto nadje i za umirujucu djecu svjetskih Manila..
|
- 13:17 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
14.12.2009., ponedjeljak
Dasnsnji prizor Brlusconijevog okrvavljenog obraza, kojeg mu je nanijela „Psihicki Poremecena Osoba“, kao da upucuje na vec odmakli-anakroni Marksov Krik : „Proleteri svih zemnalja, ujedinite se!", i trazi da bude zamijenjen savremenijim: „Psihicki Poremeceni, ujedinite se!“
Ima nas najvise.
Ujedinjeni mozemo ovladati sveopcom drustvenom paranojom, i uspostaviti dostojanstveni svijet civilizirano racionalnog Humanoida..
|
- 16:23 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
13.12.2009., nedjelja
Danasnji Covjek
Nikada se do sada nije zatekao pred tolikom hrpom spoznaja o vlastitom planetarnom statusu, antropoloskog, znanstvenog, kulturoloskog, iznad svega etickih stecevina .
I nikada do danas, Covjek nije bio na samoj ostrici svojih dostignuca i padova, tako visoko prizemljen na posmatranju svoje planete sa mjeseceve povrsine, od kada se odvojio od svog cetveronoznog pretka.
Od male, razularene, nicije zemlje Hrvatske, majmunskog pijanstva njenih drzavnika, do susjedne Berlusconijeve prcije, sto sirom haremski usmrdjuje velicanstvenu Peniniju, i posramljuje Sistinjska djela u sprezi sa Vatikanskom pedofilijom, do Sekspirske domovine nepismenog Browna u ulozi napudranog cirkusnog Klauna,preko Putinovih KGB miljardera, i Obaminovih otkrica Velikog Rata za IMF-ov Povlasteni Mir.
Upravo taj raspon uspona i padova postaje Covjekov najvelicanstvenji izazov za njegov daljnji opstanak izmedju otimacinske zvijeri, tastog samoljublja , umisljenog, patoloskog bolesnika, kukavnog heroja, hipokritskog vjernika i unakazenog domoljuba.
Jednom rijeciju: izbor izmedju najnize planetarne Vrste i najdostojanstvenijeg civiliziranog Humanoida.
Racionalno bice oslobodjeno ispraznih ideala iz nakupljenog korova u toku njegove evolutivne borbe sa oskudnim zivotnim potrebama , njihove nesrazmjerne podjele izmedju povlastenih drustvenih mahera i razvlastene, neupucene mase, usmjerene tek prema nadama onosvjetskog raja, u zamjenu za otetom mu ovozemaljskom punocom zivljenja.
Kao da je priroda uzalodno i strpljivo modelirala u toku tri milijuna godina, kenijsko posljednje stopalo Male Lucy do njegovog prvog lunarnog otiska.
Od tragaca za biljnim korijenjem i lovca na kukce, do bahatog razbacivaca prirodnih resursa.
Od skromne animalne egzistencije do humanih tehnoloskih dostignuca opceg izobilja.
Danasnji Covjek da se pita.
|
- 12:52 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
10.12.2009., četvrtak
DUHOVNA HIPOKRIZIJA NA PREUSTROJU
Americki SLP Newletter, December 2009. upozorava :
„When your enemies start to prise you, look out!
Marksa su klevetali mnogi, ali mnogo je vise onih koji ga jeftino podkradaju.
Tom prilikom prisjetiti se uzrecice koju Mudri upucuje Glupome:
„Cemu se toliko mucis nad tim drustvenim idealima. Cim nesto stvoris, tvoji ce neprijatelji prvi da se time okoriste.“
Ovdje je rijec o novim kontroverzama sto kruze svijetom o Vatikanskom priznanju Darwinizma, i nedavnoj „preporuci“ vjernicima da citaju Marxa.
SLP Newletter tom prilikom komentira Jezuitski list La civilta' Cattolica, kojeg londonski The Times sumira 22. oktobra:
„L'osservatore Romano, the Vatican newspaper, said yesterday that Marx's early critiques of capitalism had highlighted the 'social alienation' felt by the 'large part of humanity' that remained excluded, even now, from economic and political decision-making. Georg Sans, a German- born professor of the history of contemporary philosophy at the pontifical Gregorian University, wrote in an article that Marx work remained especially relevant today as mankind was seeking 'a new harmony' between its needs and the natural environment. He also said that Marx's theories may help to explain the enduring issue of income inequality within capitalist societies. „'We have to ask ourselfs, with Marx, whether the forms of alienation of which he spoke have their origin in the capitalist system,' Professor Sans wrote.
'If money as such does not multiplay on its own, how are we to explain the accumulation of wealth in the hands of the few?'“
But the better part of The Times summary was in what followed :
„Professor Sans arques that Marx's intellectual legacy was marred by the misappropriation of his work by the communist regimes of the 20th century, 'It is no exaggeration to say that nothing has damaged the interes of Marx the philosopher more than Marxism,' he said.
„This“ The Times went on, „overturns a century of Chtolic hostility to his creed. Two years ago Benedict XVI singled out Marxism as one of the great scurges of the moder age. The Marxist system, whery it found its way into government , not only left a sad heritage of economic and ecological destruction of the human spirit,' he told an audience in Brazil.
„Then again the Pope has been busy reapprising modern capitalism. Benedict latest encyclical, Charity in Truth, offer a direct response to the recession, arguing tha global capitalism has lost its way and that Church teaching can help to restore economic health by focusing on justice for the weak and closer regulation of the market.“
All of this is unmitigated nonsense,of course, and only serve to underscore the fundamentally immoral and opportunistic nature of the Roman Chatolic Church. While it is certainly true that Marx ideas wery misappropriated by the „Cimmunist“and, for that matter, Social Democratic regimes of the 20th Century, it is equally disingenuous to contend „ that nothing damaged the interests of Marx the philosopher more than Marxism,“ by which it is meant to suggest that the misappropriation of Marx's „philosophical“ idea somehow did not extend to the social , economic cnd political institutions erected by the former Soviet Union and other so- called socialist regimes.
At the same time , the contentions also comprise a clear-cut case of confession and avoidance on the part of the Church and all others who have supported the capitalist system all along. If capitalism alienates and concentrates wealth to the detriment of society as whole, which it obiously does, then its cheerliders and apologist, among which the Church has failed a prominent and vociferous role, share in that responsibility, What the Church would argue, of course, is that capitalism has anti-social effects only becase itis not governed by Roman Catholic precept of morality, etc., which evidently do not include bearing false witness against one's neighbor, as the Church surely has agaist Karl Marx.
The simple truth is that Marx cannot be divided into two separate and independant parts and that his observations on the cruel effects of capitalism- the „philosophical“
half-flow from and are inesxtricably connected to his scientific dissection of how capitalism work. Capitalism creates „social alienation“ and lead to „the accumulation of wealth in the hand of the few“precisely because it is a class-divided society in which the means of life are monopolized by a few and that the working.- class majority are exploited throungh the wages system, exactly as Marx described in Capital and other works.
What all this does, of course, is reduce Marx from a scientist who got at the root of „alienation“ and the concentration of wealth, etc., to a mere observer of the effects-to a „philosopher“ who somehow got it right while getting it wrong, i.e., by drawing correct conclusion from false and erroneous premises.
When your enemies start to prise you, look out!
When they do that, it is absolutely certain that they are up to no good.
The Singers, the Fromms (and Social Democrats generally), the“Communist“- and now the Roman Chatolic Church- all „misappropriate“ Marx, each for they own special reasons.“
|
- 13:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
09.12.2009., srijeda
Strminama osamljenog brda,
Uzdizali se preznojene noci.
Posustajuci pruzila si mi ruku :
Jos malo....
U zori,
Malena, gore visoko,
Mahnula si sa litice ostre,
U podnozije mi blatno.
|
- 10:50 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Bozicno slavlje
Tatice,
Kupi mi mlijeko,
Ne zaboravi kruh...
|
- 10:33 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Za mene, molim vas Bozicni glas!
Veliki lopov,
Jos veci sam Hrvat,
Fasist ekonomist,
Stecaj mi je drag,
Ne manji sam vladar,
Najveci debil,
Nema Luke,
Mnoge Barbe bit ce obnovljeni Evil.
|
- 06:28 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
06.12.2009., nedjelja
Krlezin “Smisao Zivota“
1942.
„…Nisam rekao da historija nasih dana nije jos uvijek tmuran i krvav san, ali ni trenutka nisam posumljao da su glavne pokretne sile historijskih snaga nerazoriv osjecaj pravednosti! Drustveni nagoni, ako hocete, uvijek jos ludog copora majmunskog- nisu vise majmunski, nego ljudski! Kad ne bih tako mislio, prestao bih biti ono sto jesam, a kad vec jesam to sto jesam, ipak treba negdje u sebi samome da budem dostojan sebe samog. Bez te unutrasnje ravnoteze pao bih svakog trenutka. Nisam rekao da ne zivimo u metezu pojmova i u gunguli neuke ludosti, da nasom sudbinom ne vitlaju slijepe olujne snage bijede, smrti, spola i gladi, sebeljublja i (zvjerovima u nama, ah tako slatke) ljudske krvi, ali svaki bi covjek postao gadnim odmetnikom svog poslanstva , posumljavsi da jedamput ipak ne cemo naci pravu sliku svog poziva. Sve sto se sa covjekom do danas dogodilo nije drugo nego rasprostranjenje humanog potencijala, i sve mogucnosti koje leze u nama ostvaruju se u okviru magnetskih snaga historije, ali te mogucnosti, svim protusnagama usprkos, ipak nisu nedogledne …“
|
- 22:44 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Cijenjenom Citaocu, 1
Raduje vijest da nam iz Amerike uskoro stize jos jedno znacajno literalno djelo, ovog puta najavljena knjiga Daniela Dannetta : „Kraj Carolije“
Stari kontinent kao da je posve iscrpio svoju socijalnu dimenziju utemeljenjem Znanstvenog socijalizma devetnajstog stoljeca.
Zasnovan na geografskim otkricima globalnih razmjera, na radjanju Renesanse, Prosvjetiteljstva i njemacke klasicne filozofije, inaugurirana je nova epoha besklasnog drustva.
SAD, najrazvijenija zemlja, vec 1787. godine anticipira ustavno pravo Naciji na svoj revolucionarni preobrazaj kad god zato sazriju drustveni uvjeti.
Lewis H. Morgan i Darwin dodatno potvrdjuju njenu znanstveno sociolosku osnovu.
Povjesnim hirom, stara Europa, pocetkom dvadesetog stoljeca, jos je duboko grcala u feudaljnim ostavstinama nacionalnih i kulturoloskih disparitetnih omedjenosti.
Drugim rijecima, kao da Europi 20. stpljeca tek predstoji neko rajsko predsoblje velikih reformi kapitalizma , putem kojih se on treba rijesiti preko sto milijuna svog grijesnog viska radne snage, kako bi stupio u Raj Hitlerovog nacionalsocijalizma, Staljinovog podrzavljenog fasizma,
i uliznickog krscanstva spram Darwinu i Marxu.
Uzaludno kruzi eho tadasnjim svijetom De Leonovog krika: „ Dosta nam je vasih „reformi…“
Slijedi neminovni Prvi svjetski osvajacki rat globalnog trzista.
Europa dalje tone prema svojoj najzloslutnijoj reformatorskoj sudbini, prema svom najvecem drustvenom regresu globaliziranog kapitala, i sprezno krece njime u dvadesetprvo stoljece, u nova krvoprolica, u nove osvajacvke avanture, novom ekonomskom tiranijom u ruhu Liberalne demkracije.
Nastaju nova literalna djela, koja se uglavnomme svode na domete domace europske zabokrecine, sledstveno za vlastite zapce na hridinama njenih ustajalih voda.
Nakon Lewisa Morgana , Daniela De Leona, Erica Fromma, Noam Chomskog, Noamy Clain, Richarda Dawkinsa, za nadati se tom skorom novom stivu Daniela Dannetta, pisanom za ljudsko racionalno bice sa plaznih provjetrina velikih Americkih oceana.
Tu i tamo, mnogo je receno o vjerskoj izvornosti, koja prati covjekov hod od njegove najranije pojave do danas.
Krscanska perfidnost, koja se tako spretno ljepila na ljudsi duh, radi isisavanja njegovog milenijsko tjelesnog soka, ostavljala je iza sebe stratista opce pasivnosti i inertne inbeciljnosti, i bivala vjecno uzdizana i pod lupom kritike.
Ni jedna drustvena studija, osim marksizma, nije se dosada pojavila, koja bi tog zlocudnog Kukca znanstveno nabola na analiticku iglu, toliko privrzenog, toliko vjernog i aktivnog suradnika klasnog tlacitelja covjecanstva, kao sto je to bila i ostala krscanska pragmaticka senilnost.
Tek ju je Nietzsche blagoslovio vlastitim prokletsvom, ali kao da jos uvjiek i dalje predstoji sirenje njenog korova oranicom Nietzschevog Nadcovjeka.
Sam veliki Engels kao da nije u potpunosti sagledavao tu drustvenu sablast, ciju je pojavu okarakterizirao kao velicanstvenu socijalnu revoluciju, koja je Roba pretvorila u Covjeka.
Duga su stoljeca predhodila Mojsiju i Nazarecaninu, ostavljajuci svoj pecat tek evolutivno klasnih prilagodba podcinjenom i nadcinjeno bicu.
No, Rob nije pretvoren u Covjeka sve do danasnjih vremena, ni revolucionarno ni posve evolutivno.
Niti se Krscanstvo bas tada bilo porodilo slucajno.
Donijeli su ga povijesni vjetrovi, u kojem su proizvodni odnosi nalagali Robovlasniku da skine sa svog vrata dozivotnog Roba., jer se pokazalo daleko jeftinija i ucinkovitija njegova eksploatacija kao slobodnog bica.
Bio je to, mozda, najznacajniji povijesni prilog, kojim ce se utvrditi vjecna suradnja krscanstva kao takvog, sa klasnim nasilnikom nad podcinjenim Masama, bilo da se u toku vremena taj Rob preodjevao u feudalnog kmeta, kapitalistickog gradjanina, ili kulminira u danasnji posve razvlasten proletarijat, ne samo od dobara stvorenim vlastitim rukama i glavom, vec i posve otudjen od bilo kakve partecipacije u njihovim proizvodnim odnosima.
Od najdubljih tragova hunmanoidne Vrste, od pre nekih tri milijuna godina, odkricem Male Lucy, slijedi jedna od najduljih socijalnih epoha evolutivnog razvoja ljudskog bica, praiskonskog slobodnog lovca.
Prvu doslovno uspjelu socijalnu revoluciju, sa svim ugradjenim komponentama i kontradiktornim svojstvima, nagovjestava upravo taj iskonski Lovac, koji dovlaci svoju lovnu zrtvu, ranjenu ili uhvacenu, do svoje pecinske nastambe, i tu privezuje ili ogradjuje, motiviran jednom novom SRACUNATOM spoznajom koja mu donosi sigurnost za naredne dane, sve do useljenja u savremene nebodere.
Revolucija ogradjivanja opceg vlasnistva u privatne svrhe.
Bilo kakva socijalna revolucija iza toga, moze se tek ocekivati potpunim povratkom privatnog vlasnistva u opce drustvenu imovinu.
Za nadati se da nam Daniel Dannett,svojim „Kraj Carolije“ salje nove spoznaje, na cija smo pristignuca navikli iz Novog kontinenta.
|
- 22:37 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
ZASTO JE MARX USTANOVIO DA NIJE MARKSISTA
Ljudskom rodu, vjerojatno, jos uvijek predstoje duga desetljeca na sagledavanju isplovljavanja one fatalne povijesne fekalije, koja je objedinila dva oskrnavljujuca ideala covjecanstva : Krscanstvo i Marksizam, i pretvorila ih u vlastite puke suprotnosti., koje vec citavo jedno stoljece oponentno unakrstaju donkihotovske maceve, drzeci zaledje senilnom Klasnom Starkelji, dok osvaja preostala globalna prostranstva.
Samo je veliki Marx mogao naslutiti tu tektosko drustvenu posast koja je zahvacala covjecanstvo jos za njegovog zivota.
Krscanstvo koje je davno vec izbacilo sa sebe pohabano Isusovo ruho, zamjenivsi ga najskupljim kicavim raskosjem, satkanog od cistog zlata, nakradenog od neukih masa.
Marksizam koji izbacuje znastvenu dimenziju socijalne revolucije proleterskog internacionalizma , zamjenjujuci notornim reformstvom nacionalsocijalistickih ograda, i njenim cuvarima, odjenutim u militaristicke pozlate metalnih kaciga generala, marsala i generalisimusa.
Kakav obrat!
Kakva nezasluzena sudbina ulaska covjeka u njegovu najgoru povijesnu epohu nevidjenog terora drustvenog zloduha.!
Nakon sto su danas, Istocna Europa i cjeloviti Azijski kontinent vec posma Kinizirani, u toku je tocenje slatke ljuske krvi Srednjeg Istoka.
Kao da jos konzumno predstoju oni najukusniji dijelovi globusnih prostranstava : Afrike i Juzne Amerike.
Zatim ce se, vjerujatno, jos ponesto naci na rastopljenim sjevernim i juznim Polovima.
I dok je dvadeseto stoljece uzelo stotinjak milijuna ljudskih zrtava, dvadesetprvo u toku, zasigurno ce traziti mnogo veci usluzni danak u milijardama narodjenih zrtava, kao viska ljudske radne snage na sve manje stambenim prostorima ove divne Planete.
|
- 22:30 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|