• Umjetnost i alkoholizam
Strahote alkoholizma i za alkoholičara i za njegovu okolinu zastrašujuća su stvarnost i svakodnevnica. Zapostavljanje i maltretiranje obitelji, nesigurnost, socijalna izopačenost, agresija samo su neki od pojmova kojima je ispunjen život tim ljudima. Otkuda onda ideja da se povlači analogija između nečeg takvog i umjetnosti? Kako se može usporediti ljepota i uzvišenost doživljaja umjetničkog djela s alkoholizmom, pita se Iveta.
Ljudska je cud, vjrojatno, naj fanscinantnija planetarna prirodna pojava, barem od kada je Covijek izrastao kao dominantna bioloska vrsta, i nikakve je prepreke nisu do sada ometale na tom evolutivnom putu vjecnih dijalektickih izazova.
Umjetnost i alkoholizam tek se koincidentno sada sudaraju, i niposto nisu medjusobno uslovljavene, tim vise sto se u gornjem pitanju pojavljuju u svoj svojoj opcenitosti.
“ U okviru tih sudara davno se vec ne radi o umjetnosti, nego o krvi i zlatu.”
M. Krleza
Sama pojava alkoholizma na tom polju moze se iskljucivo legitimirati kao njen efekat, niposto kao neki njen kvazi partner.
Vise slojne drustvene devijantnosti posjeduju i svoje razlicite usloljenosti. Alkoholizam i nasilje su tipicne pojave.
Prve smo delegirane generacije u ljudskoj pisanoj povijesti da se tim pitanjima konacno moze prici sadrzajno i ucinkovito sada kad su tehnoloski uvjeti dosegli onaj mitski povjesni covjekov san moguceg opceg izobilja.
Stoga je danasnji covjek, mozda, i izraziti produkt tog drustvenog dispariteta, i u izravnoj kontradikciji u kojoj se zatice na svome zaostalom subjektivnom zadatku i odgovornosti da se dostignute tehnoloske stecevine konacno preusmjere na dodrobit cjelokupnog covjecanstva, umjesto da i dalje ostaju u anakronoj sluzbi njenog manjinsko klasnog usisavaca.
Sto vise, citavo proteklo stoljece, pokazalo je po prvi puta u ljudskoj povijesti svu nakaradnu pogubnost takvih disparitetnih tokova, gdje se tehnoloska dostignuca mogu posma okrenuti protiv covjeka samog, kad iz bilo kojih razloga ne bivaju praceni i odgovarajucom socijalnom revolucijom.
U samoj spici te drustvene anomalije danas,nad covjekovoj sudbini kao da titra onaj prevagavajuci jezicac koji treba odluciti dali ostati u klasnom toru ekspoatatora i eksploatisanog, nadcinjenog i podcinjenog, siledje i njegove zrtve, ubiti ili biti ubijen.
Ili upregnuti sve civilizacijske snage prema drustveno zjapecim zahtjevima radikalne socijalne revolucije na uspostavi besklasnog drustva, i njegovog sklada u daljnjem covjekovom razvoju opce humane suradnje, umjesto animalne konkurentne promocurnosti zasnovane na snazi jaceg nad slabijim, zvjerske siledje nad humanom zrtvom.
Post je objavljen 31.12.2009. u 14:19 sati.