Ljevicarska posast 20. stoljeca (2)
Intelektuane snage, zar se vise ne racunaju?
Koje intelektualne snage?
Zar one koje se upravo zaticu u njenoj sabijenoj uzrecici stoljeca:
„Da, istina je, bit cu glavni savjetnik buduceg predsjednika Bandica!“
Nesreca ovog populusa nije dakle samo pojava proslo stoljetne Ljevice, njegova stijesnjenost u klasnom toru, izgubljenog prava na nuzni napoj, i vjecna meta izmedju izrabljenih i izrabljivaca, podredjenih ili nadredjenih, covjeka ili zvjeri, biti ubijen ili biti ubica. Zahvaljujuci upravo na uspostavi svesrdne suradnje te ljevice sa uronulim drustvenim klasnim grbavcem, kojemu se uz svesrdnu pomoc ulijevala nada za vlastitu perpetum opstojnost u nagovjestenom drustvenom vakuumu zvanom: „Kraj povijesti“.
Nije vise ni zivotni smisao covjeka u tome, u kojoj ce se mjeri odvijati njegov daljnji opstanak, dijelom uspavan, zagubljen, dijelom depresivan, ili pod utjecajem vjerskih halucinirajucih obecanja onosjetskog zagroblja. Vec u tome da se danasnji covijek konacno posma probudi, da iznadje vlastito sebstvo i krene punim dostojanstvom na osvajanje vlastite sudbine u svoje ruke.
Dopustaju li jednu takvu nadu ova vremena koja su vec zamela tragove Marksovih stopa na Starog kontinentu, kao i Zaratustrove koje je On otiskivao Panonijom spustajuci se sa visoravni Balkana. Danas posve prekrivene blatom, pomjesanim krvlju, znojem i suzama, i prepustenim petrificiranju kao za spomen obiljezije nekom buducem namjerniku u prolazu.
Ili, hoce li taj moguci prolaznik tek spustati istrazivacku sondu u dubine tog blata, vrsiti mikroskopske analize podno Jasenovca, Golog otoka i Briona.
Slijediti tragove Atilove pustosi,te pronalaziti generalske i marsalske stope kako bi dosli do nekoliko milijuna nagaznih mina koje su ostavljali u nasljedje svojoj drugarskoj subraci.
Post je objavljen 20.12.2009. u 00:03 sati.