Ljevicarska posast 20. stoljeca (1)
Kao u gotovo svim suvremenin drustvenim pojavama tako i u ljevicarskom pokretu dalje vlada opca zbrka.
Osobno, sve cesce prezimljem tu cinjenicu na njenim incidentnim drustvenim raskrsnicama na kojima se ona sve cesce sudara sa Znanstvenim socijalizmom.
Ako preostane vremena, istinski se nadati jednom njihovom zamasnom obracunu, iza kojeg bi trebao isploviti na svjetlo dana taj stoljetni nokturno drustvenih mora, a koja uglavnome, drzi covjecanstvo u postojecoj mat poziciji.
Za povijest nista novo u tome.
Rano Krscanstvo je slicno dobilo svoj puni zamah time sto je postalo svojevremeni drustveni premac u pretvaranju Roba u Covjeka, da bi tek u toku dvomilenijske evolucije konacno isplivalo na drustvenu povrsinu u vlastitu suprotnost.
Devetnajsto stoljetna pojava Marksovog znanstvenog socijalizma ovdje nije za neku sadrzajnu usporedbu sa pojavom Nazarecanovog krscanstva, ma da su im ishodi na izgled gotovo identicni.
Dok Krscanstvo postaje predstavnik naj dekadentijih drustvenih stremljenja, svjetska Ljevica ga na tome uzastopno slijedi.
Na tom putesenstvu dijeli ih tek jedna razlicitost.
Dok je Krscanstvo inauguriralo neku kvazi drustvenu jednakost u bijedi, savremena se Ljevica gorko poigrala slicnim nakanama, ali u posve drugim drustvenim uvjetima, u kojima je Covjek konacno dostigao svoj povjesni san opceg izobilja.
Dok je Krscanstvo posma krahiralo na idejnim kontradiktornostima jednakosti u siromastvu, savremena je Ljevica nedvojbeno prekrndasila cinicnom pretvorbom opceg izobilja u vlastito, cime se uvrstila medju najzlocudnije pojave u cjelokupnoj povijesti covjecanstva.
Vec se na pocetku 20.stoljeca pokazala njena golgota u obliku Socialdemokracije, iz cije se naravi radjaju sva daljnja drustvena zla 20, stoljeca.
Rodjena u nakaznim suprotnostima u kojima se zatice kapitalisticko drustvo na svom samo vrhuncu, u mladoj socialdemokraciji se ubrzo oblikuje njeno svojstvo fluidnog pokreta koje biva u stanju da se prilagodjava svakom drustvenom koritu sa jednakom lakocom vlastitog zuborenja kroz Prvi svjetski imperijalisticki rat, i da sto vise utjece na formiranje novih tokova Druge i Trece internacijonale, koje ce direktno i indirektno pridonositi pojavi fasizma, nacionalsocijalizma i staljinizma. ( Vidi M. Krlezu u govoru na knjizevnom kongresu Ljubljane 1952.)
Post je objavljen 18.12.2009. u 20:05 sati.