31.03.2011., četvrtak
Snježana Kordić
"Kod nas ljudi robuju uvjerenju da se nacija i jezik moraju podudarati"
U organizaciji Goethe instituta u Sarajevu, te ambasada Austrije i Švajcarske u utorak s radom počinje međunarodna konferencija "Jezička/e politika/e u Bosni i Hercegovini i njemačkom govornom području".
Na konferenciji će govoriti profesori Filozofskog fakulteta u Sarajevu Josip Baotić i Senahid Halilović, te književnici Ivan Lovrenović i Ranko Risojević, profesori lingvisti iz Njemačke Snježana Kordić i Ulrich Ammon, gost iz Švajcarske Walter Haas, te predavači iz Austrije Branko Tošović i Arno Wonisch.
Lingvistica i profesorica na više njemačkih fakulteta, Snježana Kordić, prošle godine objavila je knjigu "Jezik i nacionalizam", u kojoj navodi da Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci imaju zajednički standardni jezik. Ova knjiga je izazvala brojne polemike, kako u Hrvatskoj tako i u regionu.
"Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci imaju zajednički standardni jezik pa se ne može govoriti o različitim standardnim jezicima, nego o standardnim varijantama jednog te istog standardnog jezika", smatra Kordićeva.
Snježana Kordić rođena je 1964. godine u Osijeku, gdje je 1988. završila studij kroatistike i zaposlila se 1990. kao istraživač-pripravnik iz područja lingvističke kroatistike na Osječkom sveučilištu. Već 1991. prešla je na Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je primljena za asistenta na Katedri za savremeni hrvatski jezik Odsjeka za kroatistiku. Odmah nakon što je završila postdiplomski studij lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i magistrirala 1992. te odbranila disertaciju 1993. ponuđeno joj je da u Njemačkoj nastavi univerzitetski rad. Tamo je stekla status habilitiranog naučnika (iznaddoktorski stepen) 2002. godine.
Sa Snježanom Kordić razgovarali smo o reakcijama na njenu knjigu "Jezik i nacionalizam", predstojećoj konferenciji, ograničenjima kojima je jezik kao prostor slobode izložen.
Odavno neka knjiga nije izazvala polemike i reakcije kao Vaša "Jezik i nacionalizam". Knjigu su pratile ulične demonstracije u Osijeku, krivična prijava protiv Ministarstva kulture Hrvatske jer je pomoglo finansiranje knjige od Hrvatskog kulturnog vijeća. S druge strane, izdavača Nenada Popovića zbog iste te knjige najtiražniji njemački politički dnevnik "Süddeutsche Zeitung" proglašava za jednog od šest najistaknutijih mirotvoraca u svijetu za godinu 2010., kao jedinog Evropljanina među njima. Kako tumačite ove reakcije?
Očito u izdavanju te knjige inostrani posmatrači vide put ka dubinskom uspostavljanju mira u regiji. A naši domaći nacionalisti su se uspaničili jer razotkrivanje istine u knjizi njih slabi.
Na prvi pogled Vaša knjiga kao da najviše smeta kolegama lingvistima?
Da, jer u knjizi se pokazuje da naspram profesora lingvistike u svijetu, naši domaći profesori lingvistike na fakultetima uopće ne obrazuju i ne prosvjećuju, nego ciljano zamagljuju. Ti demagozi koji su se međusobno okitili doktorskim titulama su uveliko odgovorni i za širenje nacionalizma u sve pore društva.
Šta je namjera organizatora konferencije "Jezična politika na njemačkom govornom području i u Bosni i Hercegovini"?
Namjera je organizatora, a to su tri države njemačkog govornog područja Njemačka, Austrija i Švicarska, da se povuku paralele između njihovog jezika kojim govore te tri nacije i jezika kojim govore nacije u Bosni i Hercegovini i u susjednim zemljama. Organizatori su pozvali, među ostalim, germanistu i svjetski poznatog eksperta za policentričnost jezika Ulricha Ammona kako bi se lingvisti u Sarajevu iz prve ruke upoznali s tom internacionalno provjerenom teorijom. I kako bi je primijenili na objašnjavanje jezične situacije kod nas. Znači, bit policentričnosti je da se radi o jednom standardnom jeziku kojim govore različite nacije, najčešće u različitim državama, i pritom postoje nacionalno prepoznatljive razlike unutar jezika, ali one nisu tolike da bi se govorilo o različitim standardnim jezicima.
Istraživači policentričnih jezika ističu da su u našem slučaju razlike čak manje nego unutar nekog drugog policentričnog standardnog jezika, naprimjer unutar njemačkog, engleskog, francuskog, španjolskog, portugalskog.
Mnogo bogatije zemlje od BiH trude se da uštede gdje god mogu dok mi bukvalno rasipamo novac na lektore triju jezika (bosanski, hrvatski, srpski) a ako imamo u vidu da BiH ima 10 kantona i njihove skupštine, pa gradske skupštine, pa državni i federalni parlament... To nije mala cifra koja bi se zasigurno mogla bolje i korisnije iskoristiti?
Jasno. U to spadaju i one 54 "dvije škole pod istim krovom". Po školama razdvajaju djecu po nacionalnoj osnovi uime navodno različitih jezika i zapošljavaju duplirano nastavno osoblje, kao što rasipnički zapošljavaju armiju navodnih prevodilaca i lektora. Šta da vam kažem, očito kod nas ljudi robuju pogrešnom uvjerenju da se nacija i jezik moraju podudarati. To uvjerenje bilo je karakteristično za period nacizma u Njemačkoj. No, nakon propasti tog režima odbacili su taj stav jer su uvidjeli da on nije u skladu sa stvarnošću. Istim jezikom mogu govoriti i govore različite nacije. Pa to je slučaj sa svim većim evropskim jezicima. Prvi poslijeratni njemački kancelar Konrad Adenauer, inače konzervativan političar i predstavnik Kršćansko-demokratske stranke kao i sadašnja kancelarka, poručio je građanima Njemačke ohrabrujući ih na raskidanje s nacionalističkim pogledima: "Čovjek ne mora uvijek zastupati isti stav, niko ga ne može spriječiti da postane pametniji".
Kako nazvati jezik ili jezike kojima govorimo ili je možda za početak dovoljno da ostavimo nazive jezika, ali i da prihvatimo sve sličnosti?
Svakako bi trebalo iz ustava izostaviti bilo kakvu odredbu o zvaničnom jeziku i njegovom imenu jer to je potpuno suvišno, brojne zemlje to nemaju, među njima i Njemačka. Obični ljudi su slobodni da zovu jezik kako god hoće. Ta sloboda, naravno, ne vrijedi za lingviste jer oni moraju imati jedan naziv kojim se jasno kaže da se radi o jednom jeziku. Lingvistika nije započela našim rođenjem niti je standardni jezik nastao našim rođenjem, nego i jedno i drugo postoji već gotovo dvjesto godina. Tako unutar lingvističke nauke postoji podjednako dugo i stručni naziv kojim se kaže da se radi o jednom jeziku. Kad domaćim lingvistima smeta što u nazivu jezika vide i ime druge nacije ili im smeta što ne vide ime svoje nacije, time samo pokazuju da su odbacili neutralnu objektivnost naučnika i dali prednost vlastitim nacionalističkim emocijama. Naši lingvisti bi se mogli malo ugledati u austrijske lingviste, švicarske, američke, kojima nije problem naziv njihovog jezika. A kod nas je došlo do toga da je ime standardnog jezika kojim govorimo zabranjeno kako bi se prodavala magla da se radi o četiri standardna jezika. Treba podsjetiti i da nacije čije ime je u nazivu jezika nemaju time veća prava od drugih nacija.
U knjizi navodite kako se čak i Sud u Hagu potrudio da uštedi koristeći naučne metode da dokaže da im ne trebaju tri prevodioca?
Naravno. A nedavno je i State Department pokazao da se ne da vući za nos od naših domaći pseudolingvista koji koristeći različita imena za isti jezik varaju strance da se radi o različitim standardnim jezicima. Američki inspektor je zaključio da se radi o varijantama istog standardnog jezika i da američke diplomate ne moraju učiti četiri jezika, nego jedan. Isto kao što uče jedan policentrični arapski jezik čije se varijante govore u različitim nacijama i državama.
Zadnjih godina primjetna je hiperprodukcija rječnika, pravopisa? Da li oni imaju neku stvarnu lingvističku vrijednost, a ne samo materijalnu za autore istih?
Svako novo izdanje donosi novce autorima. A riječ je o djelima koja uglavnom nastaju prepisivanjem postojećih. Kad i uvedu nešto malo novoga, to je po pravilu štetno jer ili nepotrebno mijenjaju pravopis ili protivno jezičnoj upotrebi propisuju i zabranjuju riječi.
Da li lektori sve više postaju "policajci koji hvataju nepodobne riječi"?
Apsolutno. Sve lektorske službe treba ukinuti jer oni provode jezičnu cenzuru i time prave od ljudi iskompleksirane osobe i nacionaliste. Istaknuti učesnik sarajevske konferencije kojeg sam već spomenula Ulrich Ammon kaže kritički o jezičnoj politici koja se bavi zabranjivanjem i proganjanjem riječi da se ona pojavljuje u totalitarnim režimima, i da je strahote takve jezične politike oslikao George Orwell na primjeru newspeaka. A mi, evo, danas u stvarnosti imamo priliku na svojoj koži osjetiti to na šta je Orwell upozorio.
|
- 23:31 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
30.03.2011., srijeda
Lj,
zahvaljujem za Dezulovicev tekst.Vec sam ga procitao.
Malo je smijeha pred nama osim sto ulazimo u prvi april.
Hihotanja, glasnog roptanja i placa i onako imamao svakog dana na pretek.
Dezulovic je meni uvijek bio znacajan i osobem u naslucivanju jedng izlaza iz gradjansko maloumnog tora, sagledao ga i ukazao onima koji zele da se iz njega presele u neku, nazovi, ljudsku ljusturu.
Neobicno me golica koincidencija naseg istovremenog obracuna sa Vesninim darovima umotanim u celofanu.
Pozdravlja vas Severino
Severino, nadam se da će vas ovaj Dežulovićev tekst iz Slobodneoraspoložiti i nasmijati!! Pozdrav, (Lj.)
|
- 12:09 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
28.03.2011., ponedjeljak
Povodom predstojeceg novog popisa stanovnistva, koji nije nista drugo nego nadogradnja nevjerodostojnog prijasnjeg popisa, kao i povodom predstojecih parlamentalnih izbora, koji su doveli na vlast HDZ obicnim falsifikatima boravisnih prebivalista, kupovinom glasacke dijaspore i neupucene katolicke pastve koju su dobro unovcili u svojstvu objekata njeni vatikanski trgovci, gradjanstvo se ove zemlje nalazi pred jedinstvenim izazovom obrane vlastitog dostojanstva i sudbine dolazecih generacija da se ujedini u vlastitu drustvenu snagu kao jedini znacajni faktor koji moze utjecati na jedan civilizacijski ishod bojkotiranjem nametnutog i neoportunog popisa stanovnistva, te formiranje nove drustvene snage koja bi mogla da predstavi jednu istinsku demokratsku prevagu na dolazecim parlamentarnim izborma.
Pozivlju se subjekti koji cuvaju vlastito racionalno sebstvo iznad nacionalnog, vjerskog, ideoloskog, nadasve iznad malogradjanskog mentaliteta i promocurnih interesa, da se jave vlastitim sugestijama, dodatnim prijedlozima na profiliranju jedne nove, ujedinjene drustvene snage, koja bi nakon svega znala unijeti bar jednu humaniju dimenziju u obnavljanju ovog naseg posve iscrpljenog i zagubljenog drustva.
Posaljite svoje prijedloge i uslove ucesca na donju privremenu adresu:
www.severinomajkus.com/blog
sevmajkus@inet.hr
ili se pridruzite grupnom Skypu: severino majkus, nedeljom od 15 sati nadalje,
pojedinacno u svako vrijeme.
|
- 00:35 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
26.03.2011., subota
Was there any events to comparison with nowdays Tunnisian rising
An excerpt from Francis Wheen's : Karl Marx, A life
Alonside the history of bragging and xenophobia, however, there is another tradition – quiter but no less enduring – of English internationalism, particularly among trade unionists. One thinks of their campaigns agaist South African apartheid, or their refusal to produce goods for the Chilean dictatorship in the 1970s: time and again, at least some British workers have been willing to demonstrate an instinctive kinship with the oppressed. As the Chartist George Julian Harney said at the time of the 1847 Portuguese uprising, 'People are beginning to understand that foreign as well as domestic questions do affect them; that a blow struck at Liberty on the Tagus is an injury to the friends of Freedom on the Thames; that the success of Republicanism in France would be the doom of Tyranny in every other land ; and the triunf of England's democratic Charter would be the salvation of the millions troughout Europe.' It would be easy to assume, as the ruling elite of the time did, that these friends of Freedom on the Thames existed only in Harney's imagination.
Why else did England remain immune from the revolutionary epidemic tha afflicted the rest of Europe in 1848? Harney' society of Fraternal Democrats – whose committee included refugees from France, Germany, Switzerland and Scandinavia- might hold meetings to discuss the stirring events on the Continent, but did ordinary British workers care two hoots about the struggle in far-away countries of which they knew nothing?
The answer was provided by the astonishing 'Haynau incident' of 1950 – wich, by happy coincidence, did indeed take place right beside the Thames. Field Marshal Baron von Haynau was a brutal Austrian commander known as 'the Hyena' who had fully earned the sobriquet by torturing the prisoners and flogging women whilw suppressing revolts in Italy and Hungary. In August 1850, as a respite from these exhausting duties, he took a short holiday inLondon, where his sightseeing intinerary included a tour of Barclay and Perkin's Brewery on the south bank of the river. Though Geore Julian Harnay encouraged all friends of freedom to prptest at the visit he had litle hope of success – and was as suprised as anyone by what happened next. As soon as the Hyena entered the brewery, a pose of drymen threw a bale of hay on his head and pelted him with manure. He than run out into the street, where lightermen and coal-heavers joined the chase -. Ripping his clothes, yanking out great tufts of his moustaches and shouting 'Down with the Austrian butcher!' Haynau tried to hide in a dustbbin at the George Inn on Bankside, but was soon routed out and pelted with more dung. By the time the police reached the pub, rowing him across the Thames to safety, the bedraggled and humilated butcher was in no fit state to continue his holiday. Within hours, a new song could be heard in the streets of Southwark:
Turn him out, turn him out, from our side of Thames,
Let him go to great Tories and high – titled dames.
He may walk the West End and parade in in his pride,
But he' ll not come back again near the George in Bankside.
|
- 17:13 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
NA PUT NOSIM
Pasiju vjernost i maciju sracunatost.
Marksovu poruku : „Nije ljudska svijest koja determinira njegovo bice, vec obratno, njegovo drustveno bice determinira njegovu svijest.“
Engelsovu zabludu : „Najvecu revoluciju dosad oznacila je pojava Krscanstva.“
De Leona: „ Dosta nam je vasih 'reformi' ! Moralnih mediokritetskih i djetinjih aspiracija malogradjanskih pokreta, u vremanima kolosalnih drustvenih problema, koji kucaju na vrata svakom covjeku sa zahtjevom da budu rijeseni.“
Ponijet cu svakako i Petera Medavara: „ Sirenje srednjoskolskog i fakultetskog obrazovanja pridonijelo je nastanku velikog broja ljudi koji cesto imaju dobar razvijen smisao za kulturu i knjisku ucenost, ali to obrazovanje daleko premasuje njihove sposobnosti analitickog razmisljanja.“
I Antonia R. Domasia : „ Stvar koju najneizostavnije, kao ljudska bica mozemo uciniti, svakog dana svog zivota, jest podsjecati sebe i druge na svoju slozenost, krhtost, ogranicenost i jedinstvenost.“
Chopinov Nocturno, Beethovenovu Pastoralu, Van Goghove Vrane nad zitom, Munchov Krik.
Vesnin poklon.
Ljilju : „ Vi samo pratite jedinstvenog sebe i privlacite nevrijeme kao gromobran u ovom neproduhovljenom svijetu.“
Ponijet cu Homerovog : „Nitko“, Hamleta, Don Quichotta, Idiota i Zaratustru.
Javite mi sto vi spremate u svoju vrecu.
www.severinomajkus.com
|
- 13:40 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
25.03.2011., petak
Jos jedna vatikanska svinjarija
Bozanic: "Dugorocno je skromnije ono sto je skuplje."
Hoce li onda Vatikan tim svojim majnim milijunima krenuti u jos majnije izgradnje sirotista za milijune gladnih, nezaposlenih, duhovno i fizicki osakacenih i od njihova boga zapostavljenih.
Tako im luciferskih molitva.
|
- 01:07 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Drustvena svijest
Suvremene generacije, djeca smo gradjanskog mentaliteta, odnosno gradjanski je
mentalitet poput naseg roditelja kojeg nismo birali. Nismo ga izborili niti pozeljeli, nije nam ga donio ni Mose s neba. Predali su nam ga bioloski roditelji i ekonomskopoliticki sustav kao sto on, sljedstveno, i prelazi na buduce generacije, te je, svjesno ili podsvjesno,pasivno ili aktivno, ljudsko fluidno bice uvijek prilijegalo koritima danih drustvenih tokova.
Filozofi su, u toku povijesti taj socioloski mentalitet prekopavali, krampali po njemu i preoravali. Nitko, medjutim, nije prodirao u njegovu uzrocnu bit sve do pojave devetnaest stoljetnog humanizma i Marks-Engelsovog znanstvenog socijaliza sazdanog na trima teorijskim stupovima:
1. Materijalisticko pojmovanje historije,
2. Klasni antagonizam, i
3. zakon Viska vrijednosti.
U tom trojnom skupu implementiran je upravo onaj najznacajniji biser sto ga je covjek ikad izbrusio. Poput grmljavinskog blijeska obasjao je nebo nad covjecanstvom, i zameo za sva vremena Moseove opeke Deset bozijih zapovjedi, te, na njihovom mjestu, Karl Marx ispisuje na pergamenu svoj novi tekst:
„ Nije ljudska svijest koja determinira njegovo bice, vec obratno, njegovo drustveno bice determinira njegovu svijest.“
|
- 00:13 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
23.03.2011., srijeda
STO MORA UCINITI BUDUCA VLAST
"Koja god od stranaka, za koju Kiboke neće glasati, dobila sljedeće izbore, morala bi biti svjesna da upravljanje državom nije tako teško kao što nam se predstavlja. Za dovoljno sposobne (znači: ne genijalce, nego samo dovoljno sposobne) pojedince bi to trebalo biti komplicirano poput vođenja vlastitog kućnog budžeta. Trenutni vlastodršci se nisu baš iskazali. Problem vlasti je što ne sluša narod, a država pripada narodu. Mi JESMO država. Znači, sve što treba napraviti je ponekad poslušati narod."
Kiboke ovdje upada u vlastitu mrezu ispletenih zabluda iz koje se ne moze izvuci, Sto vise, uvlaci nas u istu zavrzlamu.
Drzava, to nije narod., niti ona pripada njemu. Drzava to nije mi svi. Drzava je interesni organ prisile vladajuce oligarhije nad razvlastenom masom.
Drazava je krumpirova zlatica u krumpiristu, breme civilazacijskog drustva broj jedan, kao jedini zastitnik i jedini upravljac poslovima, svim poslovima nadcinjenih kasta i direktni neprijatelj pokorenih, podcinjenih i eksploatisanih masa.
Dokaz tome jest sto Drazavu ne odrzavaju te mase i ako ju podrzavaju vlasitim zabludama
Drzava se masno ziri iskljucivo na Visku Vrijednosti kojeg nadcinjene kaste sisu iz proizvodjackih masa, ma kako se nekome prohtije da ih krsti : Masama, Obezvlastenim nosiocima radne snage, Radnicima ili Lumpenproleterima.
Drugim rijecima ,Drzava je sazdana na sili malobrojnih, kukavno branjena i sticena perverznim lazima iskovanih od njenih strucnjaka, spindoktora, kreatora "neprijateljske " drugosti : rasne, nacionalne, vjerske , ideoloske, kulturne i eticke pripadnosti. Geslo joj je Razjedini, Podjeli, Vladaj, Eksploatisi i siri Neupucenost.........
|
- 08:38 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
22.03.2011., utorak
"POLITIČKI PROTIVNICI KOJI SU POSTALI PRIJATELJI
PUSIĆ: Luka, vi ste pjesnička duša BEBIĆ: Jesam, Vesna, razumijem prosvjednike koji imaju svoje vizije". Jutarnji list,22.3.2011.
Kao naivcina cesto sam se pitao sto zapravo Vesna radi u drustvu Cacica i Jakovcica, sada i barbe Luke. Nije li to uvertira Velike Predizborne Koalicije na spasavanju onog sto se jos spasiti dade pred naletom "neupucene, pokradene i nezahvalne raje prema svojim tastim , bahatim, drskim i plosnim salonjama .
|
- 14:38 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
21.03.2011., ponedjeljak
Vatikanska svinjarija stoljeca:
"Koristenje prezervativa moze biti opravdano kada prostitutka rabi kondom,to je cin moralizacije."
Jer ona nezna kako bi drukcije moralisala, pa se zbog toga odluci da postane prostitutka.
Byronovom poetikom:
"Wanderer, stop and piss."
|
- 16:03 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
17.03.2011., četvrtak
ZASTO SVETA KRSCANSKA ALIJANSA EU NE POKRECE ZABRANU LETOVA NAD LIBIJOM
Na vrhuncu bezumlja jednog tiranina, Gadafi je danas naredio svojoj paklenoj armadi da poravna sa zemljom pobunjeni Bengazi i sve druge domace gradove oko njega.
Nakon sto je Europska Unija jucer ostala „neodlucna“ u svojoj aktivno interventno krscanskoj humanoj misiji na spasavanju jedne cjelovite nacije, manijak punim zanosom krece na satiranje svega sto mu nije po volji.
Libijska armada, kao i sve armade svijeta, tu su, ko bajagi, da stite vlastitu zemlju od vanjskog agresora, dok im je prava i jedina namjena stititi vlastitog klasnog tiranina od domacih podcinjenih masa.
Zadnju je lekciju na toj tragicnoj stvarnosti upravo polucilo covjecanstvo, i uzaludno ju prespavalo, dok je Jugoslavenska „Narodna“ Armija (JNA) sijala milijune nagaznih mina diljem zemlje, kako bi nadolazecim novim tiraninima Milosevicu i Tudjmanu obezbijedila sto slabiji otpor klasno podcinjenih masa i sto komotnije pripremila osvajacki teren novim vladarskim kastama Balkana.
Libija, bila bi identicna repriza jednog slicnog krvoprolica kad nebi lezala na bogatim izvorima nafte, nad kojima likuje zedna burzujska Europa, dajuci dragom domacem Marsu dovoljno vremena da joj pripremi sto oslabljeniji teren za upad na njena buduca pojilista.
Na Balkanu bilo je dovoljno jedno parcijalno kljanje da bi njime zavladali domaci Gusari i usli u ravnopravni krizarski„deal“ europskim partnerom u konacnu podjelu sveukupnog plijena.
Libija danas krece prakticnijim i direktnijim putem, spremna da se potamani i „posljednji njen stanovnik“, kako bi europski klasni krscanin, na njenim lesevima utovio svoju naftnu zedj.
Muk covjecanstva kruzi i dalje njegovim globusom.
|
- 13:47 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
16.03.2011., srijeda
Jos o Reformi i Revoluciji - o Reformisti i Revolucionaru.
Reforma je poput dotrajale drustvene bacve koju treba stalno krpati, zatezati joj obruce, lijepiti pukotine i prekrivati njene najslabije djelove prebojavanjem, kako bi se, u nedostatku spoznaja, interesnih kontroverza sto brane status quo individualnog maloumnog egoizma, koji iz dana u dan zateze njeno rasprsnuce i uzrokovanje daleko vecih steta nego da se pravovremeno sagradi jedan posma novi kontejner u duhu savremenih tehnoloskih spoznaja, i cime bi se osigurala njegov a efikasna daljnja primjena, ustedilo na vremenu i troskovima na opcu dobrobit drustva, umjesto uzaludno odrzavanja one posve trule bacve , ciji je vijek trajanja odavno vec istekao.
Taj bi posao predstavljao jednu temeljitu promjenu kvalitete i kvantitete koje nazivljemo drustvenom Revolucijom.
Reformista i Revolucionar se u tome zaticu na razlicitim smjerovima.
Po De Leonovim rijecima: “Reformistu privlaci centrifugalna, dok revolucionara privlaci centripetalna sila“.
Reformista je sazdan od dotrajalih organskih i mentalno labiljnih struktura; bez cvrsto karakternih temelja, svaki ga drustveni povjetarac kotrlja pravcima promucurja , podanickim i kukavnim stihijama oportunizma, slijepim sljedbenistvom na izdajsvu sebe samog i vlastitog okruzenja, odrzavajuci se, u svemu tome, jednom te istom strategijom, kada hvali ili vam zabada noz u ledja.
Revolucionar, kojim upravlja centripetalna dustvena sila, stoji na cvrstom tlu, obradjenim na novo stecenim vrijednostima humanisticke znanosti, njenih ekonomskopolitickih, sljedstveno, kulturnih, eticko moralnog i racijonalnog mentaliteta. Nadasve, revolucionar se uvijek zatice u identifikaciji vlastitih interesa sa opcim interesima svog drustva, sto ga direktno transformise iz uporabnog objekta na put k dostojnom ljudskom bicu.
|
- 14:04 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
15.03.2011., utorak
Bogovi su pali na tjeme
Ovih smo dana imali jos jednu rijetku ali velicanstvenu TV reprizu Bogovi su pali na tjeme, pa se nakon toga tesko snaci kad ti se pod nos servira Dizdaricevo intelektualno kretenstvo u sluzbi bosanske diplomacije na misiji u Jordanu, gdje se hvali njeno kraljevsko visocanstvo na prosvjetnim promocijama onih istih drustvenih subjekata, iz kojih ono crpi zivotni sok za odrzanje vlastito prostituiranog kraljicinog trona.
Vjecno stjerivani, opet, po bezbroj puta, jurimo na ulicu, napamet da sa Sloterdjikom citiramo Petera Medawara, 'jer je pre dobar da bi ga se zadrzalo za sebe.'
„…sirenje srednjoskolskog i fakultetskog obrazovanja pridonijelo je velikom broju ljudi koji cesto imaju dobar razvijen smisao za kulturu i knjisku ucenost, ali to obrazovanje daleko premasuje njihove sposobnosti analitickog razmisljanja.“
|
- 16:01 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
- 12:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Burzujske proizvodne superstrukture i njeni sistemi razmjene, ulagorile su covjecanstvo u visoki globalni obruc gradjansko maloumnog mentaliteta.
Marksova teorija da su upravo nacin proizvodnje i njegove razmjene jedini faktor koji determinira drustvenu svijest, upravo se svodi u svoj najvisi drustveno aktualni vrhunac.
Sto milijuna Japanaca se ovih dana naslo u orahovoj ljusci na pobjesnjelom tsunamiju i raspada atomskih elektrana.
Jeli to, mozda, tek kraj atomske ere, povratak ljudske vrste u iskonsku spilju, ili jedna konacna prisila kaja stjeruje covjecanstvo da napokom stane na vlastite noge kao jedino svijesno i odgovorno bice ove Planete.
Nadi, zabludi i zdravom razumu vise nema mjesta da se medjusobno brkaju.
|
- 11:54 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
13.03.2011., nedjelja
Hrvatski trojni pakt: Rohatinski-Linic-Jezic
Nakon sto je burzujsko drustvo ispucalo svu paljativnu reformatorsku municiju, vise se ne radi o tome dali ce hrvatski ekonomskopoliticki komesarijat HDZ-SDP-i HNB-a , kirurskim nozem stezati ili rastezati njegovu naboranu sedmoslojnu kozu, preodjenuti svega ili djelomicno, reformirati mu babaroginim caranjem bezdusne i vanrazumske tjelesne ostatke, vec da svjetske proizvodne snage kao vecinsko stanovnistvo Planete sazriju do svoje kriticne tocke i preuzmu u svoje ruke cjelokupna sredstva ekonomske proizvodnje za spas ljudske vrste.
|
- 13:51 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
YouTube- Devastating tsumani hit Japan
Comment:
@Bobacharger "shut the fuck up your doing it too while your here criticizing people on youtube you could be out in japan helping others yet your here criticizing other people cause they are not praying or believing in god get the hell out of here you damn hypocrite and stop wasting time on youtube with your stupid belief crap u fucking christian faggot go out and do something and confront the issue instead of being on youtube and wasting your whole day while you can be helping innocent people."˙
|
- 11:57 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
11.03.2011., petak
"ODGOVOR NJIMA"
Jos jedna groteska izlijeće iz hrvatske društvene jazbine ,nakon,( da se ne spominje stoljeće sedmo), tek 1937. godinu, jednu od ovdašnjih pogrebnih rekvjuma nad posljednjim balkanskim marksistima, koji su završili svoju revolucionarnu misiju u sibirskom živom blatu, i doživotno anasteziranog velikog Krleze, kako bi neometano stupila na javnu scenu jedna sjena, poput današnjeg libijskog pijetla. Staljinov opunomoćenik da sije Balkanom novi društveni korov reakcionarnog reformatorstva i spasi sto se jos spasiti dade, barem u lokalnom, gradjanskom maloumnom mentalitetu. Bile su to sretne godine fasisticke Azdaje koja je zatamnila nebo nad Europom, kulminirajući Robentrop- Molotovim sporazumu o predstojećim im najvelicanstvenim masovnim smaknućima stotinjak milijuna ljudskih bica, cije kosti leze jos danas na savjesti „živih", pokunjenih, porobljenih i omamljenim masa novim zapahom krscanskog tamjana, reuskrsnucem nacionalističke dvonožne nemani, preodjenutog fasiste u jucerasnju mi upucenu Popovicevu Povelju Ljudskih Prava i u komunističku najnoviju svinjariju koja nice u novo porobljenoj Kini pod motom: „Kapitalizam da, demokracija ne"!!!
Dok nakon sto godina Globusom jos kruži eho De Leonovog krika upućenog civiliziranom čovječanstvu: „DOSTA NAM JE VAŠIH 'REFORMI' ! MORALNIH MEDIOKRITETSKO I DJETINJIH ASPIRACIJA MALOGRADJANSKIH POKRETA, U VREMENIMA KOLOSALNIH DRUŠTVENIH PROBLEMA, KOJI KUCAJU NA VRATA SVAKOM ČOVJEKU SA ZAHTJEVOM DA BUDU RIJEŠENI"
Lenjin je kasnije, umjesto da sprema svoj revolucionarni bolsevizam i obećanu primjenu u budućoj Oktobarskoj revoluciji De Leonove Radničke Savjete,(Sovjete), upao u vlastitu klopku feudalno ruskog mentaliteta , prihvaća ponudjenu mu famoznu zeljeznicku kompoziciju od strane njemačkih Junkera, koja ce ga prevesti iz Švicarske u Petrograd na dizanje bune medju ruskim mužićima, i koji su, na sebi svojstven način, i bez njega znali smaknuti carski simbol feudalne ugnjetenosti, ukljucujuci one jadne djevojcice koje su se zatekle u njegovom okruženju bez vlastita izbora. Stupajući na ruski tron Lenjin, za uzvratnu uslugu njemačkim Junkerima, i onako vec poraženim, potpisuje bezuvjetni mir, iz dzjepne potsjetnice vadi De Leonove „Sovjete" i predaje ih svečano na 10. kongresu SKPb-a u ruke najkrvavijoj ljudskoj birokratskoj nemani, koja, pod dirigentskim stapom velikog Azijate kolje desetine milijuna vlastitog ziteljstva, na cemu je imao da mu zavidi i sam Hitler. Lenjinov zločin tu postaje tim veći stoje je izbjegao, svjesno ili ne, kao dokazani marksista, da se priključi njemačkim Spartakovcima Roze Luksemburg i pridonese svoj dragocjeni udio u prvoj europskoj pripremi sazrjelih uvjeta za jednu konačnu pobjedonosnu sociajlisticku revoluciju u tadašnjoj razvijenoj Njemačkoj. Ma ništa zato! Staljin ce to kasnije da ispravi u 1933. godini, kad se tri milijuna ujedinjene radničke klase Njemačke sprema, po drugi puta, da konačno obračuna sa maloumnom burzoazijom preodjenutom u reformatorsku Weimarsku socialdemokratsku republiku i prijetećem rastu Nacizma, da pošalje u njemačku svog vjernog psa Radeka, smiri i razjedini njemačku radničku klasu, cekajuci da joj Veliki Bacuska jednom donese na pladnju sociajlisticku revoluciju po zakuhu vlastitog okusa.
Dok je istovremeno balkanski pjetao, u luksusnim hotelima Moskve, sastavljao liste za odstrijel jugoslavenskih marksista, lupao po tamošnjim klavirima smaknutih nježnih burzujskih dama.
Nakon sto 1945 stupa na scenu Druga Jugoslavija, njeni partizanski bataljoni, rasuti diljem Istrie, u povlačenju sa zadnjih antifašističkih bitaka oslobadjanja Trsta, stavljaju postrojene paljbene plotune na raspolaganje uličnim procesijama krscanskim prelatima, koji su do tada i najcesce bili u svojoj obicajenoj službi ljudskom tiraninu. A kad smo papci- pionircici 1947. godine zaplesali na porečkom trgu Titovo kolo sa pjesmom :"Oj Partijo..", ubrzo se tu našao „upućeni" partijac koji, snagom svog hira rastavlja to kolo i rastjerao bez ikakvih obrazloženja. Trebala je tu prolaziti medjunarodna komisja koju je sastavio Churchil „antzifasista", onaj te isti tip iz Prvog svjetskog rata, koji je Irakom ucrtavao nove granice sto omedjuju značajne naftne izvore, rastjerivao milijusku zivalj Armena i Turkmena sa njihovih domova i slao u genocidnu smrt bojnim otrovima engleske imperijalne avijacije. No, kad je jednom prošla ta usijana medjunarodna komisija, ( koja ovdje veoma podsjeća na jučerašnju SRP-ovu Popovicevu propovijed o Medjunarodnoj povelji o ljuskim pravima), odjednom su se, u toku kasnih noći rastrkali našim selima, onim istim kamionima kojima su nas gonili Mussolinijevi fasisti i Hitlerovi nacisti,sad preodjenuti u narodne komesare koji sa pištoljima oko pojasa dizu iz kreveta sve muško na „dobrovoljni" rad u izgradnji posve nove, veće, ljepše i sjajnije imperije za novopečene društvene klase. Jedino je Krajacic odlučio da se osloni na vlastite snage, jer je pomoću jedne zapljenjene njemačke cisterne, navodno, sam dovlačio morsku vodu iz Jadrana u zagrebački centar gdje je nicao njegov prvi zemaljski raj, „socijalistički" bazen.
I tako redom dalje, sve u stilu nekog pet milenijskog klasno društvenog antagonizma; jednom sazdanim na principima 2+2=5, koji radjaju nove stručnjake, da na tom matematičkom hokus- pokus razviju do u beskonacnost svu dokazivost njihovih računalnih operacija. Pomoću njih, ovdje su se dalje hvatali u toku beogradskih noći, 1948. godine, ulicom generala ZDANOVA, grčke partizanske izbjeglice, Markosovi ranjenici, njihove zene,djecu. Ukrcavali na kamione, te za engleske imperijalne skude prevozili natrag na grčke granice, ravno u ruke njenom krniku. (Osobno sam svjedočio toj svirepoj tragediji). Sve daljnje računalne operacije odvijale se same od sebe. Jure Bilic, po toj istoj matematičkoj operacije nalaze osnutak Solinskih „Radničkih Savjeta", koji su odigrali jednu od značajnih uloga u balkanskom društveno cirkusu zvanom „samoupravni socijalizam", iz njega je ponikao korov Ustava iz 1974. godine, kojim se taj isti samoupravni socijalizam odjednom rasparcava u nacionalističke enklave, koje ce Milosevicevi i Tudjmanovi krvnici devedesetih zateci kao spremne armade novih krvoprolića.
Znakomito da tim masovnim zločinima stoje na celu, uz par uvezenih picamakera iz inostranstva i katolicke hijerarhije, barem po riječima prvog predsjednika SRP-a Hrvatske, ni manje ni vise, nastalo je osamdeset tisuća, preko noći prebjeglih iz Saveza Komunista Hrvatske u današnju kriminalnu bandu Hrvatske Demokratske Zajednice. Tu je i njena kompletna „oporba" koja joj sluzi za svečani ukras pred vanjskim svijetom.
Ovih se dana, dok brojne strjelice padaju oko mene, tek rado prisjećam Milana Kangrge, koji je nakon jednog nagovorenog nastupa na godišnjoj skupstini SRP-a Hrvatske brutalno popljuvao i oklevetao očitim lažima jedinog značajnijeg marksiste u cjelokupnoj povjesti poslije Marksa, Daniela De Leona, priznajući na licu mjesta da nije nikad ni cuo za njega. Dok, nakon toga, citajuci njegova skrusena pisma, zamišljajući ga pognute iskrene glave, koji jedini ima ljudska muda da bar indirektno sagledava svoju moju, nasu opcu ljudsku slabost. Od tada pa do kraja svog bica, sobom u džepu držim svoje Don Quichottovsko koplje u obliku citata Antonia R. Domasia: „Stvar koju najnizostavnije kao ljudska bica možemo činiti, svavakog dana svog života, jest podsjećati sebe i druge na svoju složenost, krhtost, ograničenost i jedinstvenost".
Stiče se takodjer ohrabrujući dojam o našem Kapuralinu,sinu borca koji je ponudu svoje Partije svojevremeno,navodno, rado prihvatio da mu se sagradi nova kuca, pod uvjetom da se to isto učini i njegovom jos potrebnijem susjedu. Jasno zasto je senior Kapuralin time ostao bez svoje nove kuce. Vlado zamjetno i ponosno koraca genetskim putevima svog predka, sto je najbolje vidljivo iz njegovih svijezijh javnih nastupa u kojima se sve manje osjeća prisudstvo klaunskog, bijelocigaretnog spicavog kirkusanera, koji se svojim marsalskim odorama triju armijskih sila razmeće po tri puta dnevno, zatezuci pred ogledalom sad sivu, bijelu ili plavu maškaru, kojom ce ispresionirati zadnje ostatke jednog trulog srednjevjekovlja, careve i prinčeve,svjetske kurve,i nadasve progonioce marksovog znanstvenog socijalizma, koji opstaje u SAD Amerike vec 120 godina, usprkos i na inat cjelokupnoj sramoti dvadesetstoljetne pojave jednog podlog dustvenog monstruma kamufliranog u ruhu „Komuniste"!!! Kakva idila reakcionarnim snagama da se danas množe na takvom podneblju ! I kakva tragedija nanijeta čovječanstvu u izgubljenom povjerenju prema samome sebi!
P.S.
Nisam kopao po vašim adresarima da vam se javim.
Naprotiv, cutao sam godinama posred vase jadnosti, nadajući se da ce u vašem situ bar ostati jos koje vrijedno humano zrno.
E, pa natjerali ste me da odem u javnost.
Hvala vam.
www.severinomajkus.com.blog
|
- 23:18 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
10.03.2011., četvrtak
The People Celebrates 120 Years of Socialist Education.
Der Sozialist and the Workmen's Advocate were the official journals of the SLP in the late 1880s, before the SLP became a full Marxist party in 1890. The People began piblishing on April 5, 1891 and has continue since then. A daily edition was published from 1900- 1914, with the weekly continuihg until 1979. The Montly People was a supplement briefly exparimented with in the early 1900s. The present biweekly tabloid has been published since 1979.
The People has not been carrying out this mission on its own. It is the official journal of the Socijalist Labor Party of America, the original party of socialism in the United State an d the only US party tht upholds genuine Marxian socialism.
Accoredingly, it has not only been teaching the class struggle, scientific socialism and the socialist goal for 120 years by now; it has also been providing workers with a program throught which they can organise to build a socijalist society. In 1904, The People's second and most accomplished editor, Daniel De Leon, made a landmark contribution to the party's program and to the cause of working-class emancipation generarlly, when he put forth the principles and tactics of Socialist Industrial Unionism.
Briefly, the socijalist industrial union program places the primary emphasis on the economic organization of labor as the vehicle for creating a socijalist society. A socijalist political party also has a vital role to play, but as De Leon pointed out, a socijalist society cannot be administered by a party-dominated state; it must be administered by the workers theselves, through their own organization based in the industries.
De Lon reasoned that this must be the real mission of the union organization. Union must move beyond the goal of mere bargaining with the exploiters, a perspective that accepts capitalism and pave the way for defeat. Instead, they must aim to organize the entire working class, along industrial lines, to back up the political demand for socialism with the force of industrial organization, and to „take, hold and operate“ the means of production to effect the change to socialism.
These unions would then become the governing body of socijalist society, the means throungh which workers could administer the economy and govern their common affairs collectively and democratically, with neither capitalist nor state power to
exploit and oppress them.“
The Pople, April 6, 1991.
|
- 15:59 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
- 14:25 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
- 14:13 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
08.03.2011., utorak
Drustvena svijest
Oni koji misle i vjeruju sebi da mogu rijesiti egzistencijalne probleme u krugu vlastite provincijalne vukojebine, okruzene jednim svijetom sazrelih ekonomsko politickih kontradikcija, mogu to postici tek putem imanentnih pravila koji upravljaju tim jazbinama.
Marx je jos polovinom osamnajstog stoljeca smjestio tu „svijest“ u znanstvenu kategoriju drustveno ekonomskih zakonitosti, na kojima se zasnovao cjelokupni civilizacijski razvoj od prahistorije do nasih dana:
„In the social production of their life ,men enter into definite relations that are indispensable and independant of their will, relations of production which correspond to a definite stage of development of their material productive forces.The sum total of these relations constitute the economic structur of society, the real fundation, on which rise a legal and political superstructure and to which correspond definite forms of social consciousness. The mode of production of material life conditions the social, political and intellectual process in general. It is not the consciousness of men that determines their being, but, on the contrary, their social being that deternines their consciouss.
At a certain stage of development these 'material relation' become intolerably restrictive, and then begins an epoch of social revolution in which the whole immense 'superstructure' of consciousness- legal, political, religious, aesthetic-melt as quicly as snowfall on a sunny winter morning. This has happened with every precious mode of production, from the Asiatic to the feudal , and would most assuredly be the fate of the modern bourgeois tyranny…“
|
- 20:04 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
05.03.2011., subota
Kako ljudi "odjednom" postaju tuđi
Provedeš neko vrijeme sa strane; otputuješ i u mogućnosti si sagledati svoj život kao krcat izlog tematski jako loše posloženih detalja. Nakon analize vlastite osobe, a neki ju, nažalost, uporno preskaču, počneš analizirati ljude koji su u tom izlogu, piše Tratinčica. Shvatiš ubrzo da neke guraš uporno u izlog i brišeš s njih prašinu nastojeći ostaviti prolaznicima, a često i samome sebi, što bolji pogled, ne shvaćajući da je sva ta silna prašina na nekima od njih zapravo znak da su odavno već trebali biti u skladištu…
newseditor [05.03.2011. 08:28] - Komentiraj (1) - #
Ta sluzava bica nisu prasnjavi predmeti za skladistenja.
Upravo ih trebamo izloziti na mjesta kuda cesto prolazimo, da nam ostanu svakodnevna i vjecna opomena : kako se ljudsko bice moze zrozati na svoje egzistencijalno dno prvobitnog animaliteta.
Njihova besramna i promocurna golotinja, da nas potsjeca kako se ocuvati od njihove kancerogene, nezasitne zarazne bolestine, koja se hrani mesom, krvlju, zdravo razumom i ljudskim dusama, izrastajuci u naj grabezljivog monstruma Planete.
U prolazu kraj njih da se pitamo: od kud, i cemu te stojece vrece, ispunjene vlastitim tastinama, zakrzljalih kraljeznica, nadomjestenih vise slojnom koznom sluzi, vjerskih, nacionalnih i ideolosko obmanjujucim cinizmima.
Nadasve da se, u svojim ljudskim ostacima pitamo: Zar su i nasa djeca sljedeca ?
|
- 12:21 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
04.03.2011., petak
National Secretary SLP of America, Robert Bills,
on the question:
DEFANGING MARX
„I am not familiar with Peter Singer's book on Marx, thought a quick cheeck to the Internet informs me it dates from 1980. I am, however, familiar with other efforts to „defang“Marx by characterizing him as just another idle philosopher and stripping him of his revolutionary credentials. Those efforts date back to at least the 1960s and emanate primarily from acadeemic and Social democrat sources. Eric Fromm, among others, comes to mind. Lately they even come out of Roman Catholic Church, which has inplicintly endorsed the views expressed in the Jesuit newspaper, La civilta' Cattolica, by a professor of philosophy at a European Catholic University.
The article is not available in English, as far as I know, but The Times of London summed it up on October 22. as fallows:
L'Osservatore Romano, the Vatican newspaper, said yesterday that Marx early critiques of capitalism had highlighted the 'social alienation' felt by the 'large part of humanity' that remained excluded, even now, from economic and political decision-making. Georg Sans , a German born professor of the history of contemporary philosophy at the pontifical Gregorian Universiti, wrote in a article that Marx's work remained especially relevant today as mankind was seeking 'a new harmony' between its needs and the natural environment. Hi also said that Marx's theories may help to explain the endurung issue of income inequality whithin capitalist societies. 'We have to ask ouselves, with Marx, whether the form of alienation of which he spoke have their origin in the capitalist system,' Professor Sans wrote. 'If money as such does not multiply on its own, how are we to explain the accumaulation of wealth in the hand of few?'“
But the better part of The Times summary was in what followed:
Professor Sans argue that Marx's intellectual legacy was marred by the misappriation of his work by the communist regimes of the 20th century. 'It is not exaggeration to say that nothing has damaged the interests of Marx the philosopher more than Marxism', he said.
„This“, the Times went on, „overturns a century of Catholic hostility to his creed. Two years ago Benedict XVI singled out out marxism as one of the great scourges of the moder age. The Marxist system, where it foun its way into government, not only left a sad heritage of economic and ecological destruction, buat also a painful destruction of the human spirit,' he told an audience in Brazil.
Then again the Pope has been busy reapprising modern capitalism. Bendict's latest encyclical, Charity in Truth, offers a direct response to the recession, arguing that global capitalism has lost its way and that Church teachings can help to restore economic health by focusing on justice for the weak and closer regulation of the market.“
All of this is unmitigated nonsense, of course, and only serves to underscore the fundamentally immoral and opportunistic nature of the Roman Catholic Church.
While it is certainly true that Marx's ideas were misappropriated by the „Communist“ and, for that matter, Social Democratic regimes of 20th Century, it is equally disingenuouse to contend „that nothing has domaged the intersts of Marx the philosdopher more than Marxism,“ by which it is meant to suggest that the misappropriation of Marx's „philosophical“ ideas somehow did not extend to the social, economic and political institutions erected by the former Soviet Union and other so- called socijalist regimes.
At the same time, the contentions also comprise a clear-cut case of confession and
avoidance on part of the Church and all others who have supported the capitalist system all along. If capitalism alienates and concentrates wealth to the detriment of society as a whole, which it obiously does, then its cheerleaders and apologists, among which the Church has filled a prominent and vociferous role, share in that responsability. What the Church would argue, of course, is that capitalism has anti-social effects only because it is not governed by Roman Catholic precepts of morality, etc., which evidently do not include bearing false witness against one's neighbor, as the Church surely has against Karl Marx.
The simple truth is that Marx cannot be divided into two separate and independant part and that his observations on the cruel effects of capitalism-the philosophical half-flow from and are inestricably connected to his scientific dissection of how the capitalism works. Capitalism creates „social alienation“ and leads to „the accomulation of wealth in the hand of few“, percisely because it is a class-divided society in which the means of life are monopolized by a few and that the working-class majority are exploited throught the wages syste,exatly as Marx described in Capital and others works.
What all this does, ofcourse, is reduce Marx from a scientist who got at the root of „alienation“and the concetration of wealth,etc., to a mere observer of the effects-to a „philosopher“ who somehow get it right while gitting it wrong, i.e., by drawing correct conclusions from false and erroneouse premises.
When your enemies start to prise you, look out! When they do that, it is absolutely certain that they are up to no good. The Singer, the Fromms (and Social Democrat generally), the „Communists“- and now the Catholic Church-all „missapropriate“ Marx, each for their own special reasons.
We are all familiar with Marx's observation that“ The philosophers have only interpret the world, in various ways; the point is to change it.“ The anti-Marxists, i.e., those who would divide Marx agaist himself, have no interest in changing the world in any fundamental way. The SLP does, and defending Marx agaist those who would co-opt him for their own anty-revolutionary purpose is one of the most impotant task we of the SLP have to perform.“
www.slp.org
|
- 12:38 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
03.03.2011., četvrtak
Daniel De Leon
Revolucionar ili reformista
Revolucionar smatra da sadasnja sredstva i medode proizvodnje cine nemogucom trajnu licnu slobodu covjeka koju je posjedovao u prahistorijskoj eri; da suvremena licna sloboda mora ici ruku pod ruku sa kolektivnom slobodom upravnog autoriteta.
Stojeci na toj civilizacijskoj visoravni, koja ulijeva u njega odvaznost, revolucionar se osjeca krepostan i samopouzdan, sto je u ostroj suprotnosti sa dusevno bolezljivim i uvijek sumnjivim reformistom.
Revolucionar ne pozna rijec „sefovanje“, dok je ona stalna misao reformiste.
Jos jedna glavna osobina revolucionara je njegova dosljednost, pa otuda i njegova moralnost, dok je osobina reformiste upravo njegova nedosljednost, pa odavde i njegova nemoralnost.
Buduci revolucianar polazi od cinjenica, u svom je hodu uspravan i istinit.
Naprotiv, reformistu cete uvijek zateci kako sevrda ovamo i onamo, vjecno kontradiktoran samome sebi.
Reformist, na primjer, uvijek podize svoj glas protiv tiranije, a neka mu se samo pruzi prilika bit ce prvi autokrat na konju cija cud postaje zakon.
Reformist uvijek brblja o „moralnosti“, ali cim mu se pruzi prva prilika cinit ce najnemoralnija djela; on ce igrati sudca u procesima u kojima je sam Participens criminis, ili je pak zbog osobne koristi podsticao nedjela.
Iz ustiju reformiste uvijek se cuje rijec: „licna sloboda“, dok je medju prvima koji tu slobodu narusava.
|
- 14:11 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
01.03.2011., utorak
Jack London o strajkolomcu (skebu)
Radnicka borba, juni 23, 1955.
Preveo Lazar Petrovic
Nakon sto je bog napravio zmiju-cegrtaljku, krastavu zabu, vampira, ostala mu je neka uzasna materija od koje je napravio skeba.
Skeb je dvonozna zivotinja sa dusom burgije sto vadi cepove, mozgom napunjenim vodom, kicmom sastavljenom od pitije tutkala. Gde zivotinje imaju srca, on nosi tumor od trulih principa. Kad skeb prolazi ulicom, ljudi okrecu svoja ledja i andjeli placu na nebu, a djavoli zatvaraju kapije da ne udje unutra.
Essau, je prodao svoje pravo rodjenja za obrok corbe. Juda je prodao svog Spasitelja za 30 srebrnjaka. Benedict Arnold je prodao svoju domovinu za obecanje komisije u britanskoj armiji. Moderni strajkolomac prodaje svoje pravo rodjenja, svoju domovinu, svoju zenu, svoju decu i svoje bliznje za neispunjeno obecanje od svog poslodavca.
Essau je bio izdajnik samome sebi. Juda je bio izdajnik Bogu. Benedict Arnold je bio izdajnik domovini.
Strajkolomac je izdajnik svom Bogu, svojoj domovini, svojoj zeni, svojoj porodici i svojoj klasi.
Pravi covek nikad ne postaje strajkolomac.
|
- 23:37 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]