Jos jedna groteska izlijeće iz hrvatske društvene jazbine ,nakon,( da se ne spominje stoljeće sedmo), tek 1937. godinu, jednu od ovdašnjih pogrebnih rekvjuma nad posljednjim balkanskim marksistima, koji su završili svoju revolucionarnu misiju u sibirskom živom blatu, i doživotno anasteziranog velikog Krleze, kako bi neometano stupila na javnu scenu jedna sjena, poput današnjeg libijskog pijetla. Staljinov opunomoćenik da sije Balkanom novi društveni korov reakcionarnog reformatorstva i spasi sto se jos spasiti dade, barem u lokalnom, gradjanskom maloumnom mentalitetu. Bile su to sretne godine fasisticke Azdaje koja je zatamnila nebo nad Europom, kulminirajući Robentrop- Molotovim sporazumu o predstojećim im najvelicanstvenim masovnim smaknućima stotinjak milijuna ljudskih bica, cije kosti leze jos danas na savjesti „živih", pokunjenih, porobljenih i omamljenim masa novim zapahom krscanskog tamjana, reuskrsnucem nacionalističke dvonožne nemani, preodjenutog fasiste u jucerasnju mi upucenu Popovicevu Povelju Ljudskih Prava i u komunističku najnoviju svinjariju koja nice u novo porobljenoj Kini pod motom: „Kapitalizam da, demokracija ne"!!!
Dok nakon sto godina Globusom jos kruži eho De Leonovog krika upućenog civiliziranom čovječanstvu: „DOSTA NAM JE VAŠIH 'REFORMI' ! MORALNIH MEDIOKRITETSKO I DJETINJIH ASPIRACIJA MALOGRADJANSKIH POKRETA, U VREMENIMA KOLOSALNIH DRUŠTVENIH PROBLEMA, KOJI KUCAJU NA VRATA SVAKOM ČOVJEKU SA ZAHTJEVOM DA BUDU RIJEŠENI"
Lenjin je kasnije, umjesto da sprema svoj revolucionarni bolsevizam i obećanu primjenu u budućoj Oktobarskoj revoluciji De Leonove Radničke Savjete,(Sovjete), upao u vlastitu klopku feudalno ruskog mentaliteta , prihvaća ponudjenu mu famoznu zeljeznicku kompoziciju od strane njemačkih Junkera, koja ce ga prevesti iz Švicarske u Petrograd na dizanje bune medju ruskim mužićima, i koji su, na sebi svojstven način, i bez njega znali smaknuti carski simbol feudalne ugnjetenosti, ukljucujuci one jadne djevojcice koje su se zatekle u njegovom okruženju bez vlastita izbora. Stupajući na ruski tron Lenjin, za uzvratnu uslugu njemačkim Junkerima, i onako vec poraženim, potpisuje bezuvjetni mir, iz dzjepne potsjetnice vadi De Leonove „Sovjete" i predaje ih svečano na 10. kongresu SKPb-a u ruke najkrvavijoj ljudskoj birokratskoj nemani, koja, pod dirigentskim stapom velikog Azijate kolje desetine milijuna vlastitog ziteljstva, na cemu je imao da mu zavidi i sam Hitler. Lenjinov zločin tu postaje tim veći stoje je izbjegao, svjesno ili ne, kao dokazani marksista, da se priključi njemačkim Spartakovcima Roze Luksemburg i pridonese svoj dragocjeni udio u prvoj europskoj pripremi sazrjelih uvjeta za jednu konačnu pobjedonosnu sociajlisticku revoluciju u tadašnjoj razvijenoj Njemačkoj. Ma ništa zato! Staljin ce to kasnije da ispravi u 1933. godini, kad se tri milijuna ujedinjene radničke klase Njemačke sprema, po drugi puta, da konačno obračuna sa maloumnom burzoazijom preodjenutom u reformatorsku Weimarsku socialdemokratsku republiku i prijetećem rastu Nacizma, da pošalje u njemačku svog vjernog psa Radeka, smiri i razjedini njemačku radničku klasu, cekajuci da joj Veliki Bacuska jednom donese na pladnju sociajlisticku revoluciju po zakuhu vlastitog okusa.
Dok je istovremeno balkanski pjetao, u luksusnim hotelima Moskve, sastavljao liste za odstrijel jugoslavenskih marksista, lupao po tamošnjim klavirima smaknutih nježnih burzujskih dama.
Nakon sto 1945 stupa na scenu Druga Jugoslavija, njeni partizanski bataljoni, rasuti diljem Istrie, u povlačenju sa zadnjih antifašističkih bitaka oslobadjanja Trsta, stavljaju postrojene paljbene plotune na raspolaganje uličnim procesijama krscanskim prelatima, koji su do tada i najcesce bili u svojoj obicajenoj službi ljudskom tiraninu. A kad smo papci- pionircici 1947. godine zaplesali na porečkom trgu Titovo kolo sa pjesmom :"Oj Partijo..", ubrzo se tu našao „upućeni" partijac koji, snagom svog hira rastavlja to kolo i rastjerao bez ikakvih obrazloženja. Trebala je tu prolaziti medjunarodna komisja koju je sastavio Churchil „antzifasista", onaj te isti tip iz Prvog svjetskog rata, koji je Irakom ucrtavao nove granice sto omedjuju značajne naftne izvore, rastjerivao milijusku zivalj Armena i Turkmena sa njihovih domova i slao u genocidnu smrt bojnim otrovima engleske imperijalne avijacije. No, kad je jednom prošla ta usijana medjunarodna komisija, ( koja ovdje veoma podsjeća na jučerašnju SRP-ovu Popovicevu propovijed o Medjunarodnoj povelji o ljuskim pravima), odjednom su se, u toku kasnih noći rastrkali našim selima, onim istim kamionima kojima su nas gonili Mussolinijevi fasisti i Hitlerovi nacisti,sad preodjenuti u narodne komesare koji sa pištoljima oko pojasa dizu iz kreveta sve muško na „dobrovoljni" rad u izgradnji posve nove, veće, ljepše i sjajnije imperije za novopečene društvene klase. Jedino je Krajacic odlučio da se osloni na vlastite snage, jer je pomoću jedne zapljenjene njemačke cisterne, navodno, sam dovlačio morsku vodu iz Jadrana u zagrebački centar gdje je nicao njegov prvi zemaljski raj, „socijalistički" bazen.
I tako redom dalje, sve u stilu nekog pet milenijskog klasno društvenog antagonizma; jednom sazdanim na principima 2+2=5, koji radjaju nove stručnjake, da na tom matematičkom hokus- pokus razviju do u beskonacnost svu dokazivost njihovih računalnih operacija. Pomoću njih, ovdje su se dalje hvatali u toku beogradskih noći, 1948. godine, ulicom generala ZDANOVA, grčke partizanske izbjeglice, Markosovi ranjenici, njihove zene,djecu. Ukrcavali na kamione, te za engleske imperijalne skude prevozili natrag na grčke granice, ravno u ruke njenom krniku. (Osobno sam svjedočio toj svirepoj tragediji). Sve daljnje računalne operacije odvijale se same od sebe. Jure Bilic, po toj istoj matematičkoj operacije nalaze osnutak Solinskih „Radničkih Savjeta", koji su odigrali jednu od značajnih uloga u balkanskom društveno cirkusu zvanom „samoupravni socijalizam", iz njega je ponikao korov Ustava iz 1974. godine, kojim se taj isti samoupravni socijalizam odjednom rasparcava u nacionalističke enklave, koje ce Milosevicevi i Tudjmanovi krvnici devedesetih zateci kao spremne armade novih krvoprolića.
Znakomito da tim masovnim zločinima stoje na celu, uz par uvezenih picamakera iz inostranstva i katolicke hijerarhije, barem po riječima prvog predsjednika SRP-a Hrvatske, ni manje ni vise, nastalo je osamdeset tisuća, preko noći prebjeglih iz Saveza Komunista Hrvatske u današnju kriminalnu bandu Hrvatske Demokratske Zajednice. Tu je i njena kompletna „oporba" koja joj sluzi za svečani ukras pred vanjskim svijetom.
Ovih se dana, dok brojne strjelice padaju oko mene, tek rado prisjećam Milana Kangrge, koji je nakon jednog nagovorenog nastupa na godišnjoj skupstini SRP-a Hrvatske brutalno popljuvao i oklevetao očitim lažima jedinog značajnijeg marksiste u cjelokupnoj povjesti poslije Marksa, Daniela De Leona, priznajući na licu mjesta da nije nikad ni cuo za njega. Dok, nakon toga, citajuci njegova skrusena pisma, zamišljajući ga pognute iskrene glave, koji jedini ima ljudska muda da bar indirektno sagledava svoju moju, nasu opcu ljudsku slabost. Od tada pa do kraja svog bica, sobom u džepu držim svoje Don Quichottovsko koplje u obliku citata Antonia R. Domasia: „Stvar koju najnizostavnije kao ljudska bica možemo činiti, svavakog dana svog života, jest podsjećati sebe i druge na svoju složenost, krhtost, ograničenost i jedinstvenost".
Stiče se takodjer ohrabrujući dojam o našem Kapuralinu,sinu borca koji je ponudu svoje Partije svojevremeno,navodno, rado prihvatio da mu se sagradi nova kuca, pod uvjetom da se to isto učini i njegovom jos potrebnijem susjedu. Jasno zasto je senior Kapuralin time ostao bez svoje nove kuce. Vlado zamjetno i ponosno koraca genetskim putevima svog predka, sto je najbolje vidljivo iz njegovih svijezijh javnih nastupa u kojima se sve manje osjeća prisudstvo klaunskog, bijelocigaretnog spicavog kirkusanera, koji se svojim marsalskim odorama triju armijskih sila razmeće po tri puta dnevno, zatezuci pred ogledalom sad sivu, bijelu ili plavu maškaru, kojom ce ispresionirati zadnje ostatke jednog trulog srednjevjekovlja, careve i prinčeve,svjetske kurve,i nadasve progonioce marksovog znanstvenog socijalizma, koji opstaje u SAD Amerike vec 120 godina, usprkos i na inat cjelokupnoj sramoti dvadesetstoljetne pojave jednog podlog dustvenog monstruma kamufliranog u ruhu „Komuniste"!!! Kakva idila reakcionarnim snagama da se danas množe na takvom podneblju ! I kakva tragedija nanijeta čovječanstvu u izgubljenom povjerenju prema samome sebi!
P.S.
Nisam kopao po vašim adresarima da vam se javim.
Naprotiv, cutao sam godinama posred vase jadnosti, nadajući se da ce u vašem situ bar ostati jos koje vrijedno humano zrno.
E, pa natjerali ste me da odem u javnost.
Hvala vam.
www.severinomajkus.com.blog
Post je objavljen 11.03.2011. u 23:18 sati.