DOSTOJANSTVO ZAGUBLJENO
Kad god je covjek u zivotnoj svakodnevnici suocen dostojanstvenim izmaglicama, sto ga bacaju nemilosrdno u obrasli jarak drustvenog korova, gdje se trijezni, celici, ili pak tu stihijski trune, ©MODESTI BLEIZ se nedavnim blogom smjelo dize, podsjecajuci na manjkavu zagubljenost te drustvene dimenzije, koja se ne odvija nekim preduslovnim skladom, sada posve doraslom covjeku na ovladavanju novonastalim tehnoloskim dostignucima materijalnog i duhovnog izobilja, napokom i dovedenog u mogucu homogenu egzistencijalnost vlastite vrste.
Ta se drustvena pojava ustanovljava jos kroz minule vjekove.
Konacno ju znanstveno utvrdjuje humanizam devetnajstog stoljeca, jos ranijom predhodnicom uoblicenoj u Konstitucji SAD o pravu i duznosti americke nacije na svoj revolucionarni preobrazaj kad god zato nastanu odgovarajuci drustveni uvjeti.
Kao i sljedeci, ne manje znacajan nagovjestaj, jednog od najznacajnijeg sociolosko arhitetskog prednacrta svih vremena, znanog kao SIU, nastalim upravo u toj najrazvijenijoj zemlji na samome pocetku dvadesetog stoljeca
Dali je taj drustveni izazov posve mimoidjen, odgodjen za naredna vremena, ili pak bacen na historijski odpad kao ne prepoznata vrijednost, dolazece ce generacije, za nadati se, to najbolje procjeniti, znati primijeniti, i krenuti u potragu za izgubljenom karikom ljudskog dostojansva, nestalom u krvavom socijalnom metezu dvadesetog stoljeca.
Post je objavljen 14.08.2010. u 13:57 sati.