Podvojenost
Brojim primjedbe da sam nerazumljiv.
Do sad ih je pet.
Ako uracunam sebe, to je vec sest.
Koliko jos neizbrojanih.
Najteza je kad se ne razumije same sebe.
Ne razumjeti sebe, tesko da se moze razumjeti ni druge.
Razlicita su nam umijeca i sklonosti prema pisanoj rijeci.
Hineci, nisam joj nikada pridavao znacaj.
Bela Hamvas jedini koji je na tome silazio niz dlaku:
„Umijece izraza kao njega samodopadnosti.“
Ma dragi Bela, da si to ranije sapnuo, bila bi danas bogatija lista onih koji ne razumiju.
Kojesta drugog se obrce posrijedi.
Umjece egzistencije:
Dodvorivanje.
Laganje.
Laktasenje.
Prsatost.
Tastina.
Podkradanje.
Smisljanje.
Pokornost.
Sljedbenistvo
Samoomalovazavanje .
I ono ukleto, nalik stolarevom savjetu da na svom umoru oprosti mnoge mu nanijete nepravde, pri zadnjem uzdahu da uzvikne:
„ Dobro, ali cvoru ne oprastam nikad vise.“
Podvojenost, koja trga poput lavljih zuba ljudsko cjelinu u tisuce njenih djelica, i tjera, od rodjenja do smrti, da skuplja vlastitost u svim tim zasebnim rasutim komadicima, na sazaljevanje i ocigled preostalih bioloskih vrsta.
Maca, prestani vec jednom da grebes...
Post je objavljen 03.08.2010. u 09:32 sati.