07.08.2010., subota
Vilim Ribić od četiri Vlade u 12 godina dobio milijune
•
Autor: Ana Plišić, Ivana Kalogjera-Brkić, Igor Alborghetti
Objavljeno: 06.08.2010
Vlada se još 1998. obvezala plaćati rad povjerenika na fakultetima i znanstvenim ustanovama, no novac do nekih od njih nikada nije stigao
ZAGREB - Izvori u hrvatskoj Vladi potvrdili su Jutarnjem da će zbog mjera štednje otkazati sporazum s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja (NSZVO) te da im više neće godišnje isplaćivati iznos od 2,3 milijuna kuna. Spomenuti novac dio je sporazuma, potisanog još 1998., gdje se Vlada RH obvezala dodatno plaćati rad povjerenika na fakultetima i znanstvenim institutima.
Sporazum, kojeg se dosad nije javno spominjalo, potpisali su tadašnji državni tajnik u Ministarstvu znanosti Nikola Rožinski i predsjednik Velikog vijeća sindikata Vilim Ribić.
Izvor u Vladi RH-a pojasnio je kako je tim sporazumom regulirano pitanje mjesečne financijske nadoknade za povjerenike koji rade u znanosti pa im se zbog navodnog povećenja radih obveza trebao isplaćivati dodatak na osobni dohodak. I tako punih 12 godina
Godišnje nagrade
Znakovito je da je Ministarstvo znanosti novac redovito uplaćivalo na račun Ribićeva sindikata a ne osobno povjerenicima. Zajednička kasa bila je pod izravnom kontrolom Vilima Ribića, jer, kako tvrde naši izvori iz Vlade, a i neki sindikalni povjerenici, novac nikada nije bio isplaćen na tekuće račune onima za koje je bio namijenjen.
- Prvi put čujem za to. Nikakav dodatak na plaću mi nismo primali. Rad u sindikatu čisto je volonterski rad. Znam da se kolegama u osnovnim školama za sindikalne aktivnosti umanjuje norma, no mi nikada nismo dobili to pravo - rekao je jedan od bliskih Ribićevih suradnika. Jedini novac koji vidimo od sindikata godišnje su nagrade koje se dodjeljuju po sasvim drugim kriterijima od onih koje vi spominjete, dodao je.
Bez nadzora
Dakle, gdje je završavao novac koji je Vlada uzimala od poreznih obveznika i uplaćivala ih na račun sindikata? U ovom trenutku gotovo je nemoguće sa sigurnošću tvrditi gdje je završilo ili kako je potrošeno gotovo dva milijuna eura vladinih subvencija sindikatu. Jedan od sugovornika iz Vlade ključnim problemom smatra činjenicu da država nije do sada nikada imala volje i odlučnosti rasplesti misterij tijeka novca u različitim sindikatima u državi. Drugim riječima, niti jedna Vlada nije bila u stanju poslati financijske inspektore koji bi napravili finacijsku kontrolu poslovanja sindikata. Očito su po srijedi politički razlozi i strah Vlade kako bi na takve poteze reagirali sindikalno članstvo i javnost.
Izvorni potpisnik sporazuma iz 1998. Nikola Ružinski, a sada državni tajnik u ministarstvu Marine Matulović-Dropulić izjavio je za Jutarnji da se ne sjeća tog sporazuma, ali je za svaki slučaj dodao kako je vjerojatno sve bilo po zakonu kad je on nešto tako potpisao.
Za Ribićev sindikat je nezgodna činjenica i podudarnost da se iznos novca koji im je tijekom 12 godina bio uplaćivan na račun podudara s cijenom koju su prije dvije godine platio za zemljište na atraktivnoj lokaciji u Ulici Florijana Andraševca u centru Zagreba na kojoj se planira izgradnja sindikalnog doma.
- Ispada da smo sindikatu kupili teren za gradnju, potužio se jedan dužnosnik Vlade.
Ribić je u više navrata objašnjavao cijelu transakciju, pa je tvrdio da je zemljište kupljeno zajedničkim ulaganjem tri središnjice: sindikata medicinskih sestara, učitelja i znanosti.
Tvrtka bez zaposlenih
- Zemljište je kupila tvrtka Sindikat gradnj čiji su vlasnici za sad tri sindikata”, napisao je Ribić u travnju 2009. kao odgovor na medijske napise o zajedničkom ulaganju sindikata.
Kasnije se pisalo da će zdanje na terenu koji je sindikat platio u gotovini, dijelom biti i komercijalizirano. Osim službenih prostorija planira se, naime, i gradnja podzemnih garaža na tri razine, a dio parkirnih mjesta sindikati bi iznajmljivali. Javnosti također nije poznata činjenica da je Ribić direktor Sindikat gradnje, tvrtke koja nema nijednog zaposlenog. Tvrtka je osnovana 10. prosinca 2008.,a registrirana je, među ostalim, i za poslovanje nekretninama. Novac koji vlada svaki mjesec uplaćuje na račun sindikata adekvatan je iznosu za plaće za 17 sveučilišnih nastavnika.
Komentar
Tu fascinantnu drustvenu pojavu naseg vremena najbolje je predocio strajkujucim radnicima SAD Amerike Daniel De Leon jos pocetkom 20. stoljeca, nabadajuci tok kukca na iglu u svrhu analize njegovog dvojakog bitka na kojem je sazdan cjelokupni izrabljivacki sustav kapitalizma.
Uncle Sam, koji proglasenjem stecaja vlastite firme prelazi na novu djelatnost bankarstva.
Dok „ radnicki vodja“, ( nas sindikalac), tek zalosno plagira svoju prodanu dusu i tijelo, za vecu ili manju skudu tom istom stecajno „propalom“ poduzetniku, sada bankovnom vlasniku cjelokunog nacionalnog bogatsva.
Od kako se taj programirani drustveni cirkus prvo pojavio u tadasnjoj najrazvijenijoj kapitalistickoj zemlji, u toku se sljedeceg stoljeca umrijezio sirom Globusa, da bi mu danas pripale i one zadnje blatnjave periferije do kojih mu ranije nije stalo.
Jednim te istim scenarijem u dva cina. Prvim, nastupom glavnog statiste mrsavog i bljedolikog Unlce Sama, koji svojim prevrtljivim pregnucima poseze za velikim materijalnim bogatsvima, proglasava vlastiti stecaj, i metamorfozira u nabreklog bankara.
U drugom cinu ga slijedi „radnicki vodja“, (nas sindikalac), takodjer bljedolikog i iscrpljenog lika, koji ce nastupiti u vlastitoj stecajnoj ulozi, plagiranja glavnog junaka iz prvog cina; bacajuci se na koljena, nudjenjem vlastite duse i tijela za vecu ili manju skudu,i iznevjerit ce sve one koje je tek predstavljao, cjelokupnu vlastitu radnicku subracu.
|
- 15:48 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|