samo tako...

....nasilja nad ženama obilježava se danas. Nakon tragedije u palaći pravde 1999g. kada je , za vrijeme brakorazvodne parnicene , policajac ubio svoju suprugu,njezinu odvjetnicu,sutkinju a zapisničarku teško ranio sustav se malo prodrmao. Ubrzo su uvedene nove preventivne mjere na ulazu...puno prekrasno.
2004g vlada je odlučila da ovaj dan bude spomendan....puno prekrasno.

Od tada do danas nekim malim , puževim korakom dogodio se pomak u samom pravosuđu , socijalnim ustanovama.....puno premalo.

Sve dok nam je bitnije zvati policiju dok netko nešto slavi ili se preglasno sexa a guramo glavu u pijesak iako znamo da je netko zlostavljan ništa smisla nema.

Sve dok sustav na prvi poziv ne odvoji zlostavljača na duže vrijeme i osigura žrtvi egzistenciju još ćemo puno ružnih prića čuti i čitati.

Sve dok ne krenemo od sebe , svojih najmilijih neće se ništa pokrenuti.

Budite ti koji će u svakoj ženi vidjeti svoju majku,sestru,kćer,unuku. Osmjehnite joj se , pružite ruku, potporu . Pokažite im da nisu same.

....od mog infarkta. Sjećanja su svježa kao da je jučer bilo. I nedjelja je bila. I puno posla. I žena na centrali koja je tražila od kolege da pričam s njom dok joj je on u panici objašnjavao da se borim za zrak. I bolničar u hitnoj koji je rekao da mi nije ništa nego bi malo na bolovanje .
Četiri godine od prvog iskonskog straha da u trenu nestajem. Nikada me tako nije bilo strah. Ne smrti koliko da neću stići djecu odškolovati.

Bolničar Davor , najdivnije stvorenje na svijetu. Maksimalno se trudio da me oraspoloži i da mi izvadi krv a da vena ne pukne. Jer pucale su samo na pogled.
Jedan stend i ajd doma ( insistirala sam ).

I sad....vrtim to ja tak i mislim si....dal mi Bog još jednu priliku da ovom svom ispijam žifce na najjače. Štač mu ja....nema baš sreće ;)



Ustvari....tak uživam u malim stvarima da vam to ne mogu opisati. Malo kave , malo sunca i eto sretne mene