samo tako...

Ne....ne ona. Toga više nema

I tak...prošlo je mjesec dana od famozne operacije. Bome nisam se tome nadala. Misliš....ajd sad ćemo lako kad ono....sve samo nije lako. Tijelo u nekom svom stanju radi stvari na koje nisam bila spremna. Hormoni podivljali na najjače , mjehur se oteo kontroli naskoroz . Doktor je rekao da ću nakon dva tjedna biti kao nova a ja tek tada prošvikala....pukla ko kokica. Nemrem van , nema kupanja , vruće za popi... Svi planovi popadali u vodu. Plačem , smijem se , pišam....tuuuuluuuum.

I kaj se desi....imam pored sebe muško koje sve to stojički podnosi i trudi se posložiti ludu glavu. Kupimo preparate koji bi trebali pomoći. I pomažu.
Odlučili smo to testirati jednim posjetom u zoo...sami , bez klinaca. Da proslavimo taj čarobni mjesec


Krenuli smo sa ponovnim rođenjem


Pa pronalasku kuće mojih gabarita


Moralo se provjeriti da li se mogu popeti na krov u slučaju da zaboravim kljuć.


Ostadosmo u čudu jer sam još normalna


Kornjaća je vrisnulaaaaa....


Vrisnuh i ja :nut

Bila je to odlična odluka da me odvede negdje gdje će mi misli biti u sasvim drugačijem svemiru. Svemiru gdje samo On zna posložiti žice kada dođe do kratkog spoja , gdje zna pravim šavom zakrpati moje pukotine , tamo gdje riječi nisu potrebne. Tek pogled i treptaj...