samo tako...

.....je jesen u meni.
Onako....pomalo....miruje sve....
Nikada mi jesen nije bila draga. Do nedavno. Počela sam uživati u šetnjama, bojama,mirisima. Počela sam duboko disati i čistiti misli. Jesen mi dođe kao novi početak.



Počela sam raditi. Jedno vrijeme sam išla na edukaciju,radila po dva-tri sata. Doktore sam obavljala kada je trebalo. Još uvijek imam slobodu kreirati si radno vrijeme kako mi odgovara radi kontrola. I onih dana kada se ne mogu pomaknuti. Najbolje od svega je što radim u uredu i imam vikende slobodne. Ili si mogu spojiti i napraviti produženi vikend .



Moje cure i ja smo iskoristili slobodan petak i otišli do Mirogoja podsjetiti moju majku, njihovu baku. Izgleda čarobno to mjesto u jesen. Sjedile smo ispod drveta ,na jednoj klupi tik do groba kad su zazvonila zvona. Na to je moje najstarije čudo reklo " to nam se baka javlja,sretna je što smo svi zajedno došli". A ja sam sretna što sam odgojila tako divnu dijecu koja u sitnicama vide razlog za sreću..



Stol sam obojila jesenjim bojama. Balkon također. Vikend smo proveli veselo,slaveći rođendan našeg velikog dečka. Mali stan bio je pun ljudi koji šire ljubav,radost. Obitelj nam čekaju novi izazovi. Netko odlazi,netko dolazi....život čini svoje.
Najbolji je komentar Malenove šogorice" meni je ovo tak super,ko u američkim filmovima"

....kruh naš svagdašnji



Obećala sam našem cijenjenom blogeru da ću mu fotografirati jučerašnji uradak s obzirom da crtati ne znam. Kruh je rađen po želji moje najmlađe. Onako virozna zaželjela se domaćeg kruha pa ajd....nabrzaka sam miješala,uspješno se diglo na opće veselje ukućana. Svi sretni i zadovoljni,neki i zadovoljeni ( kako kaže naša buduća prrCjednica Ava). Ovo je kruh bez pepela ...mješavina raženog i crnog brašna.


A ovo je ono naše jelo iz djetinjstva. Ostaci kruha u mlijeku.
Neku večer oko ponoći mi Maleni donio u krevet jer sam cvilila kak bum umrla od gladi
Uglavnom....ne bum se kandidirala za predsjednicu jer bi onda morala biti fit,furt sa frizurom i štiklama a meni se to neće. Rađe ja ovak....u sred noći provjeravam jer žarulja u frižideru radi
E da....odlučila sam malo poraditi na sebi pa sam obećala da bum iduće godine ( ako preživim) trčala maraton.

.....ljubavi....


Moje princeze su se potrudile i napravile tulum. Svijeće,vino i sok(naravno). Nije ni izostao njihov ples koji bi osvoji prvu nagradu u nekom showu....ludilo,smijeh do suza. Odrasle su preko noći , čuvaju me ,paze i maze kao nekada ja njih. I došli smo u fazu kada se možemo super zajedno zabavljati. Istina, ja još ne plešem ali i taj dan će doći.



Maleni....u svakom pogledu i pokretu osjećam ljubav,brigu.....nježno se trudi mene,ovako tvrdoglavu smiriti i ušuškati. Dodirima,zagrljajima živimo u nekom svom svijetu, dostatni sami sebi .
Trenuci koje ukrademo za sebe su čarobni....jednostavno jedinstveni.
Polako ali sigurno pišemo neke mirnije stranice okvirijući ih ljubavnim laticama. Nježnošću koja se rađa nakon preživjelih bitaka,bolova i straha.
Moja mala vojska hrabrih boraca ruši sve prepreke čuvajući me.

...me,ti to radiš najbolje !!



Ploveći na tom svom oblaku sreće susretala sam se sa bezbroj ljudi,bezbroj sudbina,bezbroj suza i osmijeha. Neki susreti su ostavili trag,neki gorak okus a nekih se i ne sjećam. Istrenirala sam moždane vijuge da pamtim samo lijepe trenutke a one nelijepe brišem gumicom.
Naučila sam da svatko u sebi nosi određenu količinu boli. Netko tu bol pretoči u gorčinu,netko je nosi sa smiješkom. Zbog toga sam prestala suditi ljude " na prvu".
Ono što me je to moje putovanje naučilo je i da ljudi lažu. Jako,jaaaako puno. I sama sam bila takva i nanosila bol svojim ponašanjem. Ispričala sam se ljudima do kojih sam mogla doći. Nikada više ne želim izreći niti najmanju laž ma koliko istina bila okrutna.
U tom svojem nastajanju,novom početku pokušala sam osobama do kojih mi je stalo pokazati koliko je bitno biti iskren i svoj. Koliko je bitno ljubavlju obasipati voljenu osobu jer joj neće biti data mogućnost da se dovede u situaciju da laže. Pokušala sam primjerom pokazati kako je lakše živjeti ne skrivaju i ne lažući. Ja sam se preporodila,našla davno izgubljeni mir.
Na moju žalost ili sreću(biram ovo drugo) život se uvijek potrudi da sve skriveno ispliva na površinu. Riječi, pogledi,osjećaji.....poruke, pozivi....baš sve. Neka da bih dramila,krokodilske suze lila,mrzila. Danas,danas sam potpuno mirna. Sa smiješkom prihvaćam takve situacije. Prvo što mi padne na pamet je " kako li je tebi teško živjeti sa svim tim lažima" i nastavim dalje,sa žaljenjem gledati tu osobu . Potpuno mirna....meni je moj mir najvažniji.



Smatram se sretnom,prihvatila sam sama sebe i volim se. Laži kojima sam okružena me ne lome nego jačaju. Slomit će se onaj koji u njima živi. A ja ću biti tu da ga dignem . Ili možda ne.....

....mog životnog nektara
Znači....ja jednostavno ne mogu funkcionirati bez tog napitka. Ne mogu zamisliti da mi dan ne započne sa tim finim okusom kave i hladnog mlijeka,malo gorče.
Svi koji me poznaju znaju s koliko ljubavi pripravljam i pijem to čudo. Svi znaju da ja bez termosice s kavom nikud ne idem. Bez nje ja nisam ja

Svako jutro započinjem istim ritualom pa sjednem na balkon ,svoju oazu mira gdje mi visi fotografija srcu mila.

Uz tu fotografiju ide i sastav koji je napisala moja srednja. A radi se o tome koliko volim kavu i da dok god imam kave oni znaju da mrtvih biti neće
Dakle.....svjeCki dan za svjeCku ženu