10

utorak

prosinac

2019

Sve se vrti u krug....

....i nikako izači iz tog beznađa.
Netko je gore odredio da ne smijem praviti planove i da živim dan po dan.
Netko je gore odredio da ne mogu računati na nikoga i da kroz sve prolazim sama.
Netko je gore odredio da sam ja ta koja će nositi teret na leđima jer imam snage.

Ali znaš šta,Ti gore....NEMAM VIŠE!!!!!! Ne mogu više slušati loše vijesti,ne mogu živjeti bez snova i u strahu za sutra. Daj me malo pusti na miru!!!!

Neću ja ni Tebi niti bilo kome drugom dozvoliti da mi maknete osmijeh s lica. U inat svima ću se smijati i neću se predati bez borbe.
Izazivam te....da vidim tko će duže izdržati.
Ja sam odlučila biti na svakom vječanju svoje djece zato ti je bolje da podviješ rep i odustaneš.


12

utorak

studeni

2019

U mojih malo centimetara....

....krije se ogromno dijete.
Ne , nisu u pitanju godine,menopauza,neproživljena mladost. U pitanju sam ja. Ona prava ja.
U nekim godinama,odradstuči pored oca koji je bio jako strog ali i pravedan ,gdje sam morala zamjeniti mamu bila sam sputana ali i dalje svoja. Oduvijek sam se smijala i tražila dobro u ljudima.Niš se tu nije s godinama promjenilo. Dapače,poduplala se doza otvorenosti prema drugima,smijeh mi je lijek za sve,biti šašava u opisu posla.
Kako to ide,život se ne posloži uvijek da mogu tako funkcionirati ali sam i tada nalazila nešto pozitivno. Nakon svih borbi još se više smijem i još sam neozbiljnija. Želim uživati u svakom trenutku i voljela bih da i ljudi oko mene uživaju.



Jučer sam proslavila peti blogorođendan,kod doktora dobro prošla ( prebacio na iduči mjesec) i došla kući sva u nekom baš baš dobrom raspoloženju. Rezultat toga su kečke koje nisam nosila nikad,nikad,nikad. Ono moje čudo od muškog je bilo oduševljeno,dijete zaprepašteno ali meni je bilo baš cool.



A ovako je jutros....samo bez štange....
Volim to dijete u meni,volim taj unutrašnji mir,tu radost koju mi sitnice donose. Volim život. I te moje ljude koji su pored mene,bez obzira što ću možda sutra plakati.



I ovog muškarca koji je pored mene skroz na skroz pobedastio. I koji je tu da me drži dok padam i bude glas razuma kad treba. Toliko ljubavi s malo riječi a puno dijela rijetki znaju pokazati cerek

11

ponedjeljak

studeni

2019

Mali -veliki ....

....peti rođendan mog bloga je :))))
Slučajno mi nešto odzvonilo u ušima pa ajd da provjerim. I etogac...rastemo pomalo,naučili pisati ,jop malo da pravopis popravim i bit ću ko velika.
Danas se spremam na još jedan pregled u bolnicu( ti rođendani moji i bolnice su usko povezani). Još jedno bolno iskustvo ali štaš...nije prvi put ali se nadam da je zadnji rolleyes
Uglavnom...žurim7zujo

Hvala svima vama što ste mi u ovih pet godina bili rame za plakanje,vjetar u leđa,osmijeh na usnama. Što ste me čitali i trpili.
Hvala svim divnim ljudima koje sam upoznala ...ljuuuubiiiim!!!!

05

utorak

studeni

2019

Moje ili tvoje....

....na kraju će biti nebitno.
Bitne će biti sve tišine , neizgovorene riječi i ne proživljeni trenuci.
Bitna će biti ta bol u grudima,spušteni pogledi i izbjegavanje dodira.
Jednom....moje ili tvoje postat će nebitno kao i ja tebi.
Bitna će biti sjećanja koja će ostati....


8

29

utorak

listopad

2019

Jesen u meni....

.....je jesen u meni.
Onako....pomalo....miruje sve....
Nikada mi jesen nije bila draga. Do nedavno. Počela sam uživati u šetnjama, bojama,mirisima. Počela sam duboko disati i čistiti misli. Jesen mi dođe kao novi početak.



Počela sam raditi. Jedno vrijeme sam išla na edukaciju,radila po dva-tri sata. Doktore sam obavljala kada je trebalo. Još uvijek imam slobodu kreirati si radno vrijeme kako mi odgovara radi kontrola. I onih dana kada se ne mogu pomaknuti. Najbolje od svega je što radim u uredu i imam vikende slobodne. Ili si mogu spojiti i napraviti produženi vikend cerek.



Moje cure i ja smo iskoristili slobodan petak i otišli do Mirogoja podsjetiti moju majku, njihovu baku. Izgleda čarobno to mjesto u jesen. Sjedile smo ispod drveta ,na jednoj klupi tik do groba kad su zazvonila zvona. Na to je moje najstarije čudo reklo " to nam se baka javlja,sretna je što smo svi zajedno došli". A ja sam sretna što sam odgojila tako divnu dijecu koja u sitnicama vide razlog za sreću..



Stol sam obojila jesenjim bojama. Balkon također. Vikend smo proveli veselo,slaveći rođendan našeg velikog dečka. Mali stan bio je pun ljudi koji šire ljubav,radost. Obitelj nam čekaju novi izazovi. Netko odlazi,netko dolazi....život čini svoje.
Najbolji je komentar Malenove šogorice" meni je ovo tak super,ko u američkim filmovima" yescerek

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.