12

četvrtak

studeni

2020

Frešu za pokazat...

...što je prava ljubaf



Kad me vakav puknuti primi u krilo ( a vjerujem da sad imam više kila od njega ) i podari mi najljepši osmijeh.

Više ništa poslije ovoga nije bitno.
Čak nit naslovnica ili blog dana :))))

08

nedjelja

studeni

2020

Ispod prozora....

....svog Romea glumila sam Juliju.

Dobro je , bolje ali još ne kao prije. Pokušavam ne gnjaviti mobitelom jer se mora odmarati.
Jutros ima želje. Pećem kolač , kupujem željeno i nosim u bolnicu.

Autobus vozi svaki sat. Naravno da mi je otišao pred nosom ali nema veze. Za njega....i na kraj svijeta pješice.

Ostavljam stvari. Kao i svaki put zamolim da mu odmah odnesu. Zovem ga i čujem da je teta nosilica već stigla. Zahvaljujem se Bogu što su ljudi tako divni. On mi govori da postoji mogučnost da mu mahnem. Luđački se žurim natrag,srce tuče ko ludo. Vidim ga....ali vidim i mogućnost uči u dvorište i doći pod prozor.

Tu sam....i on je tu...


Mojeee sve!!!

Vidim te duplo, govori. Pomislim da ni s menom jednom nemre kud još jedna. Pa taj se ne bu dal iz bolnice :)
Meljemo gluposti , tu i tam koja pametna. Smijem se a knedla mi stoji u grlu. Tako bih ga rado zagrlila , ušušurila se tamo ispod ramena gdje mi je i mjesto i slušala kako diše.

Da je ovo drvo pod tvojim prozorom odmah bih se popela. Kaže...znam i smije se.

Krečem...hodam unatraške , šaljem milion poljubaca. Ne vidi me...ne vidim ni ja više od suza.

Dobro je...sve će biti dobro....svi ćemo biti dobro.


Da je život lakši ovdje bih mahala nožicama i igrala se liščem ali danas ne.


Da je život normalan popela bih se na ogradu i pomirisala ružu. Ovako sam samo pomislila...ostala je sama i ne da se uprkos hladnoći.

Tako ćemo i mi Maleni....ostati čvrsti. Ti moja stijena ja tvoje sunce ;)

04

srijeda

studeni

2020

Dragi Blogeri...

....a i oni manje dragi ( štaš kad ima i takvih) obračam vam se sa molbom.
Danas sve svoje molitve , dobre vibracije i sva čuda u koja vjerujete ( pa da je i zemlja ravna) uputite ka Rebru. Moje muško , vaš blogokolega ide na operaciju djela mozga ( ajd bar smo ustanovili da ga ima ).
Ne zamjerite što se šalim, to mi tako kad je najteže. Prava istina je da sam izbezumljena od straha i nemoći.
Imamo još puno toga zajednički za odraditi i isplanirati. Imamo još troje djece koje treba odškolovati a i svadba sineka je u planu. Tak da....TREBAM GA JOŠ DUGO.


A i kom bum po glavi skakala ak ne njemu

29

četvrtak

listopad

2020

Može li stati...

...ovo kotrljanje prema dnu ????
Može li već jednom ta linija dobroga potrajati malo duže od par dana. Da nam da da se malo odmorimo i odahnemo. Satrlo nas sa svih strana non-stop kotrljanje prema dole.

Preselili smo se , pomalo uređujemo. Postala sam " mačeha". Jako ružna riječ . S razgovorom i dogovorom trudimo se toj riječi dati novi smisao. Snalazimo se , privikavamo. Stvaramo neke nove , bolje navike. I krenulo nam dobro.

Moje muško je svu svoju snagu , znanje i volju usmjerio prema meni. Trudio se da budem sretna , da mi ugodi. Zahvaljivao na svemu što činim. Milijon puta dnevno govorio koliko me voli. I moje bube su napokon nestale. Sve je poprimalo sunčev sjaj. Ali.....
Prokleti , jebeni Ali !!!!
Nije mu dobro. Dan,dva, dva tjedna. Hitna. Mora ostati.
Ljudi su divni na Rebru. Doktorica opsežno sve govori , ljubazna. On se dobro osjeća. Upao je u ruke najboljem neurologu ( svi to govore). Božja ruka je nad njim i malo sam mirnija.

Zahvaljujem Bogu što nije bilo gore , što je sve bez posljedica , što smo složni i čuvamo se ALI....mi bi željeli živjeti u miru , bez stresa i bolesti i bolnica.

Bog ti daje križ onoliko velik i težak koliko možeš izdržati.
Pa ja sad javno kažem da smo malo umorni i da nemremo više i da bi bilo čist ok da nas pusti da se odmorimo i uživamo u proširenom izanju naše obitelji.
Ni previše , kaj ne !?

21

srijeda

listopad

2020

Buđenje

U ovom trenutku trebala bih biti sretna. Nisam. Puno je buba u glavi , košmara , nemira. Ovog trenutka sam mirna. Mirna jer znam da ću biti sretna.



Ovo je jutrašnji pogled iz mog novog doma. Dok polako pijem kavu i mače prede pored mene , zadovoljno i sito , dok djeca spavaju snom pravednika....

Volim te , volim te toliko da me sve boli ....radim sve da budeš sretna...reče i ode.
I bit ću. Samo mi treba još nekoliko ovakvih buđenja, ispijenih kava. Još malo pospremanja u glavi. Još koja šetnja kvartom....

Buđenje....miriše na sreću.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.