ŠIFRE F. I TUCET DRUGIH
Ovdje sam secirao jedan kratak film nastao izrezivanjem filmskih priča iz kompletnog omnibus filma "zbog tebe" film sa 5 različitih situacija i priča koje se redaju jedna za drugom bez izravnih poveznica osim u jednoj stvari-u samim tematskim okvirima filma samog. Jedan od tih kratkih filmova ovdje kao primjer-mogao bi biti dio tematskog filma dužeg metra kao što i jedan kadar izrezan iz takvog funkcionira i kao zasebna kratka filmska priča. Nepovezani izravno a sve spojeno u komplet što se može sagledati i kao odvojene stvari. Transmania projekt 15 redatelja unutar kojeg je svaki od njih napravio kratku filmsku priču od 15-20 minuta što je kasnije skompletirano u film od sat i nešto sitno a što tematski odgovara.
"Transmania' je film petnaest redatelja (Dalibor Matanić, Sonja Tarokić, Hana Jušić, Bobo Jelčić, Zvonimir Jurić, Vlatka Vorkapić, Jasna Zastavniković, Filip Šovagović, Ivan Salaj, Sara Hribar, Tanja Golić, Petar Orešković, Stanislav Tomić, Edi Mužina, Ivan Sikavica) koji su u periodu od tri godine na jedinstven način stvorili potpuno neočekivanu priču. "
Kako na Croatian film platformi imaju sijaset raznoraznih filmova a besplatni su za gledanje samo oni kratkog do srednjeg metra našlo se dosta tematski povezanih koji bi se dali ukomponirati u kompletan film.
KIŠOBRAN
CROATIAN FILM
Ovi filmovi se mogu svrstat u kategoriju neostvarenih veza i psihološki aspekti možda i s promilom osobnih bitki-počinje poprilično monotono prošla je ponoć u principu već je rana zora-to se vidi po samoj scenografiji a i u interakciji se spominje. Frajer se nađe s curom vani kao imali su dogovor vjerovatno-iz samih kasnijih interakcija oboje traže vezu. Psihološke igre su ovdje u kompletnoj dramatici najveća napetnica. Kišobran kao izgovor za dolazak-vode kojekakve razgovore po jednoj strani su si blizu po drugoj daleko-ali u smislu da će to biti presudno da se stvar ne realizira? Sve opcije ostaju otvorene.
STEPSKA LISICA
"Nenad i Viktorija su se upoznali na speed dateu. Viktorija je tinejdžerica, stara duša, neobičnog ukusa za cvijeće i kolekcionarka vaza. Nenad je u kasnim tridesetima, obožava sudoku i nikad nije imao curu. On ju je pozvao na spoj u svoju kuću. Kao pojačanje pristiže i brižna Nenadova majka. Može li Lisica uspjeti preskočiti Lijenog Psa? "
CROATIAN FILM
U principu sasvim kontra službenoj verziji-tokom filma dolazi do neočekivanog preokreta neću odavat klik na vezu pod fotkom vodi do samog filma ali se s te jedne strane dotiče psiholoških aspekata u realizaciji ljubavnih veza. Elem ima toga još masu. Recimo filmovi čisto psihološki nabijeni izvan emocionalnih veza.
Koju godinu unazad imao sam kratak osvrt na jedan od kratkih filmova "pričaj samnom" isto baziran na muško-ženskim odnosima koji odlaze u perverzno krivom smjeru jer je lik neka vrsta psihopatskog fetišista. Isabelči je imala onda dobru observaciju u obliku komentara:
isabel
"gledala sam ovo, tip je totalno bolesni šizofrenički kreten, njegova pitanjca i asocijacije oko životinjskog svijeta, zoo-a tipa žirafe itd da ne nabrajam sad do najblaže rečeno bolesnih usporedbi sa bilo čijim roditeljima, a pogotovo njenim
za otfikariti mu glavu koja ga nosi trebalo bi.ne kužim cure koje podnose ovakve tipove...
umorna sam sad jako za dublje analiziranje ove kratke priče,budem sutra u neko doba
tp. do sve duše"
13.03.2020. (00:42)
"gledala sam ovo, tip je totalno bolesni šizofrenički kreten, njegova pitanjca i asocijacije oko životinjskog svijeta, zoo-a tipa žirafe itd da ne nabrajam sad do najblaže rečeno bolesnih usporedbi sa bilo čijim roditeljima, a pogotovo njenim
za otfikariti mu glavu koja ga nosi trebalo bi.ne kužim cure koje podnose ovakve tipove...
umorna sam sad jako za dublje analiziranje ove kratke priče,budem sutra u neko doba
tp. do sve duše"
13.03.2020. (00:42)
Izvanredan komentar prigodan za polemiku bez kraja-ali tempo je bio ubrzan a druge teme su se stihijski otvarale pa nažalost nije bilo vremena za (javnu) polemiku o raznoraznim psihološkim premisama filma. Neću ih otvarati niti sad jer nije tema, elem imam još jedan sličan film. Sličan po psihološkim akcijama i reakcijama mislim ovaj put nema veze s ljubavnim odnosima i seksom ovaj naredni je baš pravi triler.
ŠETAČ
Nađen isto na platformi na kojoj su i ovi filmovi. Godina 2015. lokacija tko će ga znati negdje izvan grada.
CROATIAN FILM
Jedan od lokalaca pronalazi onesvještenog šetača-i dovodi ga u kuću drugo jutro tenzije su sve napetije a stari bračni par sve više lovi panika. Ovaj film ostavlja i neku dozu misteriznosti. Ima sijaset kratkih filmova koji bi funkcionirali kao dio jednog filma od sat kao što i izrezani djelovi filma snimljenog na principu zasebnih nepovezanih priča funkcioniraju i kao kratki film. Ovdje dolazimo do točke na kojoj se bazira post. O nečem specifičnom ovdje mislim-konkretno o kratkim filmovima koji su filmovi sami za sebe a koji bi izvanredno izgledali spojeni u jedan komplet. Rekapitualcija 2020-a godina nakon što sam saznao za kratak fim studenata s Verna, post se prigodno zvao Napokon! jer je film iskrsnuo na netu čistom slučajnošću a sa Isabelči sam imao dogovor tko prvi uoči da je film dostupan javlja. Tako je i bilo pa je to i objavljeno u obliku posta. Iako vidim u međuvremenu svi filmovi su skinuti a kanal Verna je pobrisan. Nakon što smo rezimirali temu glavnog filma dobio sam uputu na još neke filmove studenana s Verna. Onda sagledanih kao odvojeni tek nakon kao jedan skup filmova koji sa malim razlikama problematiziraju isto.
Na repertoaru su konkretno osim spomenutog bili "posljednja piletina" koji je delikatna priča o jednom izgubljenom sinu iz izvanbračne veze s referencama na problema reklama-stalnim digresijama likova. Ok ne baš previše povezano s psihologijom pogledao sam samo zato jer je Isabelči spomenula ali ima onih koji se mogu formirati u komplet kao jedan film sa više različitih priča.
DIJAGNOZA
Ovo je nešto što sam ja "iskopao" kako sam bio in the mood za gledanje dalje-što su sve studoši s Verna snimili i zakačio kao preporuku.
"..ja taj plamen ljubim,
a njihov će u čvarke i kobasice...."
dobro, nisi loš ...za sad.-)"
Rezolutna je Isabelči u izdvajanju crnohumornih momenata iz filma. Već sam doduše samo usputno kao rekvizit glavnoj temi imao referencu u sklopu šosta o antagonizmu
Film koji je na poprilično izravan brutalan i crnohumoran način približio psihološki profil piromana a i psihologiju samog psihijatra-kompromitirao do daske. Neočekivani preokret u radnji-kako sam onda nakucao je kad i sam psihijatar postaje antagonist u smislu uloge koja se definira kao negativna ali latentna. Moment kad piroman poveže da je i sam psihjatar prikriveni piroman. "Život jednog psihijatra nenadano će se promijeniti kada u njega uđe novi pacijent. Dva suprotstavljena lika koja skrivaju svoje istinske namjere, naizgled pokušavaju naći zajednički jezik… "
Primjer ozbiljnog filma sa crnohumornim scenarijem koji izvanredno kompromitira psihološki profil piromana. Ali jedan od svakako ozbiljnijih filmova s tom temom je i-isto u režiji studenata s Verna "Call centar" ne mogu ga linkat jer je kako sam naveo kanal Verna skinut samim time i filmovi a baš o ovom nema inflormacija van samog Verna čak niti na njihovim stranicama. Ovdje se ne zna što je korijen ali sigurno je neka F dijagnoza u pitanju kao i u prvom slučaju s piromanom. Student zaposlen u ozivnom centru mora prodati muda pod bubrege strankama s druge strane linije. Po sjećanju neki besplatni pregled ili tako nešto je bilo u igri-sve u vemu danima ne uspije ništa prodati sad je situacija već kritična a i otkaz mu visi nad glavom. Dok s druge strane linije ne dobije sucidalnu stranku-kojoj se pžali da će se ubit ako dobije otkaz ali kod nje su stvari daleko gore jer ona stvarno i je suicidalna. Ne zna se pozadina toga to ostaje tajna ali intrigantno je do samog kraja. Isto ga je i Isabelči izdvojila kao onaj jedan od najboljih.
"Call centar- najbolji mi u čitavom ovom sklopu s tim što moram primjetiti da su ,ako smijem reći, osobni sud dakako, promašili u odabiru glumice koja prima poziv, uvjerenja sam da bi Iva M. to odigrala daleko ,daleko bolje i sadržajnije, da ne kažem virtuozno, toliko za sad,
tp."
tp."
Nakon gledanja automatski mi je bilo jasno zašto ga izdvaja kao najbolji-i onda smo se usuglasili o ulogama i u čijoj bi interpretaciji bila daleko bolja no neovisno o našem kriteriju-ovdje je definitvno iz kompletnog repertoara filmova Vernovih studenata a koji se baziraju na f60 dijagnozama najkompleksnija-čisto sa scenarističke strane priča-"dijagnoza" zna se da je u pitanju piroman jedan relaizirani drugi nerealizirani latentni "call centar" ostavlja tu dozu neizvjesnosti i samo otvorenih pretpostavki zašto je stranka s druge strane linije suicidalna-to je pitanje bez odgovora. Na žalost gledam ovdje u arhivi-5 godina unazad i vidom da su i filmovi i kanali izbrisani. Ali to nije razlog da se ne sagleda sve te fimove kao komplet kad se ih već pogledalo odvojeno a funkcionirali bi i kao kompletna priča. Ali najbolje sam (kako je i red) ostavio za kraj-film s kojim je ovo naše minimaratonsko pregledavanje Vernovih filmova i počelo.
F60.3
IZREZ IZ FILMA
Ilitiga graničan poremećaj ličnosti. Ovdje ću prvo Isabelči ponovo citirat.
"Ser Hudini svaka ti čast što si iskopao dijagnozu i pogledala sam nekoliko puta ,a i maloprije još jednom i nisam baš ,osobno, zadovoljna, iskreno očekivala sam više, no ok, tko sam ja da se miješam u redateljev posao, dramatika ok, konverzacija ok, cura ok, liječnica kao i uvijek na visini zadatka, sve skup malo mi nedorečeno, neizrađeno do kraja, al dobro, u devet minuta dosta je toga utrpano o boljci današnjice i usuđujem se reći akutnog, agresivnog karcinoma koji , nažalost, sve više pogađa mlade, zabluda da su psihosomatska oboljenja nasljednog karaktera nema uporišta iako "gura " baš na tu stranu, kao i stigma koja prati psiho oboljele pacijente, e sad, žao mi što nikako da ugrabim pa da pogledam i -posljednju piletinu-čisto da mogu povući nekakvu paralelu ,usporedbu, nevjerojatno mi da je nema,ili am ju nesposobna pronaći, za sad bezuspješno.-("
Istu tu nedorečenost je spomenula i Teuta doduše neizravno ciljajući samo na to je li se ova mala koja boluje od f dijagnoze ubila. I meni je izgledalo tako-kao da je film ostavljen u nedorečenosti, on otovren kraj raznoraznim premisama i zaključcima tek nakon drugog-trećeg gledanja mi je došao pravi tok događaja. Stvar se događa retrospektivno zacrnjen je ekran i malu njen dečko budi da ustaje iz kreveta. Prvi kadar je njen izlazak s psihijatrje i u pute psihijatrice o terapiji. Njen je problem kompromitirat će se u drugom kadru situacija unuta 4 zida psihološka represija roditelja i njihovog snobizma-da ne izgube ugled. Može se još fotki scene vidjeti i na tom postu-scena njih troje za večerom. A tko će nego Isabelči i tu naći inspiraciju za referencu i istaknuti.
"meni onaj veliki stol simbolizira neš posve drugo i jedna mi je od glavnih uloga,ako ne i najbitinija; simbolizira otuđenost, svemirsku distanciranost među najužim čalnovima obitelji pa mi samim time podijeljenje uloge manje bitne,
tp."
tp."
Što nas je udaljilo malo sa glavne premise f dijagnoza ali ne sasvim i ne u pravom smislu riječi. To je korijen problema po nasljednoj liniji sigurno nešto postoji ne znam pa neću u to ulaziti ali situacija unutar 4 zida potencirana snobizmom distancom i slikom prema van što oni imaju ludu kćer dodatno otežava kompleksnu dijagnozu. Pa jeli se ubila? Najvjerovatnije vino u kombinaciji s alkoholom je u većini slučajeva smrtna presuda. Njeni ne podnose njenog dečka ona je uz svoju dijagnozu između svije vatre a totalno se slomi kad na njegovom mobitelu vidi poruke od druge cure-što ju navodi da popije tablete s alkoholom. To je prethodilo uvodu sa zacrnjenom slikom prije prve scene na psihijatriji retrospektivno. U komentarima su imali mali slalom jer oko svega smo se uvijek slagali a ja sam istaknuo dijametralnu suprotnost tog stola kao simbolike zapravo samog ambijenta kao mjesta života dobrostojećih financijski na što je ona opet imala polemički konstruktivnu repliku:
"E ne dam se sad smesti, ne dam; nisu dijametralno suprotne nego su usko povezane, naravno da je o aristokraciji riječ, eliti ma kojeg ranga koja zabavljena svojim "idealima" od tek rođenog svog djeteta pravi invalida; prvo bebu guvernantama/dadiljama ( obično su to studentice bar u našem slučaju) na čuvanje,potom raznoraznim institucijama ; od kindergardena pa nadalje do privatnih koleđa (po mogućnosti u inostranstvu) po onoj -samo što dalje-,jer smeta potomče ostvarenju osobnih ciljeva i konačno ,ako se i skupe koji puta oko velebnoga stola stranci su čovječe, raumiješ, stranci... i onda padaju u totalno neshvaćanje zašto im se dijete otrovalo, objesilo, skočilo sa ne znam kojeg kata itd.....
zato sam gore iskazala osobno uvjerenje da ih "krasi" nerazumijevanje
svemirskih, kozmičkih razmjera..."
A tu smo se i našli štono se kaže na pola puta. Suprotnost kao nešto ne skroz irelevantno ali niti u prvom planu filma sam taj stol. Ambijent generalno svakako kao simbol financijskog kvalitetnog zaleđa i moći ali istakla je onda Isabelči pravu stvar stol i distancu na kojoj su njih troje za večerom kao refleksiju njihove distanciranosti u svim drugim aspektima. Njima je do njihove slike na van-zato su protiv njene veze zato pričaju svima da ide kod najbolje psihijatrice da ne bi ispalo da je stvarno luda u očima snobizma kojim se i sami vode. A sve to je za nju opterećenje pod kojim se lomi kad vidi poruku na mobitelu u samom finalu filma.
Ali sve je ovdje u principu konzistentno. U svakom od filmova imamo različite profile s psiho dijagnozom. Svaki ima neki svoj korijen svaka interakcija otkriva stanje uma svakog od njih i sve rezultira tragičnim ishodima. Sve funkcionira i kao zasebna priča i sve bi u jedan film stalo svi kratki filmovi kao jedan u kompletu.
Ali zašto mi je gotivno sagledavati takve koncepte filma kroz te dvije forme? Svaki od njih ima kao zaseban film priču za sebe kao komplet su povezane premise na kojima se bazira(ju) jedan slučaj usporedan s drugim radilo se o piromaniji izravnoj ili latentnoj s jedne strane, s druge o suicidalnima individuama koje prime poziv iz call centra, mafiji kriminalu, ljubavnim vezama graničnom poremećaju ličnosti fenomenu o više osoba u jednoj dalo bi se nabrajat do ibera. Pogledati to kao kratak film daje svoju čar kao zasebna priča, kao nešto kratko što ostavlja intenzivan osjećaj jake poruke kad je fabula moćna a s drgue strane kao dio kompletnog filma nanizanih više različitih slučajeva drugi protagonisti, druga lokacija drugi problemi interpretirani paralelno sa drugima uključenima u problem sa zajedničkim nazivnikom. U tom slučaju problem onoga što je na filmu stavljen je u više podkategorija-da ostanemo na psihijatrijskim f dijagnozama-kao generalnom problemu ali u više mini priča stavljeni su problemi piromanije, depresije suicidalnih misli graničnog poremećaja ličnosti priče koje su zasebno odvojive ne događaju se istima u filmu ali su povezane. Takav koncept filma je specifičan produktivan. Svi filmovi izdvojeni ovdje ne postoje kao spoj u jedan film osim "to se tako ne radi" uvodno linkanom ali "Zagrebačke priče" isto na Croatian filmu filmovi od sat i nešto sitno nastli spajanjem više kratkih filmova u komplet bili bi izvanredna inspiracija za kompletiranje ovih filmova o f dijagnozama u jedan cjelovečernji i voila-film koji ima više paralelnih priča situacija refleksija u talonu jednog generalnog problema više stvari u jednom filmu što i je uzeto u tih par vernovih kratkih filmova. U principu u svakom od filmova psihijatrijske dijagnoze su bazna premisa ono usporedno s tim su unutarnje bitke onih pogođenih njima i okoline njihovih reakcija, u prvom redu stigmatiacijske što je bio jedan od razloga studenata s Verna za sve te kratke filmove.
