Nestajanje podcast Marulićevi dani'25
1
U odgovoru na komentar na postu ispod sam dao neku najavu o 'ovom postu-da Marulićevi dani zapravo jedan njihov dio-gostovanje zagrebačkog HNK s predstavom "nestajanje" ne ostanu u sferi nezabilježenih ovdje na blogu. Serijal zaključujem sa ovime prigodno, iako inspirativna na puno razina što potvrđuje prvih 5 postova o njoj ovo je ispalo super materijal za neki konačni rasplet. Zaslužena nominacija nažalost nije rezultirala uspjehom pobiranja zlatnog studija.
2
Marulićevi dani
Inspirativnost i kompleksnost predstave u mojem slučaju je bila i podloga nekim temama koji s predstavom nemaju nikakve izravne veze osim situacijski sličnih događaja/principa okidača impulzivnih reakcija pod stresom a to nas dovodi i do zanimljivosti uloga u interpretaciji same glumačke postave o kojima su govorili u podcastu.
Posebna napeta stavka u principu komplletna premisa predstave su psihološke igre iz te pozicije Zajec odgovara na pitanja pred premijeru predstave.
1.VJERA (Izvan scene) "Karlo uhvaćen si...Prva replika pali iskru napetosti. Navodi na dedukciju postavlja mišolovku. The games's afoot, vjerovatno bi pomislio Holmes da je u gledalištu. Kako gledaš na odnos sadržaja i forme u procesu pisanja? Je li to tvrdo kuhani noir izašao iz sadržaja ili sadržaj iz njega?"
"Za svaki drugi tekst bez razmišljanja bih mogao reći da je prvo bila forma. Za ovaj jednostavno nisam siguran. Mislim da je replika koju si naveo postojala davno prije same ideje o tekstu. U obliku neke naznake pretpostavke s mogućim potencijalom kao i zabilješke o geologiji članci o umjetnim pužnicama ili kopije umjetničkih radova Egona Schilea. "
Ali više zanimljivosti nego u samom intervjuu ima u podcastu u kojem se o ulogama koje igraju glumci čuje iz prve ruke. Nije referenca samo na neke ex obiteljske situacije u kojima se iza zatovrenih vrata događaju sranja zauzimaju daleko veći ogranak od toga. Luki se u serijalu od njih 5 bar na 2 požalila na kompleksnost predstave i hrpu detalja koje treba rezimirati svaki zasebno. Meni štoviše uopće nije bio materijal za upisivanje u knjigu žalbe štoviše izazovno slojevito inspirativno i što je najvažnije ništa nije izostavljeno. Iako prvim gledanjem ostalo je dosta "visiti u zraku" drugo je dalo kompletnu rekonstrukciju događaja.
HNK ZAGREB
3
"Iskrivljavanjem istine ali i disocijacijom žrtve od stvarnosti sam prostor i vrijeme postaju izobličeni. Tako Zajecovi "likovi anđeli" onkraj stvarnosti pripadaju kategoriji gotovo nesvaljive dobrote koja pruža ruku kroz te pukotine u stvarnosti. To se ponekad manifestira kao tvrdoglava bezuvjetna ljubav, ili pak kao potpuni stranci na pravome mjestu u pravom trenutku ili naš vlastiti unutarnji glas koji nas štiti."
Uvijek mi je imperativ na predstavama kupit i promotivni materijal predstave, osim scenarija daju se pročitati i razno razne druge stavke koje su bile inspiracija za predstavu kao i reference. Konkretno za ovu ima ih i u filmskim i u kazališnim adaptacijama nekih ranijih projekata od kojih je napravljeno nešto inovativno unikatno i realistično. U svom postu na dan predstave Luki je samo u najkraćim crtama imala referencu.
"Nestajanje" - o naizged funkcionalnoj obitelji, do trenutka kada se javlja prva žrtva...Dramski tekst Tomislava Zajeca zapravo ne govori o nestajanju - nego o životnom opstajanju. U velikoj borbi sa samim sobom i drugima. Predstava traje dva sata, ne računajući pauzu. Meni osobno je bila preintenzivna, prejaka, otvorila je previše tema - i treba ih sve najprije otkriti, procesuirati, a onda tražiti ili ponuditi odgovore."
Kod mene je imperativ do u detalje sve razlomiti i drago mi je da jesam a sad se na Marulićevim danima otvorila i nova pozicija konkretno u podcastu s glumcima kako oni svoje uloge vide.
INSTAGRAM STORY
"Komad se bavi tajnama koje nosimo u sebi, društvenim i socijalnim maskama i time koliko su nam zapravo važne te što se događa kada padnu maske. Govori i o poremećaju ličnosti i devijacijama. Kako bi glumci i cijeli umjetnički tim shvatili svijet terapeutike, u procesu im je pomogla i klinička psihologinja Iva Žegura.
Zajec je izvanredno napisao sva ženska lica. Osobno sam se pronašla u svakome od njih. Žene su u ovome slučaju zapravo žrtve okolnosti, a Zajec im daje točno onu poziciju koju danas imaju u društvu."
4
Nakon predstave na podcastu izbliza su redatelj i glumci govorili iz svojih pozicija o predstavi i ulogama. Od 12:33 počinje podcast konkretno o "nestajanju" pa premotajte na to da se preskoči nevažno za ovaj post. Najveći dio podcasta odpata na Zajeca i tok stvaranje predstave ali meni je ovdje konkretno zanimljiva samo jedna pozicija o kojoj zapravo i je post. A to je kako je glumački ansambl doživio svoje uloge.
6.MARKO "Udara Karla koji pada. Nasatvi ga udarati. Ne prestaje. I na kraju nešto čemu se bolji tvog dramskog opusa ne bi nadao. I to nakon što je sukob već završio poput završenog Munnyeva osvetničkog pohoda u eastwoodu vesternu "nepomirljivi" iako potpuno neočekivana ta agresivna koda ka o da posjeduje posjeduje ljekovita svojstva čitatelj ju dočekuje stisnute šake s prešutnim odobravanjem. Je li to uopće moralno pogotovo uzimajući u obzir da je Karlo starac, a Marko ne prestaje? Trebamo li se osjećati krivima zbog odobravanja?"
Kako je došlo do izbora te uloge za Krešu Mikića-to je isto dio podcasta da ne otkrivam sad previše sve je tamo. Spaljena zemlja kao asocijacija predstave se isto spominje i u opuštenom podcastu o tome ću malo kasnije.
5.TEA "A milijuni ljudi bez ikakve kulture ili poštovanja i sa samo jednom agendom su godinama pred samim vratima Europe. Lik Tee duhovita je gorka studija mladog okorištenog domoljuba, za tvoje dramsko pismo neuobičajeno izravno ukotvljena u domaću političku kolaoku. Poneka Tea u svakom je televizijskom dnevniku ovih dana. Čini li ti se da si sa svakom svojom dramom sve direktniji u opisivanju društvenog konteksta u kojem živiš?"
Poziciju Tee sam rezimirao kroz individualne refleksije osobnih nestajanjaa na njen politički aktivizam kao metodu obrambene reakcije i autodistanciranja od stvarnosti u (ne)posrednim interakcijama plus sad novi detalj-na podcastu su otkrili da je Tea u stvarnosti-referenca na Josipu Rimac. Doduše ova Tea u drugom činu kao odrasla afirmirana političarka "domoljubne" ideologije a koja ulazi u političke šeme kao tek punoljetna tinejđerica u prvom činu što vidim kao autodistancu od sjebane familije u kojoj živi. Ona je uloga za sebe odrasla u bogatoj uglednoj familiji zna s kim živi-s pedofilom ali kao i Karlovoj ženi ignorancija istine je metoda obrambene reakcije (od stvarnosti) što i njih ukopava. Kasnije u drugom činu kao afirmirana političarka ima sve osobine onih zaglibljenih u politiku a nakon spoznaje da je uloga referenca na Rimac uočavam neke paralele "domoljublje" afere vijesti na svim portalima...
INSTAGRAM STORY
Oni koji su serijal o predstavi pratili od početka sjećaju se da se prvi post na tu temu bazirao na skupljenim informacijama i slikama pred samu premijeru predstave plus-što je najvažnija premisa mojim asocijacijama s Matanićevim filmom "ćaća" o otkrivanju mračne obiteljske tajne iz prošlosti. Vodilja mi je bila prvo to što se u oba slučaja radi o problemu seksualne devijatnosti konkretno pedofiliji. Film na realističan i mračan način pokazuje što se događa kad se dugo skrivene tajne otkriju-ali ne njihovo otkrivanje nego trauma zbog koje se dostižu točke pucanja. Na podcastu je Iva o svojoj ulozi pogodila poantu kojom se i ja vodim-i kako ja to vidim korijen problema unutar 4 zida.
Ipak se taj lik negdje i opravda jer ako je netko samo crn i ako je samo negativan jako je teško igrat to."
Što nas vraća na poziciju ignorancije i pasivne agresije kao metodu obrambene reakcije i fiktivnog izlaza od stvarnosti. Ovdje se radi o jednom od dva ekstrema-onom kad šutnja nije legitiman izbor kad nije izlaz nego samo sve više ukopava. "Pokušavala sam ju razumjet kroz neku ozljedu" što je početna premisa onoga da se uloga bazira na metodi izalaz od stvarnosti ali koji ima samo kontraefekt-slučaj u kojem šutnja i ignorancija nemaju nikakvu korist samo s godinama postaju sve kompleksnija što dovodi do eksplozije na kraju. Nisam slučajno kao asocijaciju tokom prvog posta imao Matanićev film-iz same najave predstave i trailera mi je bilo jasno da će ovdje biti tih situacija pucanja pod pritiskom. A kad je stvar tako ozbiljna svakako će dovest do kompletnog fijaska. A ta situacija osim kod Tee ista je i kod Marka-žrtve profesora pedofila-koji se isto vodi šutnjom o traumi što se reflektira na njega cijeli život zbog čega se u sadašnjosti događaju pizdarije i opasne situacije kao ona u kojoj ostavi dijete u autu na vručini. Poanta je u principu da pasivna agresija-šutnja o realnosti nije realna obrambena reakcija. Na podcastu su dodatno ušli u rezimiranje uloga i njihovih pozicija onako kako ih vidim s tim da su psihološki stvari puno kompleksnije od toga. To je glavna premisa apsolvirana u 140 minuta predstave. Trenuci točki pucanja na sceni kad je zakon šutnje doveo do njih.
Iz pozicije Marka
"MARKO-Prije točno 20 godina
KARLO-Kolega dragi
MARKO-Vi se mene zaista ne sjećate?
KARLO-Drage volje bih se sjetio, ali da vi znate koliko je djece kroz ove godine prošlo
MARKO-Morate se sjećati makar godine, točno kad ste dobili državnu nagradu za znanost
KARLO-Aha.. toga se naravno sjećam
MARKO-A ja sam bio na tom uskrsnom kampu
KARLO-Tog je dana bilo vruće
MARKO-...Te godine na proljeće
KARLO-Fino, da
MARKO-I još sam uvijek zapravo učio govoriti kako spada (Karlo zastane)
MARKO-Verovatno niste primijetili da imam umjetnu pužnicu. Dobio sam je relativno kasno, s punih šest godina zato mi je dulje trebalo
KARLO-Svaka čast kohlearni implatant nije nešto na što se-
MARKO-Zato ste me vjerovatno
KARLO-Lagano priviknuti
MARKO-I uočili u kampu
KARLO-Vidite kako ste na kraju svladali sve što je život stavio pred vas (Marko se osmjehne)
MARKO-A sjećate se košulje?
KARLO-Kolega, možda je sad-
MARKO-Žute
KARLO-Vrijeme da se-
MARKO-Žute košulje profesore, s kratkim rukavima
KARLO-Kakve košulje?
MARKO-Htjeli ste da je poderem, da vidite koliko sam jak to vas je
KARLO-Ne razumijem (Vjera ulazi i prekida ga u ruci nosi košulju kao u prvom djelu drame dvadeset godina prije.)"
I iz pozicije Tee
KARLO-Tea zašto mi ne daš da dođe do mene?
<>TEA-Tata molim te-
KARLO-Vidio sam ga možda dva puta
Mic po mic i stvar se prebacuje sa razgovora o Karlovom unuku u interakciju o kampu.
KARLO-Tvoja mama-
TEA-Molim te ne spominji mamu, rekla sam ti već. I da trebao bi napokon zatvoriti taj kamp odavno to mislim oduvijek..
KARLO-A tako ti misliš
TEA-I bez obzira na sve ovo sranje ja ti se kunem da ću dovući bagere na tu tvoju zemlju i do temelja prekopat sve ono što si-
KARLO-Dobro što je tebi?
TEA-Meni što je meni?
KARLO-Tvoja mama bila bi žalosna da-
TEA-(Trenutak) prestani s tim! Dosta je bilo pa mama je sve znala, što je tebi? Ona je znala čitavo vrijeme je sve znala a ti...što je što me tako gledaš? ti si dopustio da nas sve to pojede i evo nas sad tu na tvojoj spaljenoj zemlji oglodani do kraja mi smo sad tu i što sad?"
Obje strane su žrtve okolnosti, jedan je prošao traume seksualnog zlostavljanja o čemu godinama šuti dok pritisak ne eskalira, s druge strane Karlova kćer zna s kim živi ali šutnja i ignorancija isto ostavljaju traumu kad se uvjeravaš da je sve "normalno" a jako je daleko od toga. U ovom slučaju pasivnost i indiferencija ubijaju godinama sve više i više samo je onda sranje još veće od onog što bi bilo da se ranije suočavalo sa stvranošću. "Spaljena zemlja" ovdje zauzima 2 konteksta to je i doslovno i metafora-spaljena zemlja-prenamijena kampa a referenca je i prigodno-na toksičan destruktivan odnos na uništene živote djece koja su prošla kroz taj kamp i konkretnije iz pozicije Karlove kćeri na uništen život u kojem je ignorancija realnosti imala dominantan efekt. Antagonistička pozicija nije samo u formi Marka i Karla nego i njega i Tee referenca koja je po riječima Kreše Mikića "ali meni je taj detalj ostao zašto mi ne daš da vidim tvog sina" i plus nadovezivanje od Ive "Čak i u njihovom dijalogu on ne priznaje da se to dogodilo on zapravo nikad ne da taj finalni da vidim te. Da jesam. Nekako je zapravo...ta šutnja mi je jeziva kroz cijeli komad.
Stvar je kompleksna a u biti-s druge strane poprilično jednostavna. Sve što se događa glavnim protagonistima sporednim dodanim sa strane, s antagonistovom kćeri i ženom-svemu je korijen glavni antagonist. Po drugim principima-kod žrtve perverznim radnjama kod svoje obitelji što su stvorili fiktivni svijet u kojem je sve "u redu" i "normalno".
HRT
A ima i još oraktično-metaforičkih referenci. Erozija kao materijal za priču-oko prirodnjaka profesora, kasnije i Marka nakon diplomiranja a provlači se kao praktičan motiv i u jednoj referenci kod Karlove kćeri i kao i sa "spaljenom zemljom" erozija isto ima i dozu metafore za slikovitu adaptaciju situacije i pozicija u koje su sve strane dovedene. Izrez iz programskog materijala predstave.
"Nestajanje je prije svega drama vremena. Fragilna, majstorski izgrađena vremenska rešetkatemeljni je dramaturški alat pisca koji savršeno precizno razumije gibsonovski dvosmjerni promet gradeći cjelinu koja stalno putuje u oba smjera. Čak i kad prividno stoji u mjestu. Pisac nema ne vremena ni volje za pasivan otpor i prepuštanje društvenoj eroziji"
Ista ta erozija korištena je kao praktična stavka ono što spada u sfere prirodnih znanosti a istovremeno u metaforičkom smislu kao refleksija člana uglednog bogatog društva koji ima sve-a ispod toga skriva mračne perverzne tajne-koje se reflektiraju na sve u priči i povlače ih. Dodat ću još koju referencu iz stručnog izvora kao dopunu svojim mislima ovdje.
"Drama se zove "Nestajanje" ali paradoksalno u njoj nitko i ništa ne nestaje ni za trenutak. Baš u tome i jest stvar, jer umjesto da traume nestaju one nastaju i same sebe nadrastaju, a likovi umjesto da nestaju-ne staju i opstaju. Jedino je važno, tako nekako izgleda kad se slegnu dojmovi i razmisli o svemu ono što tvrdoglavo odbija nestati unatoč sveproždirajućoj eroziji hipokriziji patologijientropiji i malograđanštini. Ono što nam u inat općem izjedanju jedino preostaje. Opstajanje."
