Intrigantan triler
Nedavno sam na stranici Croatian film pogledao kratak film o studentu koji živi u iznajmljenom stanu, a problemi počinju kad ponestane financija za plaćanje stanarine.
"Roko mjesecima nije plaćao stanarinu, a sada mu je preostalo manje od 24 sata da te dugove podmiri. Pokušat će mirnim i racionalnim razgovorom sa svojim bližnjima doći do najbezbolnijeg rješenja".
Na prvu se ne bi reklo da je film osobito uzanimljiv praktički trivijalna situacija kod nas uobičajena a kao rezultat ne plaćanja stanarine-očekivane pretpostavke su bile 1.izbacianje iz stana i 2 eventualna tužba-ali ovdje je napravljen preokret, sin stanodavke ima specifične metode naplate samo toliko ću reći jer više nije pristojno kog zanima neka pogleda klikom na link. Ovo je onako usput, radi se o jednom drugom filmu. Nakon gledanja ovog pažnju mi je odvukla rubrika sa strane na popis glumaca u filmu koji je poveznica na filmske projekte na kojima su radili a dostupni su na croatian film platformi, i tako kliknem da malo bacim pogled na sve arhivirane filmske projekte na kojima su određeni glumci radili i na listi mi iskoči ovo. "Kosač" gledam i sve mi se vraća sjećanje da je film 2015. bio premijerno izveden, doduše ne sjećam se da je igrao u kinima trebao bi pogledat na googlu. Nevažno sad, na platformi pošto je film dugog metra dostupan je uz naplatu koja je simbolična (oko 2,50 dolara) ali iz principa kategorički odbijam bilokakav oblik "online poslovanja". Iz samog trailera koji je dostupan kao navlakuša na gledanje, vidim da se radi o nečemu što svakako vrijedi pogledat, i imao sam sreće na daliymotionu je dostupan u kompletu. Početna monotonija filma brzo prelazi u napete situacije i lagano kompromitiranje mračnih tajni. Kako na elegantan način prikazati surovu stvarnost Obećavajuće je bilo u filmu u prvom redu (brzinska digresija) što je Ivo Gregurević bio dio tog projekta i pretpostavljeno unaprijed u negativnoj ulozi, u kojoj što je specifično kod ovog filma postoje nijanse.
"Nokturalna atmosfera u prvim kadrovima čini se kao nagovještaj nekog drugog žanra, sa ženom koja stoji sama na cesti, autom praznog rezervoara te misterioznim noćnim žeteocem. Mirjana (Mirjana Karanović) prisiljena je zamoliti pomoć od Ive (Ivo Gregurović) koji ju odvozi na lokalnu benzinsku crpku. Napetost se povećava kada radnik na pumpi Mirjani zabrinuto otkriva kako je Ivo prije 20 godina odležao zatvorsku kaznu zbog silovanja.
Kadar kukca koji se bespomoćno valja na leđima nagoviješta kafkijansku atmosferu, međutim redatelj likove nimalo ne dehumanizira već ih prikazuje u njihovim najranjivijim obličjima zadržavajući osjećaj bespomoćnosti do samoga kraja, vješto izbjegavajući tjeskobu komičnim odmorima, ne gubeći pritom gradaciju filmske napetosti.
Odluke koje Mirjana mora donijeti propitkuju moralna stajališta publike te zahtijevaju od nje da se stavi u njenu kožu te se ona kao lik, osim činjenicom da dolazi iz nekog drugog mjesta, odmiče iz Ivine tipične sredine svojim postupcima bez predrasuda, koje bi mnogi smatrali hrabrima"
Malo me ova uloga asocirala na onu negativnu iz Matanićevog filma ćaća s razlikom da je u pitanju isti tip gadosti s razlikom da je u prvom slučaju (u Matanićevom filmu) riječ o njegovoj kćeri kad je bila dijete-pedofiliji u drugom je u pitanju neka nasumična osoba. Asociralo mi se na prvu-kad je došlo do scene u kojoj prodavač goriva otkriva mračnu tajnu o njemu i njegovom pokušaju (ili i počinjenom? ne znam nije konkretno definirano) silovanja sa likom iz "ćaće" po toj jednoj točki slična uloga samo što se to otrkiva na kraju iako od samog početka pozicije uloga posebno malđe kćeri iniciraju da je nešto grozno iz prošlosti u pitanju, ali to je već rezimiran film da se vratim na ovaj noviji. Napetost od te prijelomne scene se da razati nožem-prva reakcija je šok zbunjenost i prikrivena panika.
"Radnik na benzinskoj, Josip ( Igor Kovač) mučen strepnjom za Mirjanu koja se obećala vratiti na njegovo radno mjesto no nije, upada u neprilike na proslavi rođenja nećaka. Upravo u tim scenama film rastvara mentalitet ljudi pritom ne ulazeći u dublju karakterizaciju ovoga lika.
Treća osoba koju upoznajemo je policajac Krešo (Nikola Ristanovski) koji potaknut Josipovim pozivom prekida Ivu pri ispijanju čaja s Mirjanom na osnovi pogrešnih insinuacija. Film s jedne strane reprezentira težak život građana, borbu sa svakodnevicom i siromaštvom, zatočenost u krugu kojeg nije lako napustiti, no istovremeno i prezentira sredinu koja ne oprašta ničije pogreške bez obzira koliko vremena je proteklo, a policajac se koristi kao oblik legitimne moći kako bi se spriječila repetitivnost".
Treća osoba koju upoznajemo je policajac Krešo (Nikola Ristanovski) koji potaknut Josipovim pozivom prekida Ivu pri ispijanju čaja s Mirjanom na osnovi pogrešnih insinuacija. Film s jedne strane reprezentira težak život građana, borbu sa svakodnevicom i siromaštvom, zatočenost u krugu kojeg nije lako napustiti, no istovremeno i prezentira sredinu koja ne oprašta ničije pogreške bez obzira koliko vremena je proteklo, a policajac se koristi kao oblik legitimne moći kako bi se spriječila repetitivnost".
DAILYMOTION SCREENSHOT
Od prve scene-kad se njih dvoje nađu na cesti, vožnje u traktoru do prve benzinske interakcije su normalne ali se i u toj sceni osjeća neka napetost koja je indikator da nešto nije u redu-već na prvu a isti dojam ostavljaju i njih dvoje, nema tenzija verbalne pirotehnike nasilja ali je situacija napeta od samog početka. Nakon što joj prodavač na benzinskoj otkrije mračnu tajnu o dotičnom-da je robijao zbog seksualnog napada je točka na kojoj se ne lomi samo ona pod dilemama i strahovima nego i on. Istovremeno druga scena-brat prodavača na benzinskoj slavi prvo dijete na putu, pije se bečari sve uobičajeno, a on dolazi na zabavu vidno pod stresom koji eskalira kasnije pod pritiskom jednog iz ekipe. Tu počinju i fizički obračuni, napokon dinamičnija scena iako je film i bez toga bio naezvjesna napetnica triler mi nije triler ako ne opali pištolj ili ako bar ne izbije neka šora. To je u principu jedina "akcijska" scena ali više nije niti potrebno, sve drugo je kompenzirano naizvjesnim tajnovitostima filma do raspleta.
"Ivo je čovjek otuđen od društva koji je prihvatio svoju nemoć te živi usamljenim životom, dan za danom, naviknut na osude, te koji se u trenutku kada je konačno spreman promijeniti nešto i otvoriti se jedinoj osobi koja ga nije u samom početku odbacila, nalazi pred zidom, očito s predubokim temeljima da ga sruši na bilo koji način osim na sebe i okonča tu perpetuiranu bol.
Scenarij zaslužuje sve pohvale jer ne zamara iscrpnim dijalozima već prebacuje težnju na osjećaje, vješto baratajući radnjom u igri napetosti i duhovitosti. U prilog toj igri ide i vrhunska fotografija vrlo osvještena u potrebi za total planovima u funkciji oslikavanja atmosfere, i krupnim kadrovima koji priskaču u pomoć karikiranju kada se ono ne može izreći riječima i glumom.
Kosac je kao platno oslikano isprepletenim pričama pod zajedničkim okvirom, privlačno zbog igre svjetlijih tonova, rezignacije i moralnih izazova – gotovo katarzična pojava pristupačna za masovnu, ali i zahtjevniju publiku. U ovom slučaju, nagrade uistinu govore same za sebe".
DAILYMOTION SCREENSHOT
Kompletna situacija se svodi na dileme onoga što se govori o dotičnom-malo je mjesto u pitanju svi svakog znaju, a Ivo koji je poznat u mjestu kao bivši robijaš sam joj govori da "se ne mora bojati bilo je davno" situacija se pod dojmom svega toga zakomplicirala goviro-kupljeno auto-zaključan ključevi-izgubljeni (bar je mislila da su izgubljeni) vučna služba-na putu. A scena koja me je posebno zanimala je ona u kojoj ju poziva kod njega na čaj dok čeka vučnu službu. Poziv-prihvaćen, ali svo vrijeme i dalje je napetost u zraku može se rezati nožem. Pretpostavka mi je bila da će se dogoditi neko sranje, pored reputacije dotičnog a i sama njegova neverbalna interakcija to odaje (briljantna gluma vrijedi ponovo izvući Isabelčinu observaciju na to)
"Da, u pravu si , zadovoljstvo mi neopisivo i hvala ti neizmjerno na ovome Velikanu kakvog će teško, ako ne i nemoguće biti dostići.Približiti možda, jer ima dosta vrlo nadarenih mladih ljudi koji pokazuju svu raskoš svog talenta,ali ipak, treba im , ne znam definirati, jer to se ne uči na akademiji, treba im ono nešto iznad, usuđujem se reći, a to je ovaj čovjek imao.Da ne progovori niti jednu , jedinu riječ, dovoljno ga je samo gledati; kretnje, mimika, geste, pogled, krajičak usne, grč....mogla bih danima ovako ,ali zaustaviti ću se, Usuđujem se reći da je jedino Fabijan Šovagović na ovako snažan način interpretirao ulogu koja bi mu bila dodijeljenja, ili ju sam izabrao.Da, jedino još on je to ovako mogao."
Kompletan film se svodi na to što Isabelči ističe u komentaru-mimika neverbalne interakcije sve vodi premisi da je ono što se govori o njemu u mjestu istina, ne samo njegova digresija da je "to bilo davno". Prijelomna scena-policija dolazi na njegova vrata, a pored napetosti situacije dok njih dvoje piju čaj nije se ništa dogodilo, policiju je zvao djelatnik benzinske iz straha za nju, u principu razlog njegovog fizičkog obračuna i svađe na bratovoj zabavi je njegov strah za nju što je u blizini nekog optuženog za silovanje. Kino Europa
"Tri priče koje se događaju u jednoj noći postupno grade sumornu sliku Ivina života, ali i čitavog kraja, koji je, jednako kao i Ivo svojim davnim zločinom, ostao zaustavljen i zarobljen ratom".
Prva stvar koja je bila sumnjiva je to što radi po noći-kombajnira njivu noću.
-Ja sam Mirjana
-Ivo
-(auto dolazi iz suprotnog smjera) evo da sam pričekala još malo sad vas ne bih gnjavila
-možda ti ne bi stao
-a kako to da radite po noći?
-može i po danu ali ovako je lakše zbog vlage a nema ni sunca pa je lakše.
Na prvu uvjerljivi argumenti ali od početka je indikativno da je tu u pitanju nešto puno više od sunca i vlage što se ispostavi kao točna pretpostavka-oni koji su ga poznavali su (to je na kraju filma) su pričali kako je radio cijele noći jer da-nije mogao spavati. Pretpostavka-grižnja savjesti zbog prošlosti. Da ne idem u detalje što se događalo u međuvremenu treba nešto ostavit i neodgovoreno film je dostupan na dailymotionu pa se može pogledat.
Ožujak 2015
"Ovoga je puta Jurić u svome drugom režiranom igranom filmu, prvome samostalnom, snimio još dojmljivije djelo. ‘Kosac‘ je smješten u slavonsku provinciju, radnja se zbiva tijekom jedne noći, a redatelj vješto prepleće tri priče. Tri glavna lika nikako ne mogu naći svoje mjesto u društvu dok duh rata završenog prije dvadeset godina prijeteći lebdi nad mjestom. Jeziva atmosfera u kojoj se može i ne mora nešto tragično dogoditi, sa savršeno pogođenim snimljenim zvukovima prirode umjesto glazbe te rijetko viđenim vještim spojem meditativnog filma i trilera, čini ’Kosca’ jednim od najboljih filmova sezone. Ako se u ’Crncima’ demistificira Domovinski rat, ovdje je to učinjeno s pijankama, bračnim životom u provinciji te samačkim životom. Zvonimir Jurić u ovom je trenutku najbolji hrvatski redatelj, a Ivo Gregurović u minimalističkom izdanju možda je ostvario i ulogu karijere".
Specifična zanimljivost i intrigantnost filma je taj koncept neizvjesnosti, sve vodi tome da će se nešto loše dogoditi (kako se i implicira u citiranom tekstu) a u drugu ruku situacije u filmu ostavljaju otvorenu mogućnost da se i ne mora 2 moguće solucije daju filmu zanimljivost.
