O PIŠTOLJIMA I CIMANJU
Pištolj 9 milimetara scenska replika, ispaljuje ćorke koji ostavlja vizualnu i zvučnu imitaciju pravog pucnja, bez projektila za potrebu scenografije. Danas nešto konkretno o tome jer je fenomen (bar meni) sam po sebi zanimljiv.
Imao sam par puta na predstavama trenutke kad bi u sekundama skidanja pogleda sa scene pratio reakcije publike to su tako neke čari
kazališta gledanja žive scene u trenutku plus kompletna atmosfera na relaciji glumci-publika povezanost i intenzivan dojam realističnosti.
Fokusirat ću se ovdje na predstave kao što su "ljudi od voska" kao primijer scenske pucačine u jednom činu prvoj od tri stavke drame. Tipkao sam u dotičnom postu malo o radnji iz tri stavke unutar drame ponovit ću ovdje kratku rekapitulaciju prve.
STAVKA 1-OBOŽAVATELJICA.
"Glavni protagonist je dramski pisac Viktor, bivši roker koji je na jednom od koncerata imao aferu sa obožavateljicom (jednom od njih "mlijun" ) ona mu dolazi na vrata i govori da je njen sin-njegov interakcije na sceni su tragi-komične spoj tragike i humora je ukoncipiran na zadovoljavajućoj razini. Uglavnom...od njega dotična traži uslugu da se sakrije kod njega u Hrvatsku od mafije koja mu prijeti. Tragi-komični razogovori i situacije se odigravaju praktički od početka do kraja stavke".
Mislio sam ovo kao digresiju ubacit u post o zanimljivostima ali sam odustao jer je fenomen za zaseban post. U trenutku scene pištolj
opaljuje skroz sam fokusiran na scenu u sekundi pratim i reakciju publike bar ovi koji su mi bili u blizini se iscimali kad je pištolj opalio.
Ista stvar i par godina kasnije druga drama u kojoj je bilo pucnjave je još jedna suvremena drama "genijalna prijateljica" u ključnom trenutku reakcije publike skoro identične kad se pucalo na sceni. Elem, reakcije publike nisu nešto što fokusirano pratim, u fokusu je scena a reakcije se vide u djeliću sekunde. "Genijalnu" sam trebao reprizno pogledati prošle godine ilitiga pred nepuna 2 mjeseca koja je (zbog korone?) zamijenjena za drugu
"Zbog bolesti otkazuje se predstava Genijalna prijateljica, Ellene Ferrante u režiji Marine Pejnović planirana za četvrtak 3. studenoga u 19.30 sati.
Umjesto Genijalne prijateljice u istom ćemo terminu odigrati dramu U agoniji Miroslava Krleže, u režiji Ivice Buljana s Ninom Violić, Krešimirom Mikićem i Liviom Badurinom u naslovnim ulogama.
S ulaznicama kupljenim za Genijalnu prijateljicu, predstavu U agoniji možete pogledati u istome terminu - u četvrtak 3. studenoga u 19.30 sati".
Uglavnom... osim konkretne drame ponovo pogledati sve stavke naratativne i scenske zanimala me i ta reakcija publike na konkretan
događaj unutar predstave kad pištolji opale. Neko nepisano pravilo je da ako ima pištolja na sceni 90% su šanse da će opalit to je nešto s čim se računa pa mi cimanje publike na pucnjavu izgleda kao pardoks. Da je tako to nepisano pravilo potvrđuje i predstava pogledana na večer kad je došlo do nepredviđene situacije (kako je i nazvan post) taj prijelomni trenutak s pucnjavom događa se na kraju što je za očekivati sve je vodilo tome. Ista stvar je i sa revizorom u dramskom tekstu događaji su malo izmijenjeni Hlestakov počini samoubojstvo isto pucanjem u glavu.Kad sve vodi tome da će biti pucnjave to je nešto se očekuje a i po samim scenskim akcijama je očito.
P.S. Ovih dana gledam predstave iz perioda online kazališta, nije ni blizu onoga što je gledanje uživo koje je živa scena u trenutku u kojoj se vide akcije i reakcije scene i publike na iste kao na ovo cimanje kod pucanja ali drago mi je da postoji alternativa i način da
ih se gleda i sad kad ih više nema na rasporedu. Pored toga snimke predstavi imaju još jednu prednost-bliži fokus na scenu koja je
na nekim pozicijama udaljena (balkon) ili sa koje se ne vidi kompletna scena (lože)
