How convinient
Showreel filma "carver je mrtav" iz 2012.
How Convinient - Carver's theme from Dragan Đokić on Vimeo.
Imao sam post o njemu krajem 2018. u kojem sam analize i interpretacije ostavio blogerima kad ga pogledaju. U ovom spotu kadrovi se reproduciraju unazad. Interpretacije filma su manje više bile na mjestu evo nekih od komentara.
Diadema
"Post je dobar a film sam cijelog pogledala a moji dojmovi?
Turobna atmosfera jednog turobnog dana beznađa...Dobro opisano i realizirano. Volim pogledati te krate esperimentalne filmove često kažu daleko više nego neki cjelovečernji film.
Bravo majstore!"
12.11.2018. (09:52)
"Post je dobar a film sam cijelog pogledala a moji dojmovi?
Turobna atmosfera jednog turobnog dana beznađa...Dobro opisano i realizirano. Volim pogledati te krate esperimentalne filmove često kažu daleko više nego neki cjelovečernji film.
Bravo majstore!"
12.11.2018. (09:52)
athropa
"Evo, i ja pogledala. Zapravo, većinu ste rekli.
Jako dobro dočarana atmosfera i puno toga prikazano u malo vremena.
Sadržajno. Sviđa mi se".
13.11.2018. (19:51)
"Evo, i ja pogledala. Zapravo, većinu ste rekli.
Jako dobro dočarana atmosfera i puno toga prikazano u malo vremena.
Sadržajno. Sviđa mi se".
13.11.2018. (19:51)
važno da si živa
"Post mrak a film fakat reala do srži... s obzirom na stalno neka čuda što se događaju nisam ti stigla javiti za film DIVLJACI ali sada imaš na googlu.. tako da sori zakasnila sam zbog AMBROZIJEEEEEE
imam par fotki sa seta dok su u autu i zajebavaju se sa mnom haa haa haa" ;-)
21.08.2019. (15:20)
Komentari na film imaju poantu, ipak ono drugo što me zanima je pozadina priče akcija i reakcija onda to pitanje nije apsolvirano pa će biti sad. Zadnje dane prošle godine sam iskoristio za rondanje po netu i reprizno gledanje filmova kratke forme nevjerovatna je stvar da
izgleda kao da je od njihovog zadnjeg gledanja prošla cijela vječnost. Tako me vratilo na taj spot koji je zapravo bio svojevrsna najava filma linkanog u postu gore. Kraj osamdesetih u Zagrebu, njih dvoje i prvo dijete na putu. Realistična atmosfera ne grada i tog vremena
iako ima i toga nego su glavna referentna točka akcije i reakcije glavnog protagonista u filmu. Na jednom drugom postu (ne sjećam se više kojem) jedan od blogera je komentirao konkretno taj film stilu njegove neodgovornosti a na to su se referirali i još neki od komentatora.
Lastavica
Potrudio si se i imao si mjeru. A film jeste turoban, kao što
reče Diadema. A zašto sam obrisala komentar? Prvo sam
pogledala do pola i napisala ti, a onda se prisilila da ga
pogledam do kraja. Ne volim bježanje od odgovornosti,
a ovdje je dobrim dijelom o tome riječ.
12.11.2018. (12:15)
Zapravo stvar je poprilično jednostavna, a svojevremeno je i meni bila misterij iako je film samo realna adaptacija seratorskog postupanja zanimalo me što je u samoj pozadini priče. A to je realizam promijene za 360 u životu još jedan izlazak prije drastične promjene života.Film ima naraciju kao uvod ali ni u njoj nema definirnog objašnjenja za neodgovorne reakcije koje su primijetili komentatori u filmu. Zanimljivo mi je bilo staviti fiksaciju na korijen tog problema koje su u filmu uočili komentatori na linkanom postu a odgovor na to pitanje se ponudio ni manje ni više nego u samom opisu filma.
"Jugoslavija, kasne osamdesete, skroman građanski stan i mladi bračni par koji očekuje svoje prvo dijete. S televizora dopiru zvuci košarkaške utakmice Jugoplastika - Partizan. Ovih će dana njih dvoje kupiti krevetić i stol za previjanje, ali večeras će on ipak još jednom izaći van. Noćne gradske ulice i stari prijatelj pisac podsjetit će ga na granice, promjene i prolaznost."
Ovo je detalj koji je falio, sad je realizam filma od 15 minuta kompletan. Na Zagreb film festivalu 2012. film je svrstan u kategoriju "upitnici mladosti"
"Radije negoli da grade školski uredne dramske konstrukcije, autori temeljnu, možda ne uvijek posve precizno definiranu nit teže dočarati ponajprije stvaranjem ugođaja, najčešće ga uspješno uspostavljajući već na samom početku, od prvoga kadra, te potom nastojeći do kraja održati jek pregnantnog početnog tona. I to im, kapa dolje, gotovo redovito polazi za rukom. Spomenimo dva lakše uočljiva primjera. Film Carver je mrtav (14 min., ADU) američko-hrvatskoga đaka Vanje Vascarca po scenariju Rone Žulj utemeljenom na kratkoj priči Ognjena Spahića, u tu se svrhu, a želeći dočarati neodređen osjećaj nelagode mlađahnog oca i supruga uoči rođenja prvoga djeteta, služi korištenjem usporenog pokreta. Kao ni većinu filmova iz ovog programa, ni Carvera ne nose priča ili radnja jasnog smjera ili uzročno-posljedičnog slijeda. Riječ je o nizanju situacija intuitivno asocijativnih na osnovnu temu, a ovom se prigodom junakov spleen asocira i smještajem zgode u 1988. te povezivanjem neizvjesnih novina u njegovu životu sa smrću američkoga majstora kratke priče Raymonda Carvera. Carver, među ostalim, upozorava i na dojmljivu pojavnost tumača glavne uloge Janka Popovića Volarića, osobito filmogeničnog glumca, čije lice i kretnje sugeriraju mnogo više od onoga što se samo vidi u kadru i koji emanira neke kvalitete interpreta staroga kova, a kakvih u Hrvatskoj nema puno te podsjeća kako je šteta što Popovića Volarića ne viđamo češće na velikim ekranima".
Film je adaptacija kratke priče, adaptirana u domaćoj verziji. Ne o realizmu politike i ekonomije nego o realizmu odnosa i (ne)odgovornosti. Vijest o prikazivanju svih filmova po kratkim pričama o konkretno ovom filmu:
"Govoreći o pričama po kojima su nastali filmovi “Carver je mrtav” i “Sve to” Spahić je naglasio da sebe od početka doživljava kao pisca kratkih priča, a da su romani nešto što se događa “usputno i stihijski”.
“Sve to je bila prva priča koju sam ikada objavio. Namjera mi je bila da objavim nešto u 20. vijeku, u kojem su rođeni svi moji književni idoli. Kažem idoli jer ako bih rekao uzori to bi značilo da su to bili ljudi za kojima je išlo moje pisanje i moj stil”, rekao je Spahić."
Ovo mi nije osobito zanimljiva stavka, ovdje je samo kao nadopuna općenito svim činjenicama o filmu, zanimljivi su mi atraktivno režirani kadrovi u filmu i lokacije korištene za snimanje. Atmosfera ambijent i stvari kao što su televizor,šalice cigarete...savršeno adaptirani. Još jedan od filmova koji u kratkom rasponu apsolvira sve. Jedino je ostalo visjeti pitanje u zraku što je korijen onog što film
problematizira a odgovor je u samom opisu filma. Zanimljivost u vezi ovog filma koju sam saznao iste godine ali prekasno je bio otvoreni poziv za snimanje scene u klubu "Jabuka" Vidljivo iz scene i iz samog spota okupilo se poprilično statista, scena koja je zapravo u filmu trenutak kad su stvari prešle crvenu liniju. Svi koji onda nisu pogledali film preporuka da kliknu na linkani post i to naprave uzima samo 15 minuta vremena a dobije se kratka filmska senzacija throwback kako je izgledao život odraslih u osamdesetim igrani je film ali su u scenografiji korišteni djelovi iz stvarnosti tog vremena. Što se tiče 2012.godine najbolji kratki film.
