Neverbalne interakcije
"Gluma je proizvod glumca ili glumice, koji su osobe zaposlene u kazalištu, televiziji, filmu ili bilo kojem drugom pripovjedačkom mediju, koji kazuju priču utjelovljujući lik i kroz izgovaranje ili pjevanje pisanog teksta. Gluma se može oslanjati i na govor tijela pa tekst i verbalna komunikacija nisu uvijek nužni.
Gluma je i naziv koji koristimo za skup glumačkih vještina pomoću kojih glumac oblikuje lik u nekom scenskom djelu".
wikipedia
Najdominantnije 3 forme su televizija,film i kazalište, ovdje će biti sasvim druga forma-ona koje se wikipedija eventualno generalno
dotiče u kontekstu "bilo kojeg drugog pripovjedačkog medija". Konkretno druga forma koja odskače od ovih navedenih a isto rezultiraju uvjerljvošću i kreativnim kreacijama su uloge u spotovima.
Nisam nekl glazboholičar samim time nisam pratio spotove s nekom intenzivnom koncentracijom, iz pozicije onog prije više od 10 godina. Spot iz kojeg su kadrovi snimljen je prije 10 godina, period kad sam nakon dugo vremena stagnacije ponovo bio u laganom povratku zagriženom praćenju domaće kinematografije, potreba za umjetničkom kvalitetom i realizmom presudila je nad kojekakvim instant-hitovima američke kinematografije. Bio je to period početka popularizacije hrvatskog filma kad su snimljeni neki od intrigantnih kvalitetnih filmova "šuma sumarum" (2010) "Majka asfalta" (2010) "The show must go on" (2010) "Ćaća" (2011) da ne nabrajam dalje popis je popriličan. Nakon pogledanih određenih filmova u kinu guglalo se u vezi s njima u "lovu" na informacije o dvd-distribuciji ili nekom online stremingu, tako su mi ovi spotovi došli random pretragom. Spot od prije 10 godina jedna od Ivinih prvih uloga u neverbalnoj interakciji. Podloga je bezveze ali spot kroz scenske plesne interakcije govori o dvoje koji se privlače i odbijaju. Jedan od rijetkih slučajeva u kojima spot ima značajnu prednost nad tekstom su ovako izrežirani spotovi samo gledanje bez neke fokusiranosti na tekst je prva stvar koja se uočava
Iz pozicije promatrača virtuoznost izvođenja spota na režijsko-glumačko-kreacijskoj razini je daleko iznad samih pjsemi na kojima se baziraju.Prije 3 godine na ljeto sam imao post "bez scenarija" koji se svodi na jedan video-spot iz 2014-e isto sličnog koncepta konkretiziranog privlačenjem i odbijanjem sa tendencijom (po)mirenja na kraju. Tekst nije nešto vrhunski što bi na duže vrijeme zaokupiralo pažnju ali spot je kreiran i realiziran filmski kvalitetno. Ponovit ću i taj video ovdje.
Na postu od prije 3 godine Isabelči je ostavila konstruktivan i kvalitetan komentar:
isabel
osvrnuti ću se na ovo posljednje, meni osobno , jako zanimljivo, pokret bez scenarija, govorne inerpretacije itd.
Ovo dvoje mladih, iznimno talentiranih ljudi pokazalo je
mnogo toga , usuđujem se reći , starijim glumcima od sebe,a i isto takoi svojim vršnjacima, dakle;
Kad bi se sastavljala lista ženama najomiljenijih domaćih glumaca, Filip Juričić zacijelo bi bio na vrhu. Ne čudi me uopće sudeći prema njegovu šarmu , a posebice glumačkim transformacijama koje je sjajno pokazao u seriji ‘Na granici’ te na kazališnim daskama u komadu ‘Legenda o svetom Muhli’,a o "Larinom izboru" da i ne govorim.
O Ivi Mihalić sve sam rekla u jednom od tvojih prethodnih postova, a vezano za transformacije meni najdražeg , prerano preminulog
Ive Gregurevića, e sad, tko je tako znalački za ovaj spot,klip, ili što već jeste odabrao baš njiih dvoje, ili sam propustila vidjeti, ili sam i biti taj lik , odigrati ga doslovno kao takvog , ne postojati , ne biti svoj, biti lik , biti uloga .
Ne izreči niti jednu riječ, pokretom, govorom tijela, pogledom
ovako snažno mogu samo vrhunski umjetnici , oboje daleko
izvan svog vremena,, spomenuh već laureate da tako kažem nikad nadmašene; Ivo Gregurević, Fabijan Šovagović, ako krenem ka stranom tlu jedini to može Jack Nikolson, Denzel Washington i
Shean Connery po meni, vratiti ću se još jednom ovoj temi , samo stoga što nisam koncentrirano slušala tekst ove pjesme u klipu pa mi još nešto nedostaje u razmišljanjima na ovu temu."več jako umorna od današnjeg dana pa ispustila, uglavnom, ovo dvoje
vrhunskih glumaca ovo su odradili maestralno i ponovno se vraćam na ono što krasi vrhunske , usuđujem se reći, nad-glumce i ljude koji
definitivno ne pripadaju niti ovome vremenu,a niti našoj filmskoj,
kazališnoj ili kojoj već industriji, Veličina glumca po meni, samo manjim dijelom očituje se u vrhunski naučenom teksu, potom
sposobnošću unijeti se u temu i tekst o kojem/kojoj je riječ, doslovno
zaboraviti sebe i biti taj lik , odigrati ga doslovno kao takvog , ne postojati , ne biti svoj, biti lik , biti uloga .
Ne izreči niti jednu riječ, pokretom, govorom tijela, pogledom
ovako snažno mogu samo vrhunski umjetnici , oboje daleko
izvan svog vremena,, spomenuh već laureate da tako kažem nikad nadmašene; Ivo Gregurević, Fabijan Šovagović, ako krenem ka stranom tlu jedini to može Jack Nikolson, Denzel Washington i
Shean Connery po meni, vratiti ću se još jednom ovoj temi , samo stoga što nisam koncentrirano slušala tekst ove pjesme u klipu pa mi još nešto nedostaje u razmišljanjima na ovu temu."
osvrnuti ću se na ovo posljednje, meni osobno , jako zanimljivo, pokret bez scenarija, govorne inerpretacije itd.
Ovo dvoje mladih, iznimno talentiranih ljudi pokazalo je
mnogo toga , usuđujem se reći , starijim glumcima od sebe,a i isto takoi svojim vršnjacima, dakle;
Kad bi se sastavljala lista ženama najomiljenijih domaćih glumaca, Filip Juričić zacijelo bi bio na vrhu. Ne čudi me uopće sudeći prema njegovu šarmu , a posebice glumačkim transformacijama koje je sjajno pokazao u seriji ‘Na granici’ te na kazališnim daskama u komadu ‘Legenda o svetom Muhli’,a o "Larinom izboru" da i ne govorim.
O Ivi Mihalić sve sam rekla u jednom od tvojih prethodnih postova, a vezano za transformacije meni najdražeg , prerano preminulog
Ive Gregurevića, e sad, tko je tako znalački za ovaj spot,klip, ili što već jeste odabrao baš njiih dvoje, ili sam propustila vidjeti, ili sam i biti taj lik , odigrati ga doslovno kao takvog , ne postojati , ne biti svoj, biti lik , biti uloga .
Ne izreči niti jednu riječ, pokretom, govorom tijela, pogledom
ovako snažno mogu samo vrhunski umjetnici , oboje daleko
izvan svog vremena,, spomenuh već laureate da tako kažem nikad nadmašene; Ivo Gregurević, Fabijan Šovagović, ako krenem ka stranom tlu jedini to može Jack Nikolson, Denzel Washington i
Shean Connery po meni, vratiti ću se još jednom ovoj temi , samo stoga što nisam koncentrirano slušala tekst ove pjesme u klipu pa mi još nešto nedostaje u razmišljanjima na ovu temu."več jako umorna od današnjeg dana pa ispustila, uglavnom, ovo dvoje
vrhunskih glumaca ovo su odradili maestralno i ponovno se vraćam na ono što krasi vrhunske , usuđujem se reći, nad-glumce i ljude koji
definitivno ne pripadaju niti ovome vremenu,a niti našoj filmskoj,
kazališnoj ili kojoj već industriji, Veličina glumca po meni, samo manjim dijelom očituje se u vrhunski naučenom teksu, potom
sposobnošću unijeti se u temu i tekst o kojem/kojoj je riječ, doslovno
zaboraviti sebe i biti taj lik , odigrati ga doslovno kao takvog , ne postojati , ne biti svoj, biti lik , biti uloga .
Ne izreči niti jednu riječ, pokretom, govorom tijela, pogledom
ovako snažno mogu samo vrhunski umjetnici , oboje daleko
izvan svog vremena,, spomenuh već laureate da tako kažem nikad nadmašene; Ivo Gregurević, Fabijan Šovagović, ako krenem ka stranom tlu jedini to može Jack Nikolson, Denzel Washington i
Shean Connery po meni, vratiti ću se još jednom ovoj temi , samo stoga što nisam koncentrirano slušala tekst ove pjesme u klipu pa mi još nešto nedostaje u razmišljanjima na ovu temu."
Moji odgovori na njene komentare ispod tog posta su sasvim drugi, sad s vremenskim odmakom izanalizirat ću stavke njenih komentara koje su mi posebno zanimljive. Prvo, glumačke transformacije su filmski izrežirane da bi bez problema mogle biti i u formi kratkog filma. Pogledao sam dosta kratkih filmova što su uvijek posebno izazovni projekti i "sklizak teren" jer u malo vremena treba adaptirat sve uvod zaplet fabulaciju interakcije, i priču. Spot vidim kao nešto što može poslužit kao materijal-inspiracija za neki kratak film eksperimentalni projekt bez govornih interakcija samo baziranim na scenskom izvođenju.Virtuoznost izvedbe u ekstremno malo vremena je na svim razinama komplexna realizacija od režijske scenarističke do glumačke.To je tek jedna stavka druga koju navodi je talent(iranost) isključivanja iz stvarnosti i uključivanje u neki fiktivni svijet u kojem fikcija postaje "stvarnost" a uloga "život" bez toga ništa od uvjerljivih scenskih kreacija uloga kojima je suština da budu uloge a ne stvarne osobe, iako ih stvarne osobe interpretiraju poistovjećuju se s njima ulaze u "virtualnu stvarnost" u kojem scena postaje realnost. Jedna stvar koju u žaru rasprave zaboravih replicirat u komentaru je zapravo jedna stvar koju sam na ovo htio dodat. Kao najkompleksniju stavku uspješnosti i uvjerljivosti kreacije uloga vidim ni manje ni više nego isključivanje iz stvarnosti, i prelaska u ulogu "ne postojati," "ne biti svoj" "biti lik" "biti uloga" kaže Isabelči ja bi još dodao i sve eventualne distrakcije koje se mogu dogodit preći preko njih kao da ih nema. To ovdje sve stoji, svaka stavka je zadovoljena. Kao prilog za dodatnu potvrdu te izjave ubacit ću još koji sreenshot iz spota. Ali Isabelči se dotiče i još jedne važne stvari:
"ovo dvoje
vrhunskih glumaca ovo su odradili maestralno i ponovno se vraćam na ono što krasi vrhunske , usuđujem se reći, nad-glumce i ljude koji
definitivno ne pripadaju niti ovome vremenu,a niti našoj filmskoj,
kazališnoj ili kojoj već industriji, Veličina glumca po meni, samo manjim dijelom očituje se u vrhunski naučenom teksu, potom
sposobnošću unijeti se u temu i tekst o kojem/kojoj je riječ, doslovno
zaboraviti sebe i biti taj lik , odigrati ga doslovno kao takvog , ne postojati , ne biti svoj, biti lik , biti uloga"
vrhunskih glumaca ovo su odradili maestralno i ponovno se vraćam na ono što krasi vrhunske , usuđujem se reći, nad-glumce i ljude koji
definitivno ne pripadaju niti ovome vremenu,a niti našoj filmskoj,
kazališnoj ili kojoj već industriji, Veličina glumca po meni, samo manjim dijelom očituje se u vrhunski naučenom teksu, potom
sposobnošću unijeti se u temu i tekst o kojem/kojoj je riječ, doslovno
zaboraviti sebe i biti taj lik , odigrati ga doslovno kao takvog , ne postojati , ne biti svoj, biti lik , biti uloga"
Pogodak u centar, puta 2 jer ako se izuzme glumačku Legendu Hrvatske Ivu Gregurevića, konstantna su baljezganja kako nema više kvalitetnih i talentiranih glumaca/glumica i to uglavnom od strane onih koji niti prate film nego im je vrhunac pogledat neki klišejzirani američki spektakl. Čast klasicima, starije genaracije glumaca briljiraju u exyu filmovima, Franjo Šafranek i Fulir u
"tko pjeva zlo ne misli" su klasik hrvatskog glumišta ali ima i u mladim generacijama talenata. Isabelči ističe svojim komentarom činjenicu da je tako. Što pobija hektične generaliziacije kako je prije bilo super a sad je "dno" na ovom blogu su analizirani samo najkvalitetniji filmovi koji su iz kategorije realističnih inspirativnih edukativnih scenski/scenaristički/redateljski/glumački umjetnost.Isabelči ističe /primjećuje samu suštinu te objave na što su mi kroz ovaj blog intencije skrenuti pažnju. Druga stvar kao i Isabelči, na ovu njenu premisu o očitovanje veličine glumca samo jednim djelom premisa svakako stoji. Instant tv-projekti poput ovog pokazuju najnižu razinu dno dna od glume, amaterski loše zapravo ispod amaterske razine nabiflani tekst, bez uživljavanja u ulogu, bez interpretacije emocije u ključnom trenutku koja se u određenoj situaciji konkretno očekuje da bi bilo uvjerljivo, realistično,kvalitetno u 2 riječi vrijedno gledanja. Ako me išta može odbit od gledanja (a može) onda su to uz prenapuhani irealizam loše glumačke kreacije uloga kakvih se da vidjeti masu na instant-serijama kao što su redikuli iz "Kt2" za koje su uzimali totalne antitalente, a i takvom profilu serije bi izvanredna plejada akademskih telentiranih glumaca bila jedina svjetla točka. Zapravo ni oni ne bi popravili prosjek tako nečem loše režiranom jer najveći talenti teško mogu spasit nešto što je loše izrežirano.Pored toga, kvalitetni filmovi naše kinematografije ne dolaze do izražaja. Drugi problem je što se po televiziji redovito emitira šund zbog kojeg kvalitetne stvari kao što su gore linkani filmovi ne dođu do izražaja, a plus to i skepsa. Kao primijer kombinacije kvalitetne režije, scenarija, izbora ekipe lokacije snimanja, glume može se izdvojiti hbo-ov nedavni projekt iz 2018. "uspjeh" nije Tanović bezveze oskarovac. Na stranu sad primijeri spoja svih potrebnih stavki za kvalitetan projekt da se vratim na neverbalne interakcije.
U spotu, se i bez scenskih govornih interakcija vidi da premisa stoji kao još samo jedna potvrda da je tekst samo jedna mala stavka kvalitetne kreacije koja ostavlja uvjerljivost kao da je stvaran događaj. U još drastičnije manje vremena nego što je jedan prosječan kratak film (10-40 minuta) u spotu za pjesmu od 4 minute su uključene sve stavke koje trebaju bit ispunjene da bi stvar imala poantu. Ali imala je Isabelči još kvalitetnih i inspirativnih komentara apropo samog videa.
Isabel
"opet izražavam svoje osobno mišljenje) tako
plitak da plitkiji ne može biti, pjesmuljak koji je valjda nastao po onoj;
hajdemo nešto sklepati i "odtamburati", narod voli sve, a da bi bili što slušaniji( čitaj gledaniji pomoći će nam vrhunski glumci)
da sad ne citiram stihove iste, da ne dobijem osip, želim reći da ih je ovo dvoje vrhunskih pripadnika filmske, dramske i kazališne umjetnosti
podiglo na nivo kojem ovi glazbenici nisu dorasli.
I znaš što sam uradila?
Totalno sam izbacila zvuk i još jednom odgledala
perfekcionističku izvedbu ovo dvoje vrhunskih glumačkih talenata,usuđujem se reći ikad koji su se pojavii na našem Hrvatskom
glumačkom nebu.
Gledajući ih, onaj tko iti malo razumije govor tijela sam može
iznjedriti vrhunsku dramsku priču"
"opet izražavam svoje osobno mišljenje) tako
plitak da plitkiji ne može biti, pjesmuljak koji je valjda nastao po onoj;
hajdemo nešto sklepati i "odtamburati", narod voli sve, a da bi bili što slušaniji( čitaj gledaniji pomoći će nam vrhunski glumci)
da sad ne citiram stihove iste, da ne dobijem osip, želim reći da ih je ovo dvoje vrhunskih pripadnika filmske, dramske i kazališne umjetnosti
podiglo na nivo kojem ovi glazbenici nisu dorasli.
I znaš što sam uradila?
Totalno sam izbacila zvuk i još jednom odgledala
perfekcionističku izvedbu ovo dvoje vrhunskih glumačkih talenata,usuđujem se reći ikad koji su se pojavii na našem Hrvatskom
glumačkom nebu.
Gledajući ih, onaj tko iti malo razumije govor tijela sam može
iznjedriti vrhunsku dramsku priču"
U odgovoru na njenu repliku složio sam se s njenom kategorizacijom pjesme ali kao što i ona rasčlanjuje ne radi se o pjesmi, ovo je bila usputna digresija. Naravno sve eventualne digresije su poželjne, ali fokus nije na tekstu nego isključivo na spotovima. Realizaciji kvalitetne priče u spotu doprinijeli su dvoje kako kaže Isabelči dvoje vrhunskih pripadnika filmske dramske i kazališne umjetnosti. Ta njena observacija mi je dala materijala pogledat spot kao nešto što nije spot nego dramska priča, vidjeti ovo u formi kratkog filma bila bi senzacija. Tim više što još nema ovakvih adaptacija bez govornih interakcija u filmovima. Konkretno gledanje spota kroz te okvire je stvar iznimke ne pravila kad je fokus kod toga prioritetno na pjesmama, ovdje je situacija obrnuta, kad spot uključuje realizirane mlade glumačke talente vizualni dojam usklađenosti sa podlogom dolazi u prvi plan. Zanimljivo je isčitavanje emocija i misli samim gledanjem scenskog nastupa što je razlog da se ovoj formi da više vremena od 3-4 minute unutar spota za neku srednjažalost pjesmu. 2 kvalitetno režirana spota sa izvanrednim glumačkim talentima za pjesme koje same po sebi nisu nešto apstraktno. Ovo je rijedak slučaj u kojem fokus stavljam na spotove ispred teksta ovo je na razini filmske priče poražavajuće u kompletnoj stvari je što neke stvarno umjetnički kvalitetni i moćni tekstovi nemaju tako kreativno vizualizirane režirane spotove sa provjereno kvalitetnom glumačkom ekipom nego su podloga "kuruzi" Još u prilog idu 2 komentara ispod videa koji se uopće ne referiraju na pjesmu nego samo na spot i glumačku talentiranost.Dodatno bi bila izvanredna stvar da je scensko-glumački spot bio podloga za neki tekst vrijedan pažnje, tekst na visokoj umjetničkoj razini.
Kad smo kod tih digresija i polemika u općenitijem smislu što je svakako idealna stvar da povučem poveznicu na glazba-film relaciji,malo više. Ima materijala za nešto s glazbene scene vrijedno pažnje što se objektivno može kategorizirat u stavku umjetnost. Kad bi trebao izdvojiti Đoletovu najjaču stvar sa interpretacijom realistične životne priče i nesretnih sudbina to bi svakako bila "priča o Vasi Ladačkom" sa jakom intenzivnom životnom porukom za koju ne mogu izguglat spot.
"
Znate l' priču o Vasi Ladačkom?
I ja sam je tek onomad čuo.
Jednom devet dana nije
Izlazio iz birtije,
Kažu da je bio čudna sorta.
Otac mu je bio sitni paor,
'Ranio je sedam gladnih usti.
A mati mu je bila plava,
Tiha, nežna, jektičava.
Umrla je s trideset i nešto.
Imali su par jutara zemlje
I malu kuću na kraju sokaka.
Na astalu navek hleba,
Taman tol'ko kol'ko treba,
Al' je Vasa 'teo mnogo više.
Želeo je konje vrane
Po livadi razigrane,
Sat sa zlatnim lancem i salaše.
Želeo je njive plodne,
Vinograde blagorodne,
U karuce pregnute čilaše,
Ali nije mog'o da ih ima.
Voleo je lepu, al' sirotu.
I uz'o bi je samo da je znao:
Voleš jednom u životu,
Sad bogatu il' sirotu,
To ne bira pamet nego srce.
I sve se nad'o da će ljubav proći.
Zanavek je otiš'o iz sela
I nikad nije pis'o nikom.
Venč'o se sa mirazdžikom,
Jedinicom ćerkom nekog gazde.
Dobio je konje vrane
Po livadi razigrane,
Sat sa zlatnim lancem i salaše.
Dobio je njive plodne,
Vinograde blagorodne,
U karuce pregnute čilaše.
I sve je im'o, ništa im'o nije.
Propio se, nije prošlo mnogo,
Dušu svoju Đavolu je prod'o.
Znali su ga svi birtaši,
Tražio je spas u čaši,
Ali nije mog'o da ga nađe.
Mlad je kažu bio i kad je umro.
Sred birtije od srčane kapi.
Klonula mu samo glava,
K'o da drema, k'o da spava,
I još pamte šta je zadnje rek'o:
Džaba bilo konja vranih
Po livadi razigranih,
Džaba bilo sata i salaša.
Džaba bilo njiva plodnih,
Vinograda blagorodnih,
Džaba bilo u karuca čilaša.
Kada nisam s onom koju volem...
...kada nisam s onom koju volem.
Eh, kad nisam s onom koju volem!
Kada nisam s onom koju volem".
I ja sam je tek onomad čuo.
Jednom devet dana nije
Izlazio iz birtije,
Kažu da je bio čudna sorta.
Otac mu je bio sitni paor,
'Ranio je sedam gladnih usti.
A mati mu je bila plava,
Tiha, nežna, jektičava.
Umrla je s trideset i nešto.
Imali su par jutara zemlje
I malu kuću na kraju sokaka.
Na astalu navek hleba,
Taman tol'ko kol'ko treba,
Al' je Vasa 'teo mnogo više.
Želeo je konje vrane
Po livadi razigrane,
Sat sa zlatnim lancem i salaše.
Želeo je njive plodne,
Vinograde blagorodne,
U karuce pregnute čilaše,
Ali nije mog'o da ih ima.
Voleo je lepu, al' sirotu.
I uz'o bi je samo da je znao:
Voleš jednom u životu,
Sad bogatu il' sirotu,
To ne bira pamet nego srce.
I sve se nad'o da će ljubav proći.
Zanavek je otiš'o iz sela
I nikad nije pis'o nikom.
Venč'o se sa mirazdžikom,
Jedinicom ćerkom nekog gazde.
Dobio je konje vrane
Po livadi razigrane,
Sat sa zlatnim lancem i salaše.
Dobio je njive plodne,
Vinograde blagorodne,
U karuce pregnute čilaše.
I sve je im'o, ništa im'o nije.
Propio se, nije prošlo mnogo,
Dušu svoju Đavolu je prod'o.
Znali su ga svi birtaši,
Tražio je spas u čaši,
Ali nije mog'o da ga nađe.
Mlad je kažu bio i kad je umro.
Sred birtije od srčane kapi.
Klonula mu samo glava,
K'o da drema, k'o da spava,
I još pamte šta je zadnje rek'o:
Džaba bilo konja vranih
Po livadi razigranih,
Džaba bilo sata i salaša.
Džaba bilo njiva plodnih,
Vinograda blagorodnih,
Džaba bilo u karuca čilaša.
Kada nisam s onom koju volem...
...kada nisam s onom koju volem.
Eh, kad nisam s onom koju volem!
Kada nisam s onom koju volem".
Zanimljiva bi bila situacija da je za ovu pjesmu realiziran spot, i kako bi kvalitetnom uvjerljivom glumom spot napravili izvanrednim i moćnim dvoje mladih talenata kao što su Iva i Filip. A da ne govorim o filmu. "Vasa Ladački" je priča koja ima potencijala za ekranizaciju. Tekst iz jutarnjeg o filmu, koji nisam gledao, bilo bi u svakom slučaju vidjeti film s ulogama u interpretaciji njih dvoje. A da se adaptira u kazalište, koja bi to bila senzacija, doživjet iz prve ruke priču nabijenu emocijama i životnim realnostima. Iako se konkretno ovaj film svodi na scenarij, verbalizam dotičem se ovog inspiriran kvalitetnim spotovima na kuruzu od pjesmi, s druge strane kvalitetni umjetnički tekstovi čast iznimkama nemaju tako kvalitetno režirane i realizirane spotove sa briljantnom glumačkom postavom.Potrefi se ovako 1/2 kriterija moćan kvalitetan spot i plitak tekst kojem je podloga. Nažalost ne postoji neki "making of" ovih spotova da se vidi kako je izgledalo u nastajanju što je uvijek posebno zadovoljstvo pogledat. Iz istog razloga je apsurdno da probe predstava nisu otvorene za javnost a pogledati neki kvalitetan projekt kako izgleda u postupku nastajanja je stvar koja ima svojih posebnih čari. Skrenulo me lagano s teme što se tiče Vase Ladačkog.
Jebiga, druga su vremena, Vasa Ladački je iz osamdesetih ove iz posta su iz 2011 (prva) i 2014 (druga) hipotetski postavljeno, da je godinama kasnije napravljen spot za Đoletovu oskarovski kvalitetnu priču bila bi senzacija!Neka novija ekranizacija priče bila bi izvanredna stvar kao i dramatizacija.
Ideja ovog bloga je bila popularizacija domaće kinematografije i prikazivanje atmosfere iz kazališta, Isabelči je uz još neke koji ovaj blog redovito prate (da ne nabrajam, jer ću sigurno nekog izostavit) uvidjela te stvari koje su intencije i poanta ovog bloga, komentari sami po sebi crno na bijelo stoje da gađa "u centar". Imamo kvalitetne filmove, režijski scenaristički, redateljski i glumački moćne nabijene realizmom i problematizacijom mentaliteta, obiteljskih odnosa st(r)anja u državi. Prepoznajemo li se u dramama kao društvo je važno pitanje, period popularizacije filma u Hrvatskoj je u kulmulativnoj fazi i nakon toga je bloganje o tome još zanimljivije.
Kadrovi iz spota iz 2014,jedne od niza scena neverbalnih interakcija koje bez teksta interpretiraju konkretan događaj. U režijskom parametru, bez scenarija iskazane emocije iz samog scenskog nastupa iz pogleda se uočavaju kompleksnosti privlačenje/odbijanje toplo-hladne igre. Virtuoznost samo fizičke izvedbe mi je kao i Isabelči bila jedini razlog za objavu posta, sad s vremenskim odmakom radim nadopunu. Gledanje videa sa punom koncentracijom otkriva specifične čari scenskog govora. Tim više je poražavajuće da ovakvi spotovi nisu napravljeni za neke kvalitetnije pjesme. Isabelčina premisa o intencijama popularizacije pjesme samim spotom sa mladim glumačkim talentima ima poantu, što sam joj i replicirao prije 3 godine a sad možemo samo nagađati. U svakom slučaju i bez fokusiranosti na tekst (koji je ionako u drugom planu) izveden je spot sa puno potencijala.
Još da dodam, ima još zanimljivosti rondanjem po googlu za koju informaciju više o samom "in progress" materijalu pod klik mi je došla ova stranica. redatelj spota (ovog drugog iz nedavne 2014-e) je isti kao i na "zagorskom specijalitetu" prvom domaćem "hororu" srednjeg metra koji je više spoj crnog humora i akcije nego horor, a na kojem su dvoje glumačkih
talenata isto imali suradnju. Pun pogodak je onda bio i ovaj projekt 3 godine kasnije u sasvim drugoj formi konceptu i drastično manjem vremenskom rasponu.
Ali ne mislim da bi ovako režiran i odglumljen spot bio provediv samo i isključivo u formi kratkog filma baziran na isključivo scenskim interakcijama bez verbalizma. Jedna od zanimljivijih stvari su filmovi a u tu kategoriju spadaju i pojedini tv projekti (serije) koje imaju neke nedorečene završetke što ostavlja prostora vizualizacijama i konstrukcijama raznih scenarija što je dalje moglo biti, kad ostane otvoren prostor raznim pretpostavkama oko stvari koje nisu sasvim apsolvirane, koje su ostale otvorene. Nije najpraktičniji primijer jer nije iz naše kinematografije ali jebiga trenutno je jedino čega se mogu sjetit je film iz 2011 "opstanak" u kojem je završna scena sa pitanjem dali je glavni protagonist ubio vuka ili je vuk njega.
U spotovima posebno ovom novijem iz 2014. je scenski kvalitetno vizualizirana i odglumljena priča, neverbalnim glumačkim tehnikama ono oko čega se posebno slažem s Isabelči da je najkompleksnije. Gledanjem spota samog kao dramsku/filmsku priču vidim materijala i za filmski projekt cjelovečernje forme filma. Dodatno u prilog što je isti redatelj spota već spomenutog "zagorskog specijaliteta. Ovaj spot osobno vidim kao materijal za ekranizaciju ili bar inspiraciju za filmsku priču na koju bi se još svašta dalo dodat Spot je prilagođen vremenskom rasponu pjesme i u kojem je apsolvirana kompletna priča kroz scenski pokret, s druge strane ostavlja još poprilično materijala za nastavak priče Različite forme glumačkog izričaja ali jedna ne isključuje drugu to vidim kao svojevrsno nadopunjavanje. "Zlatne godine" ne preferiram Gibbonija, samo povlačim primijer pjesme snimljene za podlogu istoimenom filmu iz 93-e a u spotu su korišteni kadrovi iz filma, koji je bio inspiracija za spot a ovdje da okrenem pilu vidim potencijal da spot bude pogdloga za film. "
Metastaze (2009)
Zg 80 iz 2016. adaptira
život u Zagrebu u drugoj polovici osamdesetih, predratno stanje pred utakmicu između crvene zvezde i dinama. Događaji u filmu
su predhodni onima u "metastazama" 2009. Ovo je već racenziran film ovdje, sad o ovom iz 2009.Za rijetke iznimke koji nisu gledali film je adaptacija hrvatske realnosti, o alkoholičarima, obiteljskom nasilju i kriminalu. Ono po čemu odskače od većine drugih sličnih filmova je velika količina psovačine. Ono što je u vezi s tim zanimljivo je da sve te psovke nisu bile upisane u scenarij (iako ih je bilo upisanih) ali u drastično manjem omjeru. Redatelj im je dao slobodu izražavanja da film izgleda u milimetar isti kakva je realnost.
više u vezi toga
Evo još malo priloga iza kamere
POVEZIVANJE...
Volite li gledat seriju "metropolitanci" na hrt-u? Ja poprilično, jedna od rijetkih stvari koja ide na hrt-u a da mi je zaokupirala pažnju.
Zasad jedna sezona, emitirano je 11/14 epizoda zasad se još ne zna dali je u planu i druga ali je zadovoljila sve kriterije koje svaka
ozbiljna tv serija treba imati. Inspirirana je istinitim događajima, rekapitulacija 2020-e, nakon potresa koji je 22.3.pogodio Zagreb
da se dodatno dobije na realističnosti za uvod su korištene snimke potresa.Glavni protagonisti iz centra sele privremeno u provincijski kvart, vukojebinu u odnosu na centar, koji se pokaže malim mjestom u
kojem se svi znaju. Jedan od problema su kojekakve persone bez života koje izmišljaju kojekakve priče o ljudima, koje se šire po
provinciji. Glavni pozitivac je zubar idealist koji se bori protiv mafijaša, koji koristi nesreću ljudi kojima su u potresu srušeni stanovi u centru a on ih levati otkupljivanjem njihovih stanova po duplo manjoj cijeni. (samo moja osobna pretpostavka-ovo u scenariju je možda inspirirano kojekakvim šuftovima koji su iskoristili situaciju da pokradu nakon potresa u Petrinji ili prevare izdavajući se za humanitarne udruge) Mislio sam u početku posta samo iz praktičnih razloga napraviti 2 u 1 post jer se i ovog televizijskog projekta treba dotaći
jer vrijedi, ni manje ni više od toga, ali baš sam sinoć pogledao epizodu 11 u kojoj konkretno ima materijala za poveznicu sa 2 kazališna projekta, ne po fabulaciji,radnji konceptu nego je poveznica upravo ono što se na dijametralno-suprotne načine problematizira kroz jedan suvremen projekt, i jedan klasik.2 različite forme (televizija,kazalište) 3 različita projekta jedna zajednička poveznica-stvar koja je konstanta. Na 2 posta ispod Luki je ostavila ovaj komentar.
luki2
Uh, uh - mogao si i meni nešto ostaviti...:))))) No dobro, nisam stigla danas - na sreću nisam ulaznicu kupila unaprijed, jer bi mi bilo žao da nisam stigla na predstavu. Od jutra sam u pogonu. Veselim se predstavi, koja očito ima reference i u današnjem vremenu - i da - nismo se puno promijenili od vremena kada je tekst nastao. Svako vrijeme oblikuje svoje heroje - a mi kao da ne znamo ili ne možemo pronaći "svoje" u današnjem vremenu. Veselim se osvrtu kad predstavu pogledam, a Tebi bravo - ništa nisi zaboravio spomenuti. Ljub!
15.10.2022. (23:54)
Na žalost, nije se realizirala polemika ispod dotičnog posta, bit će vremena u bližoj budućnosti, a i ovaj post će otvoriti prostor istim
raspravama. Vratit ću se kasnije na 11-u epizodu "metropolitanaca" povući ću poveznicu između te epizode i ove dvije predstave.
Suvremen projekt "genijalna prijateljica" o odrastanju dvije klinke 50-ih godina prošlog stoljeća u patrijahalnom primitivnom društvu, i raznoraznim sranijima sa samog civilizscijskog dna koje idu u talonu sa tim.
I druga-"Don Juan" koji problematizira licemjerje kojem je korijen primitivizam.
Kronološkim redom, u HNK je prvo adaptirana suvremena "genijalna prijateljica" premijera je trebala biti 2020. ali je zbog korone odgođena za 2021. a "Don Juan" je imala premijeru pred koji tjedan. Neću ih navoditi kronološki po vremenu adaptacije
na scenu nego po događajima koji se interpretiraju u njima.
DON JUAN-radnja se odigrava prije cca 400 godina iako je scena lagano modernizirana ono glvano ne odskače-raznorazni moralizatorski principi vođeni religijskim fanatizmom dominiraju, nametnute šablone po kojima se "treba" živjeti u "čistoći" a s druge strane orkriva licemjerje koje su iste te šablone potencirale u "paketu" se problematiziraju i sam primitivan svjetonazor tog vremena, i licemjerje. Don Juan živi poročnim životom, a prijelomni trenutak na sceni je onaj kad okreće ploču pod pritiskom
sveopćih nametnutih pravila.
"one koji su tako vješto prikrili grijehe mladosti i koji su se zaštitili plaštem vjere. Oni koji pod tim ruhom imaju pravo biti najgori ljudi na svijetu? Nikakve koristi od otkrivanja njihovih spletki ljudi ih zbog toga ne cijene manje. Dovoljno je da hodaju pognute glave pobožno uzdišu dvaput prevrnu očima i sve što su učinili je ispravljeno pred svijetom
GENIJALNA PRIJATELJICA-U skoro modernim vremenima (50-e godine prošlog stoljeća) određene stvari su iste, post-ratni period, patrijahalni mentalitet sputava bilokakav mentalni progres. Priča o dvije klinke i njohovom odrastanju u tom svijetu od djetinjstva do odraslih godina (ova adaptacija je tek prvi dio priče)
Ova suvremena je trebala biti pogledana reprizno 3.11. ali nije zbog otegotnih okolnosti spontano mi je došla ideja za povezivanje natruha iz nje i "don juana" tjednima ranije ovaj izvanredan slučaj je lagano zakomplicirao realizaciju ovog eksperimentalnog posta bilo bi jednostavnije da sam ponovo pogledao sve u svemu di ima volje nađe se i načina. Iako dijametralno-suprotne u praktički svemu jedna stvar je konstantna, a isto se odnosi i na aktualnu seriju na koju ću se još vratiti.
Na prethodnom postu sam zaboravio navesti-modernizacija scene je koncipirana u rocku i cigaretama sve drugo odgovara vremenu u kojem je radnja, ništa važnog nije izmijenjeno. Modernizacija je zbog očite povezanosti i aktualnosti stvari onda i sad. Don Juan je zavodnik,faker živi poročnim životom što povlači moralizatorske rekacije okoline bazirane na religijskim dogmama što potencira licemjerje koje je drugi problem. U odnosu na Moliera pedesete godine prošlog stoljeća su već lagano
moderna vremena, post-ratni period, vijesti su brže dostupne. Razlike u mentalitetu skoro da i nema osim u onom što je korijen
tog mentaliteta.Prvi dio je period odrastanja nešto više od 2 sata dramatičnih preokreta i laganog otkrivanja svih kompleksnih odnosa. Probijanje 4-og zida se događa na samom početku, Iva kao jedna od glavnih uloga ima i naratorsku poziciju, upoznavanja sa djelom priče. Prvo iz pozicije odrastanja u toj toksičnoj okolini patrijahalnog nazadnog mentaliteta nekon kojeg se realistično interpretiraju konkretne akcije koje su povezane s tim mentalitetom uglavnom ispoljavanje verbalno-fizičke agresije. Kako sam i naveo 3 različita projekta 2 različite forme ista poveznica koja je konstanta. Primitivan mentalitet u 3 različita vremena, ali ne znači da su iz istih razloga.
DON JUAN-Stvari su ovdje jasne, neka davna vremena, život u religijskim dogmama koje bilokakav oblik hedonizma i satisfakcije trpa u kategoriju "grijeha" te dogme potenciraju licemjerne Juanove principe po kojima će zajebavat, osuđivat sve oko sebe za "grijehe" i poroke a i dalje će radit isto. Iz drugog kuta kod "genijalne prijateljice" su patrijahat i nazadan mentalitet
u sasvim drugom razlogu.
GENIJALNA PRIJATELJICA-Post-ratni period, financijsko-ekonomska situacija grozna blizu samog egzistencijalnog dna. Ovdje je u "igri" više familija, osim mentaliteta razlog
je i profit. Ono što je posebno ljigavo u kompletnoj stvari su ugovoreni brakovi. Unaprijed režirani jer obje strane u njemu vide korist u svoj toj stvari uopće im nije važno što iz svojih interesa svoju kćer ograničavaju kontroliraju dovode u situaciju protiv njenog pristanka, koji zapravo postoji ali je produkt njihovog forsiranja. Vodilo se ispoljavanje primitivizma i patrijahata religijskim principima ili interesima kao što je slučaj u "genijalnoj" ishod je isti. Još gori problem je što na sve to i promatrači sa strane gledaju kao nešto "normalno". Dijametralno-suprotno don Juanu ovdje su razlozi istog mentaliteta u prvom redu osobni interesi familija i isfrustriranost starijih generacija koje su odrasle u istim okvirima zbog čega nikako da dođu do točke mentalnog progresa. Jedan praktičan primijer je trenutak na sceni kad Ivina uloga izrazi roditeljima želju za školovanje nakon osnovne na što dobija negativan odgovor sa baljezgarijom "što si ti bolja od nas" jer kad se nije školovala ona neće joj se niti kćer. Pored mog posta o predstavi i Luki je imala post iz drugog kuta na predstava-knjiga relaciji u kojem se kao i ja dotiče uvjerljivosti scene i dinamičnih odnosa. Ekipa je izvanredno adaptirala atmosferu pedesetih godina, jednu stavar ipak ne isključujem-da je pored onog što je u tom vremenu stvarno bilo korišteno i ono iz ovih vremena, konkretno nepromijenjeni patrijahalni mentalitet koji se još invazivno nameće kao opće društveno pravilo. Kao glavna točka/meta problematizacije ne navodi se ono okretanje pile naopako što svi koji imaju konzervativne poglede na svijet dijele bez iznimke nego na njihovo zadiranje u osobne slobode građanskog društva nametanjem svojih ideoloških bljuvotina kao neko opće pravilo koje bi trebalo vrijediti za kompletno društvo a bilo kakav vid buntovnih reakcija na te njihove pizdarije proglašavaju "napadom na njihovu slobodu Dramska umjetnost to stavlja na pik kroz ozbiljnu dramu ili satiru zbog realnog problema-nastojanja kojekakvih redikula da svoja uvjerenja provedu u zakone i vrate nas u srednji vijek. Ono interpretirano u drami" genijalna prijateljica "nisu izolirani slučajevi tog vremena to je iz kategorije opće pitanje. U samoj drami dvije prijateljice se još kao djeca bore protiv nametnute patrijarhalne" inferiornosti"jedna više druga manje uspješno. Što nas dovodi do poveznice sa današnjim vremenom.
METROPOLITANCI-Za sve one koji su sa drugog planeta i nisu gledali brzinska rekapitualcija epizode 11 i onih događaja koji su joj prethodili. Glavni pozitivac raskrinkava prevare oko otkupa satnova, već im se poprilično približio kao metodu da izgubi
povjerenje i kredibilitet kod ljudi iz male provincije u kojoj se svi znaju ekipa mafijaša stavlja kamere u njegovu ordinaciju i snima
ga u trenutku bliskosti sa bivšom. Ne snimi ništa eksplicitno i dramatično samo prijateljsku bliskost i ta snimka se brzinom svjetlosti proširi internetom. Primitivni umovi nisu iznimka-snimku su vidjeli i oni, nakon čega kreću salve optužbi pljuvanja krivih
premisa interpretacija,i baljezganja o "nemoralu" našli su način kako će ga sjebat. Tu je par stvari ključno, snimka je napravljena
špijunskom metodom, bez zvuka što je dovelo do svakakvih krivih zaključaka što i nije bio problem pošto je sam profil ljudi iz Vrtovca (fiktivno ime kvarta na samom periferiji Zagreba) konzervativan i nazadan. Samim time si taj profil ljudi ne uzima vremena (kad se već upliće u nešto što ih se niti ne tiče) objektivno razmislit o gore navedenim stvarima, nego imaju unaprijed neku svoju paranoičnu konstruiranu priču.
2 forme 3 različita projekta druga vremena druge situacije jedna stvar koja je konstantna je primitivan mentalitet od vremena don Juana do današnjeg modernog vremena se nije puno promijenilo sad je sve lakše dostupno pa se primitivizam, paranoje
stavljanje stvari u krivi kontekst i manipulacije brže i lakše šire. Iz priloženog se vidi da stanje u mentalitetu nije došlo na višu razinu kao idealan primijer mogu se navesti redikuli poput ovih U principu suma sumarum kad se usporede dvije drame koje su adaptacija patrijahalno-religijskih dogmi sa ovim "viliagre" pacijentima vremena interpretirana u njima izgledaju i daleko normalnija. Mentalni progres i podizanje svijesti, progresivizam su sputavani i onda i sad, evidentna je jedna stvar-primitivci bi nas vratili ne u Napulj pedesetih niti u vremena Molierovog don Juana nego u stoljeće sedmo.
Na relaciji Moliere(prije cca 400 godina)Ferante(50-e godine prošlog stoljeća) metropolitanci( 2020) konstantan je primitivizam,
potenciran različitim razlozima religija,patrijahat, i kombinacija jedno+drugo. U ovim "modernim" vremenima je to je još više rasprostranjeno posebno što se takvima daje medijski prostor.3 različita projekta-adaptacija 3 različita vremena.
Don Juan
Genijalna prijateljica
Metropolitanci
Princip je isti sve su ostalo nijanse.
Đole
Nepredviđena situacija
Večeras je trebala biti repriza suvremene drame "genijalna prijateljica" samo eto, nepredviđene situacije se događaju i ista je zamijenjena sa drugom.
Zamjenjena za klasik, nisam gledao u aktualnoj sezoni sad je ispalo ovako kao alternativa što je na neki način zakompliciralo stvar. Iako treba izvući najbolje iz situacije. Glavni problem s ovom dramom je u činjenici da nisam ništa o njoj unaprijed znao, kao
što prethodno skupim informacije o onome što idem gledat ispalo je ok, neko svojevrsno osvježenje iako su mi intencije bile sasvim druge.
Zanimljivo složen set, nije bilo previše publike, pola ih je odustalo iako je repriza predstave koja se trebala odigrat bila komplet rasprodana (možda je bilo još par slobodnih mjesta) alternative nije bilo, zamjena nije izvediva za sljedeću izvedbu jer je i to popunjeno a ako i nije slobodne su najgore pozicije. Dramatični preokreti u radnji, klasična adaptacija života-kockar u igri nije previše protagonista, sve se zapravo svodi na troje u ljubavnom odnosu, a psihološke akcije i reakcije su baza svih događaja unutar predstave. Samoubojstvo, dramatika, lagano otkrivanje razloga što je navelo kockara na samoubojstvo iako je to od početka jasno. Zanimljiva je šira slika koja se dobiva u daljnjim interakcijama, psihološkim projekcijama zašto je ona htjela da
ostavri svoje prijetnje samoubojstvom. Nova situacija koja se otvara rezultira i njenim samoubojstvom.
Seciranje ovog mi je sad poprilično kompleksno pored situacije koja se odigrala, uglavnom neku poruku ostavlja da stvari nisu onakve kakve izgledaju na prvi pogled. Malo fotki sa scene...
