Neverbalne interakcije
"Gluma je proizvod glumca ili glumice, koji su osobe zaposlene u kazalištu, televiziji, filmu ili bilo kojem drugom pripovjedačkom mediju, koji kazuju priču utjelovljujući lik i kroz izgovaranje ili pjevanje pisanog teksta. Gluma se može oslanjati i na govor tijela pa tekst i verbalna komunikacija nisu uvijek nužni.
Gluma je i naziv koji koristimo za skup glumačkih vještina pomoću kojih glumac oblikuje lik u nekom scenskom djelu".
wikipedia
Najdominantnije 3 forme su televizija,film i kazalište, ovdje će biti sasvim druga forma-ona koje se wikipedija eventualno generalno
dotiče u kontekstu "bilo kojeg drugog pripovjedačkog medija". Konkretno druga forma koja odskače od ovih navedenih a isto rezultiraju uvjerljvošću i kreativnim kreacijama su uloge u spotovima.
Nisam nekl glazboholičar samim time nisam pratio spotove s nekom intenzivnom koncentracijom, iz pozicije onog prije više od 10 godina. Spot iz kojeg su kadrovi snimljen je prije 10 godina, period kad sam nakon dugo vremena stagnacije ponovo bio u laganom povratku zagriženom praćenju domaće kinematografije, potreba za umjetničkom kvalitetom i realizmom presudila je nad kojekakvim instant-hitovima američke kinematografije. Bio je to period početka popularizacije hrvatskog filma kad su snimljeni neki od intrigantnih kvalitetnih filmova "šuma sumarum" (2010) "Majka asfalta" (2010) "The show must go on" (2010) "Ćaća" (2011) da ne nabrajam dalje popis je popriličan. Nakon pogledanih određenih filmova u kinu guglalo se u vezi s njima u "lovu" na informacije o dvd-distribuciji ili nekom online stremingu, tako su mi ovi spotovi došli random pretragom. Spot od prije 10 godina jedna od Ivinih prvih uloga u neverbalnoj interakciji. Podloga je bezveze ali spot kroz scenske plesne interakcije govori o dvoje koji se privlače i odbijaju. Jedan od rijetkih slučajeva u kojima spot ima značajnu prednost nad tekstom su ovako izrežirani spotovi samo gledanje bez neke fokusiranosti na tekst je prva stvar koja se uočava
Iz pozicije promatrača virtuoznost izvođenja spota na režijsko-glumačko-kreacijskoj razini je daleko iznad samih pjsemi na kojima se baziraju.Prije 3 godine na ljeto sam imao post "bez scenarija" koji se svodi na jedan video-spot iz 2014-e isto sličnog koncepta konkretiziranog privlačenjem i odbijanjem sa tendencijom (po)mirenja na kraju. Tekst nije nešto vrhunski što bi na duže vrijeme zaokupiralo pažnju ali spot je kreiran i realiziran filmski kvalitetno. Ponovit ću i taj video ovdje.
Na postu od prije 3 godine Isabelči je ostavila konstruktivan i kvalitetan komentar:
isabel
osvrnuti ću se na ovo posljednje, meni osobno , jako zanimljivo, pokret bez scenarija, govorne inerpretacije itd.
Ovo dvoje mladih, iznimno talentiranih ljudi pokazalo je
mnogo toga , usuđujem se reći , starijim glumcima od sebe,a i isto takoi svojim vršnjacima, dakle;
Kad bi se sastavljala lista ženama najomiljenijih domaćih glumaca, Filip Juričić zacijelo bi bio na vrhu. Ne čudi me uopće sudeći prema njegovu šarmu , a posebice glumačkim transformacijama koje je sjajno pokazao u seriji ‘Na granici’ te na kazališnim daskama u komadu ‘Legenda o svetom Muhli’,a o "Larinom izboru" da i ne govorim.
O Ivi Mihalić sve sam rekla u jednom od tvojih prethodnih postova, a vezano za transformacije meni najdražeg , prerano preminulog
Ive Gregurevića, e sad, tko je tako znalački za ovaj spot,klip, ili što već jeste odabrao baš njiih dvoje, ili sam propustila vidjeti, ili sam i biti taj lik , odigrati ga doslovno kao takvog , ne postojati , ne biti svoj, biti lik , biti uloga .
Ne izreči niti jednu riječ, pokretom, govorom tijela, pogledom
ovako snažno mogu samo vrhunski umjetnici , oboje daleko
izvan svog vremena,, spomenuh već laureate da tako kažem nikad nadmašene; Ivo Gregurević, Fabijan Šovagović, ako krenem ka stranom tlu jedini to može Jack Nikolson, Denzel Washington i
Shean Connery po meni, vratiti ću se još jednom ovoj temi , samo stoga što nisam koncentrirano slušala tekst ove pjesme u klipu pa mi još nešto nedostaje u razmišljanjima na ovu temu."več jako umorna od današnjeg dana pa ispustila, uglavnom, ovo dvoje
vrhunskih glumaca ovo su odradili maestralno i ponovno se vraćam na ono što krasi vrhunske , usuđujem se reći, nad-glumce i ljude koji
definitivno ne pripadaju niti ovome vremenu,a niti našoj filmskoj,
kazališnoj ili kojoj već industriji, Veličina glumca po meni, samo manjim dijelom očituje se u vrhunski naučenom teksu, potom
sposobnošću unijeti se u temu i tekst o kojem/kojoj je riječ, doslovno
zaboraviti sebe i biti taj lik , odigrati ga doslovno kao takvog , ne postojati , ne biti svoj, biti lik , biti uloga .
Ne izreči niti jednu riječ, pokretom, govorom tijela, pogledom
ovako snažno mogu samo vrhunski umjetnici , oboje daleko
izvan svog vremena,, spomenuh već laureate da tako kažem nikad nadmašene; Ivo Gregurević, Fabijan Šovagović, ako krenem ka stranom tlu jedini to može Jack Nikolson, Denzel Washington i
Shean Connery po meni, vratiti ću se još jednom ovoj temi , samo stoga što nisam koncentrirano slušala tekst ove pjesme u klipu pa mi još nešto nedostaje u razmišljanjima na ovu temu."
osvrnuti ću se na ovo posljednje, meni osobno , jako zanimljivo, pokret bez scenarija, govorne inerpretacije itd.
Ovo dvoje mladih, iznimno talentiranih ljudi pokazalo je
mnogo toga , usuđujem se reći , starijim glumcima od sebe,a i isto takoi svojim vršnjacima, dakle;
Kad bi se sastavljala lista ženama najomiljenijih domaćih glumaca, Filip Juričić zacijelo bi bio na vrhu. Ne čudi me uopće sudeći prema njegovu šarmu , a posebice glumačkim transformacijama koje je sjajno pokazao u seriji ‘Na granici’ te na kazališnim daskama u komadu ‘Legenda o svetom Muhli’,a o "Larinom izboru" da i ne govorim.
O Ivi Mihalić sve sam rekla u jednom od tvojih prethodnih postova, a vezano za transformacije meni najdražeg , prerano preminulog
Ive Gregurevića, e sad, tko je tako znalački za ovaj spot,klip, ili što već jeste odabrao baš njiih dvoje, ili sam propustila vidjeti, ili sam i biti taj lik , odigrati ga doslovno kao takvog , ne postojati , ne biti svoj, biti lik , biti uloga .
Ne izreči niti jednu riječ, pokretom, govorom tijela, pogledom
ovako snažno mogu samo vrhunski umjetnici , oboje daleko
izvan svog vremena,, spomenuh već laureate da tako kažem nikad nadmašene; Ivo Gregurević, Fabijan Šovagović, ako krenem ka stranom tlu jedini to može Jack Nikolson, Denzel Washington i
Shean Connery po meni, vratiti ću se još jednom ovoj temi , samo stoga što nisam koncentrirano slušala tekst ove pjesme u klipu pa mi još nešto nedostaje u razmišljanjima na ovu temu."več jako umorna od današnjeg dana pa ispustila, uglavnom, ovo dvoje
vrhunskih glumaca ovo su odradili maestralno i ponovno se vraćam na ono što krasi vrhunske , usuđujem se reći, nad-glumce i ljude koji
definitivno ne pripadaju niti ovome vremenu,a niti našoj filmskoj,
kazališnoj ili kojoj već industriji, Veličina glumca po meni, samo manjim dijelom očituje se u vrhunski naučenom teksu, potom
sposobnošću unijeti se u temu i tekst o kojem/kojoj je riječ, doslovno
zaboraviti sebe i biti taj lik , odigrati ga doslovno kao takvog , ne postojati , ne biti svoj, biti lik , biti uloga .
Ne izreči niti jednu riječ, pokretom, govorom tijela, pogledom
ovako snažno mogu samo vrhunski umjetnici , oboje daleko
izvan svog vremena,, spomenuh već laureate da tako kažem nikad nadmašene; Ivo Gregurević, Fabijan Šovagović, ako krenem ka stranom tlu jedini to može Jack Nikolson, Denzel Washington i
Shean Connery po meni, vratiti ću se još jednom ovoj temi , samo stoga što nisam koncentrirano slušala tekst ove pjesme u klipu pa mi još nešto nedostaje u razmišljanjima na ovu temu."
Moji odgovori na njene komentare ispod tog posta su sasvim drugi, sad s vremenskim odmakom izanalizirat ću stavke njenih komentara koje su mi posebno zanimljive. Prvo, glumačke transformacije su filmski izrežirane da bi bez problema mogle biti i u formi kratkog filma. Pogledao sam dosta kratkih filmova što su uvijek posebno izazovni projekti i "sklizak teren" jer u malo vremena treba adaptirat sve uvod zaplet fabulaciju interakcije, i priču. Spot vidim kao nešto što može poslužit kao materijal-inspiracija za neki kratak film eksperimentalni projekt bez govornih interakcija samo baziranim na scenskom izvođenju.Virtuoznost izvedbe u ekstremno malo vremena je na svim razinama komplexna realizacija od režijske scenarističke do glumačke.To je tek jedna stavka druga koju navodi je talent(iranost) isključivanja iz stvarnosti i uključivanje u neki fiktivni svijet u kojem fikcija postaje "stvarnost" a uloga "život" bez toga ništa od uvjerljivih scenskih kreacija uloga kojima je suština da budu uloge a ne stvarne osobe, iako ih stvarne osobe interpretiraju poistovjećuju se s njima ulaze u "virtualnu stvarnost" u kojem scena postaje realnost. Jedna stvar koju u žaru rasprave zaboravih replicirat u komentaru je zapravo jedna stvar koju sam na ovo htio dodat. Kao najkompleksniju stavku uspješnosti i uvjerljivosti kreacije uloga vidim ni manje ni više nego isključivanje iz stvarnosti, i prelaska u ulogu "ne postojati," "ne biti svoj" "biti lik" "biti uloga" kaže Isabelči ja bi još dodao i sve eventualne distrakcije koje se mogu dogodit preći preko njih kao da ih nema. To ovdje sve stoji, svaka stavka je zadovoljena. Kao prilog za dodatnu potvrdu te izjave ubacit ću još koji sreenshot iz spota. Ali Isabelči se dotiče i još jedne važne stvari:
"ovo dvoje
vrhunskih glumaca ovo su odradili maestralno i ponovno se vraćam na ono što krasi vrhunske , usuđujem se reći, nad-glumce i ljude koji
definitivno ne pripadaju niti ovome vremenu,a niti našoj filmskoj,
kazališnoj ili kojoj već industriji, Veličina glumca po meni, samo manjim dijelom očituje se u vrhunski naučenom teksu, potom
sposobnošću unijeti se u temu i tekst o kojem/kojoj je riječ, doslovno
zaboraviti sebe i biti taj lik , odigrati ga doslovno kao takvog , ne postojati , ne biti svoj, biti lik , biti uloga"
vrhunskih glumaca ovo su odradili maestralno i ponovno se vraćam na ono što krasi vrhunske , usuđujem se reći, nad-glumce i ljude koji
definitivno ne pripadaju niti ovome vremenu,a niti našoj filmskoj,
kazališnoj ili kojoj već industriji, Veličina glumca po meni, samo manjim dijelom očituje se u vrhunski naučenom teksu, potom
sposobnošću unijeti se u temu i tekst o kojem/kojoj je riječ, doslovno
zaboraviti sebe i biti taj lik , odigrati ga doslovno kao takvog , ne postojati , ne biti svoj, biti lik , biti uloga"
Pogodak u centar, puta 2 jer ako se izuzme glumačku Legendu Hrvatske Ivu Gregurevića, konstantna su baljezganja kako nema više kvalitetnih i talentiranih glumaca/glumica i to uglavnom od strane onih koji niti prate film nego im je vrhunac pogledat neki klišejzirani američki spektakl. Čast klasicima, starije genaracije glumaca briljiraju u exyu filmovima, Franjo Šafranek i Fulir u
"tko pjeva zlo ne misli" su klasik hrvatskog glumišta ali ima i u mladim generacijama talenata. Isabelči ističe svojim komentarom činjenicu da je tako. Što pobija hektične generaliziacije kako je prije bilo super a sad je "dno" na ovom blogu su analizirani samo najkvalitetniji filmovi koji su iz kategorije realističnih inspirativnih edukativnih scenski/scenaristički/redateljski/glumački umjetnost.Isabelči ističe /primjećuje samu suštinu te objave na što su mi kroz ovaj blog intencije skrenuti pažnju. Druga stvar kao i Isabelči, na ovu njenu premisu o očitovanje veličine glumca samo jednim djelom premisa svakako stoji. Instant tv-projekti poput ovog pokazuju najnižu razinu dno dna od glume, amaterski loše zapravo ispod amaterske razine nabiflani tekst, bez uživljavanja u ulogu, bez interpretacije emocije u ključnom trenutku koja se u određenoj situaciji konkretno očekuje da bi bilo uvjerljivo, realistično,kvalitetno u 2 riječi vrijedno gledanja. Ako me išta može odbit od gledanja (a može) onda su to uz prenapuhani irealizam loše glumačke kreacije uloga kakvih se da vidjeti masu na instant-serijama kao što su redikuli iz "Kt2" za koje su uzimali totalne antitalente, a i takvom profilu serije bi izvanredna plejada akademskih telentiranih glumaca bila jedina svjetla točka. Zapravo ni oni ne bi popravili prosjek tako nečem loše režiranom jer najveći talenti teško mogu spasit nešto što je loše izrežirano.Pored toga, kvalitetni filmovi naše kinematografije ne dolaze do izražaja. Drugi problem je što se po televiziji redovito emitira šund zbog kojeg kvalitetne stvari kao što su gore linkani filmovi ne dođu do izražaja, a plus to i skepsa. Kao primijer kombinacije kvalitetne režije, scenarija, izbora ekipe lokacije snimanja, glume može se izdvojiti hbo-ov nedavni projekt iz 2018. "uspjeh" nije Tanović bezveze oskarovac. Na stranu sad primijeri spoja svih potrebnih stavki za kvalitetan projekt da se vratim na neverbalne interakcije.
U spotu, se i bez scenskih govornih interakcija vidi da premisa stoji kao još samo jedna potvrda da je tekst samo jedna mala stavka kvalitetne kreacije koja ostavlja uvjerljivost kao da je stvaran događaj. U još drastičnije manje vremena nego što je jedan prosječan kratak film (10-40 minuta) u spotu za pjesmu od 4 minute su uključene sve stavke koje trebaju bit ispunjene da bi stvar imala poantu. Ali imala je Isabelči još kvalitetnih i inspirativnih komentara apropo samog videa.
Isabel
"opet izražavam svoje osobno mišljenje) tako
plitak da plitkiji ne može biti, pjesmuljak koji je valjda nastao po onoj;
hajdemo nešto sklepati i "odtamburati", narod voli sve, a da bi bili što slušaniji( čitaj gledaniji pomoći će nam vrhunski glumci)
da sad ne citiram stihove iste, da ne dobijem osip, želim reći da ih je ovo dvoje vrhunskih pripadnika filmske, dramske i kazališne umjetnosti
podiglo na nivo kojem ovi glazbenici nisu dorasli.
I znaš što sam uradila?
Totalno sam izbacila zvuk i još jednom odgledala
perfekcionističku izvedbu ovo dvoje vrhunskih glumačkih talenata,usuđujem se reći ikad koji su se pojavii na našem Hrvatskom
glumačkom nebu.
Gledajući ih, onaj tko iti malo razumije govor tijela sam može
iznjedriti vrhunsku dramsku priču"
"opet izražavam svoje osobno mišljenje) tako
plitak da plitkiji ne može biti, pjesmuljak koji je valjda nastao po onoj;
hajdemo nešto sklepati i "odtamburati", narod voli sve, a da bi bili što slušaniji( čitaj gledaniji pomoći će nam vrhunski glumci)
da sad ne citiram stihove iste, da ne dobijem osip, želim reći da ih je ovo dvoje vrhunskih pripadnika filmske, dramske i kazališne umjetnosti
podiglo na nivo kojem ovi glazbenici nisu dorasli.
I znaš što sam uradila?
Totalno sam izbacila zvuk i još jednom odgledala
perfekcionističku izvedbu ovo dvoje vrhunskih glumačkih talenata,usuđujem se reći ikad koji su se pojavii na našem Hrvatskom
glumačkom nebu.
Gledajući ih, onaj tko iti malo razumije govor tijela sam može
iznjedriti vrhunsku dramsku priču"
U odgovoru na njenu repliku složio sam se s njenom kategorizacijom pjesme ali kao što i ona rasčlanjuje ne radi se o pjesmi, ovo je bila usputna digresija. Naravno sve eventualne digresije su poželjne, ali fokus nije na tekstu nego isključivo na spotovima. Realizaciji kvalitetne priče u spotu doprinijeli su dvoje kako kaže Isabelči dvoje vrhunskih pripadnika filmske dramske i kazališne umjetnosti. Ta njena observacija mi je dala materijala pogledat spot kao nešto što nije spot nego dramska priča, vidjeti ovo u formi kratkog filma bila bi senzacija. Tim više što još nema ovakvih adaptacija bez govornih interakcija u filmovima. Konkretno gledanje spota kroz te okvire je stvar iznimke ne pravila kad je fokus kod toga prioritetno na pjesmama, ovdje je situacija obrnuta, kad spot uključuje realizirane mlade glumačke talente vizualni dojam usklađenosti sa podlogom dolazi u prvi plan. Zanimljivo je isčitavanje emocija i misli samim gledanjem scenskog nastupa što je razlog da se ovoj formi da više vremena od 3-4 minute unutar spota za neku srednjažalost pjesmu. 2 kvalitetno režirana spota sa izvanrednim glumačkim talentima za pjesme koje same po sebi nisu nešto apstraktno. Ovo je rijedak slučaj u kojem fokus stavljam na spotove ispred teksta ovo je na razini filmske priče poražavajuće u kompletnoj stvari je što neke stvarno umjetnički kvalitetni i moćni tekstovi nemaju tako kreativno vizualizirane režirane spotove sa provjereno kvalitetnom glumačkom ekipom nego su podloga "kuruzi" Još u prilog idu 2 komentara ispod videa koji se uopće ne referiraju na pjesmu nego samo na spot i glumačku talentiranost.Dodatno bi bila izvanredna stvar da je scensko-glumački spot bio podloga za neki tekst vrijedan pažnje, tekst na visokoj umjetničkoj razini.
Kad smo kod tih digresija i polemika u općenitijem smislu što je svakako idealna stvar da povučem poveznicu na glazba-film relaciji,malo više. Ima materijala za nešto s glazbene scene vrijedno pažnje što se objektivno može kategorizirat u stavku umjetnost. Kad bi trebao izdvojiti Đoletovu najjaču stvar sa interpretacijom realistične životne priče i nesretnih sudbina to bi svakako bila "priča o Vasi Ladačkom" sa jakom intenzivnom životnom porukom za koju ne mogu izguglat spot.
"
Znate l' priču o Vasi Ladačkom?
I ja sam je tek onomad čuo.
Jednom devet dana nije
Izlazio iz birtije,
Kažu da je bio čudna sorta.
Otac mu je bio sitni paor,
'Ranio je sedam gladnih usti.
A mati mu je bila plava,
Tiha, nežna, jektičava.
Umrla je s trideset i nešto.
Imali su par jutara zemlje
I malu kuću na kraju sokaka.
Na astalu navek hleba,
Taman tol'ko kol'ko treba,
Al' je Vasa 'teo mnogo više.
Želeo je konje vrane
Po livadi razigrane,
Sat sa zlatnim lancem i salaše.
Želeo je njive plodne,
Vinograde blagorodne,
U karuce pregnute čilaše,
Ali nije mog'o da ih ima.
Voleo je lepu, al' sirotu.
I uz'o bi je samo da je znao:
Voleš jednom u životu,
Sad bogatu il' sirotu,
To ne bira pamet nego srce.
I sve se nad'o da će ljubav proći.
Zanavek je otiš'o iz sela
I nikad nije pis'o nikom.
Venč'o se sa mirazdžikom,
Jedinicom ćerkom nekog gazde.
Dobio je konje vrane
Po livadi razigrane,
Sat sa zlatnim lancem i salaše.
Dobio je njive plodne,
Vinograde blagorodne,
U karuce pregnute čilaše.
I sve je im'o, ništa im'o nije.
Propio se, nije prošlo mnogo,
Dušu svoju Đavolu je prod'o.
Znali su ga svi birtaši,
Tražio je spas u čaši,
Ali nije mog'o da ga nađe.
Mlad je kažu bio i kad je umro.
Sred birtije od srčane kapi.
Klonula mu samo glava,
K'o da drema, k'o da spava,
I još pamte šta je zadnje rek'o:
Džaba bilo konja vranih
Po livadi razigranih,
Džaba bilo sata i salaša.
Džaba bilo njiva plodnih,
Vinograda blagorodnih,
Džaba bilo u karuca čilaša.
Kada nisam s onom koju volem...
...kada nisam s onom koju volem.
Eh, kad nisam s onom koju volem!
Kada nisam s onom koju volem".
I ja sam je tek onomad čuo.
Jednom devet dana nije
Izlazio iz birtije,
Kažu da je bio čudna sorta.
Otac mu je bio sitni paor,
'Ranio je sedam gladnih usti.
A mati mu je bila plava,
Tiha, nežna, jektičava.
Umrla je s trideset i nešto.
Imali su par jutara zemlje
I malu kuću na kraju sokaka.
Na astalu navek hleba,
Taman tol'ko kol'ko treba,
Al' je Vasa 'teo mnogo više.
Želeo je konje vrane
Po livadi razigrane,
Sat sa zlatnim lancem i salaše.
Želeo je njive plodne,
Vinograde blagorodne,
U karuce pregnute čilaše,
Ali nije mog'o da ih ima.
Voleo je lepu, al' sirotu.
I uz'o bi je samo da je znao:
Voleš jednom u životu,
Sad bogatu il' sirotu,
To ne bira pamet nego srce.
I sve se nad'o da će ljubav proći.
Zanavek je otiš'o iz sela
I nikad nije pis'o nikom.
Venč'o se sa mirazdžikom,
Jedinicom ćerkom nekog gazde.
Dobio je konje vrane
Po livadi razigrane,
Sat sa zlatnim lancem i salaše.
Dobio je njive plodne,
Vinograde blagorodne,
U karuce pregnute čilaše.
I sve je im'o, ništa im'o nije.
Propio se, nije prošlo mnogo,
Dušu svoju Đavolu je prod'o.
Znali su ga svi birtaši,
Tražio je spas u čaši,
Ali nije mog'o da ga nađe.
Mlad je kažu bio i kad je umro.
Sred birtije od srčane kapi.
Klonula mu samo glava,
K'o da drema, k'o da spava,
I još pamte šta je zadnje rek'o:
Džaba bilo konja vranih
Po livadi razigranih,
Džaba bilo sata i salaša.
Džaba bilo njiva plodnih,
Vinograda blagorodnih,
Džaba bilo u karuca čilaša.
Kada nisam s onom koju volem...
...kada nisam s onom koju volem.
Eh, kad nisam s onom koju volem!
Kada nisam s onom koju volem".
Zanimljiva bi bila situacija da je za ovu pjesmu realiziran spot, i kako bi kvalitetnom uvjerljivom glumom spot napravili izvanrednim i moćnim dvoje mladih talenata kao što su Iva i Filip. A da ne govorim o filmu. "Vasa Ladački" je priča koja ima potencijala za ekranizaciju. Tekst iz jutarnjeg o filmu, koji nisam gledao, bilo bi u svakom slučaju vidjeti film s ulogama u interpretaciji njih dvoje. A da se adaptira u kazalište, koja bi to bila senzacija, doživjet iz prve ruke priču nabijenu emocijama i životnim realnostima. Iako se konkretno ovaj film svodi na scenarij, verbalizam dotičem se ovog inspiriran kvalitetnim spotovima na kuruzu od pjesmi, s druge strane kvalitetni umjetnički tekstovi čast iznimkama nemaju tako kvalitetno režirane i realizirane spotove sa briljantnom glumačkom postavom.Potrefi se ovako 1/2 kriterija moćan kvalitetan spot i plitak tekst kojem je podloga. Nažalost ne postoji neki "making of" ovih spotova da se vidi kako je izgledalo u nastajanju što je uvijek posebno zadovoljstvo pogledat. Iz istog razloga je apsurdno da probe predstava nisu otvorene za javnost a pogledati neki kvalitetan projekt kako izgleda u postupku nastajanja je stvar koja ima svojih posebnih čari. Skrenulo me lagano s teme što se tiče Vase Ladačkog.
Jebiga, druga su vremena, Vasa Ladački je iz osamdesetih ove iz posta su iz 2011 (prva) i 2014 (druga) hipotetski postavljeno, da je godinama kasnije napravljen spot za Đoletovu oskarovski kvalitetnu priču bila bi senzacija!Neka novija ekranizacija priče bila bi izvanredna stvar kao i dramatizacija.
Ideja ovog bloga je bila popularizacija domaće kinematografije i prikazivanje atmosfere iz kazališta, Isabelči je uz još neke koji ovaj blog redovito prate (da ne nabrajam, jer ću sigurno nekog izostavit) uvidjela te stvari koje su intencije i poanta ovog bloga, komentari sami po sebi crno na bijelo stoje da gađa "u centar". Imamo kvalitetne filmove, režijski scenaristički, redateljski i glumački moćne nabijene realizmom i problematizacijom mentaliteta, obiteljskih odnosa st(r)anja u državi. Prepoznajemo li se u dramama kao društvo je važno pitanje, period popularizacije filma u Hrvatskoj je u kulmulativnoj fazi i nakon toga je bloganje o tome još zanimljivije.
Kadrovi iz spota iz 2014,jedne od niza scena neverbalnih interakcija koje bez teksta interpretiraju konkretan događaj. U režijskom parametru, bez scenarija iskazane emocije iz samog scenskog nastupa iz pogleda se uočavaju kompleksnosti privlačenje/odbijanje toplo-hladne igre. Virtuoznost samo fizičke izvedbe mi je kao i Isabelči bila jedini razlog za objavu posta, sad s vremenskim odmakom radim nadopunu. Gledanje videa sa punom koncentracijom otkriva specifične čari scenskog govora. Tim više je poražavajuće da ovakvi spotovi nisu napravljeni za neke kvalitetnije pjesme. Isabelčina premisa o intencijama popularizacije pjesme samim spotom sa mladim glumačkim talentima ima poantu, što sam joj i replicirao prije 3 godine a sad možemo samo nagađati. U svakom slučaju i bez fokusiranosti na tekst (koji je ionako u drugom planu) izveden je spot sa puno potencijala.
Još da dodam, ima još zanimljivosti rondanjem po googlu za koju informaciju više o samom "in progress" materijalu pod klik mi je došla ova stranica. redatelj spota (ovog drugog iz nedavne 2014-e) je isti kao i na "zagorskom specijalitetu" prvom domaćem "hororu" srednjeg metra koji je više spoj crnog humora i akcije nego horor, a na kojem su dvoje glumačkih
talenata isto imali suradnju. Pun pogodak je onda bio i ovaj projekt 3 godine kasnije u sasvim drugoj formi konceptu i drastično manjem vremenskom rasponu.
Ali ne mislim da bi ovako režiran i odglumljen spot bio provediv samo i isključivo u formi kratkog filma baziran na isključivo scenskim interakcijama bez verbalizma. Jedna od zanimljivijih stvari su filmovi a u tu kategoriju spadaju i pojedini tv projekti (serije) koje imaju neke nedorečene završetke što ostavlja prostora vizualizacijama i konstrukcijama raznih scenarija što je dalje moglo biti, kad ostane otvoren prostor raznim pretpostavkama oko stvari koje nisu sasvim apsolvirane, koje su ostale otvorene. Nije najpraktičniji primijer jer nije iz naše kinematografije ali jebiga trenutno je jedino čega se mogu sjetit je film iz 2011 "opstanak" u kojem je završna scena sa pitanjem dali je glavni protagonist ubio vuka ili je vuk njega.
U spotovima posebno ovom novijem iz 2014. je scenski kvalitetno vizualizirana i odglumljena priča, neverbalnim glumačkim tehnikama ono oko čega se posebno slažem s Isabelči da je najkompleksnije. Gledanjem spota samog kao dramsku/filmsku priču vidim materijala i za filmski projekt cjelovečernje forme filma. Dodatno u prilog što je isti redatelj spota već spomenutog "zagorskog specijaliteta. Ovaj spot osobno vidim kao materijal za ekranizaciju ili bar inspiraciju za filmsku priču na koju bi se još svašta dalo dodat Spot je prilagođen vremenskom rasponu pjesme i u kojem je apsolvirana kompletna priča kroz scenski pokret, s druge strane ostavlja još poprilično materijala za nastavak priče Različite forme glumačkog izričaja ali jedna ne isključuje drugu to vidim kao svojevrsno nadopunjavanje. "Zlatne godine" ne preferiram Gibbonija, samo povlačim primijer pjesme snimljene za podlogu istoimenom filmu iz 93-e a u spotu su korišteni kadrovi iz filma, koji je bio inspiracija za spot a ovdje da okrenem pilu vidim potencijal da spot bude pogdloga za film. "
