Citat rečenice iz dramske predstave ljudi od voska,inače predstava koja je prošle godine proglašena predstavom godine i to sa jako dobrim razlogom.
Nije u pitanju samo gledanost,nego njena radnja koja nije totalno fiktivna,u svojoj radnji ima određenih događaja iz nečijeg privatnog života.
Komplet predstava se svodi na život bivšeg rokera koji je sada dramski pisac.
A prvi dio radnje se svodi na njegovu obožavateljicu,s kojim je ona ostala trudna za vrijeme nekog rock koncerta.
Nakon toga dolazak u selo Ričice i na kraju povratak u stan u kojem je i sve počelo.

Koliko je ta rečenica zapravo istinita dokazuje i činjenica da je predstava bila masu puta odigrana od 2016-e godine kad je bila premijera kao i
gostovanja sa istom.
Rasprodanost dovoljno govori o njenoj kvaliteti a to naravno znači da se je dosta ljudi poistovjetilo sa njenom radnjom i događajima u njoj.
Jer to je i njena bit,prikazivanje nekog fiktivnog događaja kao stvarnog jer ono što filmovi i predstave obrađuju nisu ništa drugo nego realističan
prikaz stanja u državi od politike ekonomje odnosa među ljudima itd.
Ali nažalost kako živimo u sjebanom desničarskom društvu gdje obitavaju velike rvatine katolici i njima slični nije se za čuditi što imamo
toliko serača koji pljuju po svemu što vrijedi i onome što kritizira ovaj sjebani sistem u kojem živimo.
Drugim riječima nitko od takvih nema dovoljnu količinu kvocijenta inteligencije da svati poantu onoga što predstave rade i da one na svoj specifičan način
rezoniraju stanje u ovom društvu.Isto kao što to rade i ljudi u stvarnosti i zbog čega se mene i moje istomišljenike brutalno vrijeđa i pljuje.
Isto tako je zanimljiva činjenica da po dramskoj umjetnosti najviše pljuju oni koji nemaju blage veze o njoj,jer kao što sam naveo treba ipak imati
neki kvocjent inteligencije da bi se svatila njihova poanta i treba vidjeti dalje od nosa a ovdje se radi o nazadnim ljudima koji nevide dalje od nosa.
Najbolji primjer je blog ovog kreleta na kojem piše svakakve kretenarije a glavni mu je cilj ograničavati
i uskračivati ljudska legitimna prava.U ovom slučaju to tako radi vrijeđajući neistomišljenike.
Neću sad sjebavati ovaj post posvečujući svoje vrijeme njemu jer toga nije vrijedan ali treba napomenuti da sam donedavno kod njega ostavljao
komentare i vodio bitke sa njegovim istomišljenicima.
Isto tako sam ogorčen činjenicom da svi koji se okupljaju na toj patetičnoj ljigi od bloga bave se pljuvanjem Frljića koji po mom sudu radi
iznimno kvalitetne predstave koje najbolje opisuju stanje ne samo kod nas nego na kompletnom balkanu.
Naravno da onda raznorazni vjerski ekstremisti fanatici i njima slični pljuju po umjetnosti jer su zadrti i nevide dalje od nosa zahvaljujući popovskim laprdanjima koja očito
puše i jako ih dobro primjenjuju.
Jebo dramu u kojoj se nitko ne prepozna,stvarno vrhunska rečenica jer je to i poanta svake odigrane predstave.A sudeći po njenoj gledanosti ljudi
nisu samo prepoznali njenu kvalitetu,nego štoviše i našli su se u njoj.
I iznimno mi je drago da je tako,ipak u društvu sa toliko patrijahalaca,tradicionalista,klerikalaca i desničara konzervativaca i njima sličnih
ima nas dovoljno koji imamo duplo veće vidike i percepciju širokog svaćanja.
Još bi dodao kako se Frljića nepotrebno i nepravedno pljuje i njegove predstave su totalno krivo svaćene od grupe blesavih ljudi koji ga mrze.
Po njima znači zlo su svi oni koji kritiziraju i pljuju ovaj bolesni sustav u kojem živmo i gdje su ljudima uskraćena legitimna prava.
Htjeli bi se raznorazni ministri petljati u umjetničke slobode i sjebavati koncepte predstavi jer to njima ne odgovara.
E pa ako ima ne odgovara nitko ih ne sili da gledaju i neka odjebu od svojih bolesnih ideja i planova.
Stvarno bi volio kad bi veliki domoljubi svatili da najviše pljuju po svojoj domovini pljujući po onome što kritizira ono što Hrvatskoj šteti.

Evo za moje istomišljenike koji nisu pogledali navedenu predstavu par slika.