Ne gubeći razum
potražit ću se
u samotnim noćima
dalek od ljubavi
i sažaljenja
poput skitnice
što ruševinama
svog spokoja luta.
Ne obazirem se
što drugi govore
i ne tražeći utjehu
u prikladnim
plemenitim odgovorima
dok uživam u mjesečini.
U pijedestalu ljepote
što nudi svoje čari,
meni nedostojnom
nekih nedosanjanih visina.
Bez iznimka i pravila
pružit ću ruku pomirenja
svijetu i duši,
svima osim tuzi
što iznova svako veće
u nutrini
razvije barjak sjete.
Dean "Poss" Plazonić
Naučio sam
ispuniti pukotine
svoje nutrine
ozračjem topline.
Potisnuti strah,
sumnju u boema,
pjesnika i lutalicu
što korača
po tankoj liniji snova.
Koračat ću smjelo,
korak po korak
iznad nepreglednog
ponora jave.
Ne gledajući dolje
u dubinu tame
što nemilosrdno
k sebi vuče
dušu sanjara.
Nakrivit ću šešir
pozdravljajući vedrinom
mladenačkog duha
ozbiljnost
nepopravljivog realista.
Zarobljenog
u praznini mašte
poput pustinjskog
suhog pijeska.
Dean "Poss" Plazonić
Ne skrivaj se
iza zavjesa nevjere
i sumnjičavosti
u samu sebe.
Otrgni se zagrljaju
samosažaljenja i kritičnosti
što te spotiču
na tvom putu.
Ne daj
da ti osjećaji sude
ako te izdaju
i napuste svi.
Odbaci te dane posta
i potakni snagu vjere
u uskrsnuće
Duha svoje duše.
Pretvori misli u riječi,
riječi u stih,
stih u pjesmu
što dušu tišti.
Ukradi misli nutrini
u smiraju dana,
u beskraju tišine
i pronađi u pjesmi
svoj trnovit predivan put.
Dean "Poss" Plazonić
Jubin tvoju lipotu,
Mlada jutra
U bojama plava neba.
Volim tvoja poja,
Zelene maslinike
I smaragdne dubine
Što grle obale tvoje.
Spominjem te
U mirisu oleandra,
U zrnu grožda,
Kapji djevičanskog uja
Što gorčinom pali grla.
Ćutin konobe vonj,
Bačava punih vina,
Starog tiska i maštila.
Jubin tvoje brode,
Ferale šta se noću pale,
Ribara starog
I klapske pisme glas.
Jubin sve kadene
Što me za te vežu,
Tvog čovika od soli
Zemljo kraljeva,
Ribara i težaka.
Dean "Poss" Plazonić
Odvežimo konope
I uhvatimo vjetar
Što miluje jedra
U šumu mora.
Primi čvrsto
To kormilo u ruci
I osjeti snagu vjetra
Dok se s morem boriš.
Nije ti lako
Držati se rute,
Ne dati moru
Da bira naš kurs.
Pogledaj pred sebe,
U modra prostranstva
Što nam sada
Život nudi.
Sve je tu,
Nadohvat naših ruku,
Dok brodimo
Između dijagonala i paralela.
Dalmatinski otoci,
More i lijepe vale,
Komadić plava neba
I tvoje oči boje lavande.
Dean "Poss" Plazonić
Ne sklanjaj
To lice lijepo,
Bijelo poput mjesečine
Što u noći za me sja.
Oslobodi put
Do svoje duše
I ne skrivaj se
Iza oblaka.
Trebam te još uvijek,
Još ovu noć
Dok vjetar morem puše
I rasipa želje
Na sve četiri strane svijeta.
Osjećaš li hridi
Što uzdahe duše lome
I bisere oka
Što padaju o stijene.
Oslušni riječi,
Taj uzdah duše
Duboko u sebi
Što zidove šutnje ruši.
Pogledaj,
Još uvijek uz tebe stojim,
Jer moje se ime
Tvojim imenom piše.
Dean "Poss" Plazonić
Ne zaključavaj vrata
pred sobom,
ostani još tren
na pragu praštanja.
Još smo dušom povezani
i ovim suzama
što u očima
mole za oproštaj.
Oduprimo se nevremenu,
ovim vjetrovima sumnje
što u njedrima raspru
dašak proljeća.
Ostani trenutak,
ostani još malo,
još ti mnogo
toga imam reći.
Sve što navire
u već umorne misli,
kada pobjednika
i poraženog nema.
Ostaje nam tek
posljednja nada
da će ljubav probuditi
osjećaj nad osjećajima,
u nama.
Dean "Poss" Plazonić
Sklonit ću te
Daleko od magla
I sivila svakodnevice
Što zaklanjaju
Predivne vidike sreće.
Sklonit ću te
U najljepšu priču,
Daleko od igara i parada
Ljubavnih diktata.
Sklonit ću te
Tako zanosnu,
Lijepu i magičnu
A opet nestvarnu.
Sklonit ću te
Od dodira jave,
Tamo gdje pjesma svira
I nikada utihnuti neće.
Jer moja si utopija,
Moje žudnje glas.
Sanjarske duše
Nedosanjani san.
Dean "Poss" Plazonić
Nije lako
Održati obećanje,
Ispuniti danu riječ
I ostvariti sva očekivanja.
Nije lak
Taj teret savršenstva,
Uspinjanja vlastite duše
U otklanjanju nemira kušnje.
Nije lako
Ostati nedodirljiv,
Van okvira nesavršenstva,
Ne nuditi tugu i bol.
Nije lako
Kad ljubav boli
I nagriza dušu
U zagrljaju sumnje.
Nije lako
Sve to znati,
Biti savršen u nesavršenstvu
I riječima djela krasit.
Savršen si
Onoliko koliko cijeniš,
To što primiš
I koliko sebe od srca daš.
Dean "Poss" Plazonić
Gledam te
zadivljen nježnosti
anđeoskih kontura
Tvog predivnog lica.
Promatram te
potpuno blisku
a tako daleku,
toliko opipljivu,
potpuno nedostižnu.
Iako si tu
u svakom svitanju zore,
u svakoj misli,
u centru moje pažnje.
Moj si osmijeh,
mog oka tuga,
poticaj
i zanos duše.
Tu si,
uvijek ćeš biti tu,
moj smisao
i moja bit.
Dean "Poss" Plazonić
Krenuli smo
nekom čudnom trasom,
u praznom autobusu
bez povratne karte.
Promrzli i mokri
od studeni života
gledamo stanice spasenja
što prolaze pored nas.
Biranih riječi
čekamo prve jutarnje zrake
da ugrijemo ono malo
preostale ljubavi.
Nije da se nismo trudili,
mada prekasno smo shvatili
da iznova upalimo vatru
i ugrijemo promrzle duše.
Možda smo se trebali
skinuti do gole kože,
biti dostojni vrijednosti
tog iskrenog čina.
Mada zvuči
sad to daleko,
kada očajno trebamo
komadić duše,
nas dvoje
nedostojni ljubavi,
da spasimo
što se spasiti da.
Dean "Poss" Plazonić
Osjećam još uvijek
nosnica punih,
tvoj opojni miris
što u meni tragove ostavi.
Još uvijek ćutim
slatkoću svježeg voća,
u dodiru mekih usana
kada razum nestaje.
Bez predodžbe o vremenu
lutam poljanom mašte,
ispresijecanom suhozidom čežnje
s naramkom punih snova.
Ne bojim se praznine
dok ih pratim vjerno,
prateći tebe.
Makar meni daleka,
čudesna je ta stvarnost,
još teže razumljiva,
ta vjera u meni
što me pokreće.
Pratim svoj put,
bezuvjetne ljubavi
u opojnom mirisu
ovozemaljskog bića.
Dean "Poss" Plazonić
Zaboravi
ako možeš
svu patnju i bol
na jedan dan.
U novoj harmoniji
započni dan
i oslobodi svog lica
zvukove sreće.
Prihvati sebe
upravo takvu
kakva uistinu jesi,
krhka, ranjiva, plaha.
Ne boj se života,
u redu je pasti
pod teretom križa
što ga na kostima nosiš.
Ne leži na zemlji
obeshrabrena, slabašna
i ne kloni duhom.
Ustani prkosno,
zaboravi na bol
i odagnaj ljutnju,
život je od ljubavi tkan,
slavi ljubav, slaveći život.
Dean "Poss" Plazonić
Poklonit ću ti
Svoje snove,
Tračak mašte ispisan
Perom duše sanjarske.
Napisat ću riječi
Usnule u naručju sjete,
Nikad izgovorene,
Skrivene od svijeta.
Dat ću oduška čežnji,
Oslikat ću nutrinu
Dok se koža ježi,
Tražeći mir i spokoj
U svakom sljedećem slovu.
Poklonit ću ti odu,
Melodiju srca
Prožetu dahom strasti
Na krilima nemira.
Obgrlit ću te
Svojim izričajem,
Ljubiti usnama mekim
U nježnosti lirske pjesme.
Na krilima
Bijelog proljetnog oblaka,
U šarenilu usnulog
Jesenjeg lista.
Zaboravit ću na rimu
I odagnat korizmu srca,
Otvorit ću dušu,
Poklonit ti misli
Svoje riječi, svoja djela.
Dean "Poss" Plazonić
Ne bježim od kiša
I oblaka crnih,
Što olujom zahvate
Zemlju i more.
Ne zaobilazim
Dinamični dio scene,
Kada nijanse sive
Nebom jure.
Dok grmi,
Dok sijeva,
Dok raspliću mreže
Preko plava neba.
Ne bojim se
Tih oblaka ljutnje,
Što se kupe
Povrh mene.
Ne dam tami
Da prekrije mi lice,
Želim gledati
Zelene šume u pjevu ptica,
Ljepotu mora i valova šum
U traku mjesečeva svjetla.
Pogledaj iznad oblaka,
Tamo još uvijek sunce sja,
Što dijeli
Dobro od zla.
Kao dijete šarenilom
U nebo gledam
Jer u srcu dugu nosim,
Za ljubav se ne bojim.
Dean "Poss" Plazonić
| < | siječanj, 2021 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Poezija je dom sanjarske duše, duše koja perom naših snova ispisuje svoje misli po bjelini papira. Possov kutak je mjesto na kojem Dean "Poss" Plazonić objavljuje i piše ljubavnu poeziju. Dio pjesama se nalaze u autorovim zbirkama ljubavne poezije pod nazivom "POTREBA" i "NASLONJEN O SNOVE"
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Kad osjetim
Potrebu
Želju
Kad mi dođe
Da krenem
Moram se uputiti
Nije važno
Kamo ću poći
Nije važno
Dokle ću doći
Došlo mi je
Da hodam
I ja idem
Grabim kao lud
Unutra samoga sebe
Dean "Poss" Plazonić
NASLONJEN O SNOVE
Ponekad izgledam čudno
Dok zamišljen stojim
Naslonjen o snove
I ne smeta mi žamor
Listopadne šume
Niti vriska razigrane djece
Naslonjen o jesen
Mislima prenesen
Čudan, sanjiv
Pomalo sjetan
Dok žudnja napinje jedra
U svijetu snova
Na dlanu mi spava
Tvoja ljepota
Dean "Poss" Plazonić
DNEVNIK JEDNE LJUBAVI
Jesmo li sve rekli
Baš sve jedno drugome,
Sve ono što smo željeli
I ono što nismo htjeli.
Naše želje pomiješane
U koktelu sreće i tuge,
Nekih vječnih pitanja
Što nas dijele u ovoj noći.
Dok tišina stihove piše
Perom zarobljene duše,
Svako slovo, svaka riječ
Je premalo, tako veliko.
Ispisano u dnevniku
Jedne ljubavi,
Poput nota nošenih gudalom
Po strunama nebeskih violina.
U čežnji
Što ritam bira,
Duši sanjara
Na pragu novog svitanja.
Dean "Poss" Plazonić